na "dobrima" je da se stalno dokazuju
ne zato jer su "dobri" - oni toga naime ne bi trebali biti svjesni, već zato što žele podijeliti.
Ne podijeliti već učinjeno (naučeno ili proizvedeno) već podijeliti mjesto u razgovoru, u prostoru za razmjenu mišljenja, stvaranja novog pogleda i učenja ili promjenu perspektive.
Mnogi "dobri" se umore i postanu cinični te time i prestanu biti "dobri". Neki drugi "dobri" zasluže mjesto u pažnji većine koju traže, tada također prestanu biti "dobri" i samo se utope u masi prestankom stršljenja iz nje.
"Dobrima" se skida glava upravo zato što strše iznad mase i lako ju je "odrezati".
Koncept koji prenose "dobri" vrijedan je upravo onoliko koliko je proporcionalno "rezanju" glave spreman tu istu izdići bar jedan puta više no što je odrezana.
Taj jedan puta više izdignuta glava govori o vjeri i htjenju da podijele - jer toliko naime vjeruju u njega - baš kao što vjeruju i u potrebu da se o istome promišlja ili djeluje - zajedno. Jednako tako, "dobri" ne postoje bez onih koji mogu postati "dobri" ili promijeniti "dobre" u nekakve drugačije od ustaljenog obrasca.
Vrijednost priče, koncepta ili djelovanja koja živi samo kroz interakciju je jedina garancija da "dobri" čine dobro.
(Ne znam što mi je trebao ovaj status danas u vremenu kojega nemam i u kojemu je ljeto opet popeglalo bonacu. Nad kojom kada se nadviješ - ortogonalan pogled pruža lica i duše koje se smiješe fiksirana u hladetini ispod mirne i sjajne bonacom napete površine. To što se ne miču ne znači da ne osjećaju ili ne razmišljaju, samo je tako, eto - lakše.)
P.S.
i da ne bi bilo, ovo je optimističan post :-)
Post je objavljen 08.07.2013. u 14:15 sati.