subota, 27.12.2014.

BLUE MOON

evo sam upravo zgotovio sa čitanjem ultimativnog romana D.Karakaša. radi se o jednom izrazito pitkom romanu koji se bavi drugom polovicom 80-ih godina. u neprestanoj izmjeni dvaju osnovnih ambijenata (Zg i Lika), Karakaš ne gubi ritam i uopće, vrlo zanatski izvodi sve skupa. Na prvi pogled škrta poetika, zapravo je samo odlično kamuflirana u 1 nesputan i nekonvencionalan stil. Ni 1 od likova u romanu neće biti utješen i opravdan i tu do izražaja dolazi autorova zrelost-za razliku od velikog dijela suvremenih self-pit litera, Karakaš stvari dočarava čak i nijansu kruće nego što one objektivno jesu. provlačeći čitatelja kroz poznate i nepoznate ambijente, pisac je vrlo slikovit i bez nekih spektakularnih stilskih figura, a atmosfera koju pritom postiže jest savršeno autentična. naslovom se referirajući na večer rockabillyja u Kulušiću, ovaj roman je i oda jednoj subkulturnoj skupini: glavni lik se identificira sa stilom kroz famoznu "kokoticu" koju brižljivo kultivira na svojoj (ličkoj) glavi. lički student u Zagrebu na raskrižju egzistencijalističkih dvojbi u osvit turbolentnih vremena koja uskoro slijede-Blue moon smatram dragocjenim dokumentom tog vremena i atmosfere u društvu koje je neumitno srljalo u svoju propast. Blue moon možda i nije vrhunac Karakašovog opusa, ali svakako jest jedno zanatski odrađeno štivo kakvima suvremena cro lit scena baš i ne obiluje.