2+2=4, ili?

jučer nisam uspio u razgovoru s visoko pozicioniranim ekspertom (što bi trebalo govoriti o njegovoj neupitnoj kompetenciji) iz medija na koji se tema odnosi, prenjeti ideju o poslovnom modelu s kojim živim godinu i pol.
Nešto što poznajem skoro do srži nisam uspio "prodati", ne kao proizvod već kao transfer ideje. Nisam time počinio nikakvu štetu nikome drugom kao i ideji samoj, osim svojoj predodžbi o sebi samom.
Naknadno analizirajući izneseno uvjerih se da nisam propustio ni jedan bitan detalj, ipak - nisam "angažirao" strast. Strast kao ekspresiju moje vjere u izneseno. Ponekad nam se čini da je sve mjerljivo kao i da ništa nije u cijelosti mjerljivo.

Uvijek možete reći da je odgovor na 2+2 četiri. Iako možda i nije bitna sama točnost odgovora kojega pružate već vjerovanje onoga koji ga prima ("kupuje") od vas.

I to naravno stavlja na vagu aritmetičku "četvorku" kao i vašu "vjeru" u četvorku. Nekako se čini da je 4 samo onda kada vjerujete u "četiri", a strast je dobar način da izrazite vjeru.

Jednako dobar kao i da je izgubite - izostankom strasti.