ponedjeljak, 29.12.2014.

the story of Kurta & Murta

u stožeru Ive Josipovića bilo je možda već večeras očito ono što će u konačnici koštati SDP vlasti, a to je nedostatak grinte. Ta je značajka obilježila i pad Račanove vlade. Sjećam se kada sam u nekom Globusu onomad čitao izjavu Dijane Pleštine iz koje se dalo iščitati da Ivica takoreći jedva čeka da siđe s vlasti. Jest, istina je, ljevičari su uvijek ljeniji. Pogotovo kada se ide na izbore. Tu su hdz-ovci neprikosnoveni. Njihov je rezultat konstanta koja varira s izlaznošću. Ne može stoga ne asocirati nas ta podudarnost oko mladoga Vilibora koji je od Josipovićeve prednosti učinio senzaciju. Vješto ukroćen bunt kontra hdz-sdp-u koštao je, čini se, favorita u završnici. Jednostavno nisam u stožeru vidio tu energiju koja je u ovom trenutku potrebna da se potuče hdz. Sa druge strane, na valu histerije, Karamarko je uvijek u prednosti. Histerija je njegov habitat. U tom kontextu treba čitati i nesmotrenu izjavu Milanke Opačić o Vilibaldovom društvu.

Ono što me iskreno radovalo ove izbore jest poraz jedne izravno prijeteće retorike. Napuhani Kujundžić je potopljen i pravo zadovoljstvo su mi pričinjali izvještaji iz stožera: nema koga se tu nije okrivilo i prozvalo...te spremno uskočilo ka pravoj materi dite zameketavši mantru o "sjemenu". Bio je to desničarski desant na Pantovčak kakav se ne pamti još od Sanadera. E, a mi bi još i da se pamti? Kakav Sanader? Pa ovo je 1 reformirani i oplemenjeni hdz-ovaj put zapravo! hdz sa licem home made konzervativne plavuše, zakopčane dozlaboga u totalni blef. Ona je učinila točno ono što joj je agent Tomica rekao: miševi dok se kolju ti se samo kesi. kenjaj i brzine menjaj!

Jedno je sigurno, najveću bitku u Hrvatskoj gubimo mi protiv sebe samih.

subota, 27.12.2014.

BLUE MOON

evo sam upravo zgotovio sa čitanjem ultimativnog romana D.Karakaša. radi se o jednom izrazito pitkom romanu koji se bavi drugom polovicom 80-ih godina. u neprestanoj izmjeni dvaju osnovnih ambijenata (Zg i Lika), Karakaš ne gubi ritam i uopće, vrlo zanatski izvodi sve skupa. Na prvi pogled škrta poetika, zapravo je samo odlično kamuflirana u 1 nesputan i nekonvencionalan stil. Ni 1 od likova u romanu neće biti utješen i opravdan i tu do izražaja dolazi autorova zrelost-za razliku od velikog dijela suvremenih self-pit litera, Karakaš stvari dočarava čak i nijansu kruće nego što one objektivno jesu. provlačeći čitatelja kroz poznate i nepoznate ambijente, pisac je vrlo slikovit i bez nekih spektakularnih stilskih figura, a atmosfera koju pritom postiže jest savršeno autentična. naslovom se referirajući na večer rockabillyja u Kulušiću, ovaj roman je i oda jednoj subkulturnoj skupini: glavni lik se identificira sa stilom kroz famoznu "kokoticu" koju brižljivo kultivira na svojoj (ličkoj) glavi. lički student u Zagrebu na raskrižju egzistencijalističkih dvojbi u osvit turbolentnih vremena koja uskoro slijede-Blue moon smatram dragocjenim dokumentom tog vremena i atmosfere u društvu koje je neumitno srljalo u svoju propast. Blue moon možda i nije vrhunac Karakašovog opusa, ali svakako jest jedno zanatski odrađeno štivo kakvima suvremena cro lit scena baš i ne obiluje.

nedjelja, 21.12.2014.

MIRAKUL

Ostavio sam se uspavanoga u toj čekaonici. Do mene
tucet sličnih sudbina i jedno biće kojemu nisam uspio
dokučiti porijeklo i vrstu. Otiđosmo:

Pokaza mi prizore od kojih srce presijeca,
pogled kojeg ni 1 novac ne plaća,
bezuvjetnu ljubav i još neke dimenzije.

Rekoh, nije vjerovatno koliko snažno,
osjećaj za kojega,
davno se pomirih.

Gledav u me, na kraju reče:

-Čuda ne postoje, je li? ntz, ntz, ntz....

petak, 19.12.2014.

EUROPA TE VOLI

Povodom dana emigranata

Džunka na pučini odolijeva južini. 57 prekobrojnih, strijepećih duša gleda u prvu hrid Europe, vrata gospodnja.

Dobro nam došli braćo I sestre!

Europa vas voli, Europa vas treba:

Znam da vam je dobrodošlica kurvinski hladna. Znam da siva probušena deka I nije utjeha u toj prvoj, europskoj noći u tom sabirnome centru na Malti.
Europa vam je frigidna I hirovita usidjelica I to svi znaju. Svi znaju da je vaša Afrika, majka hraniteljica
-zbog toga danas djeca u cijelome svijetu piju svoj topli kakao prije spavanja. Ka tome se bar ide, tome se bar strijemi.

Znam da u vašim dušama nikada nećete uspjeti zavoljeti Europu, ali Europa vas voli, Europa vas treba!

Prolaziti ćete kroz bajkovite, španjolske maslinike, kroz opjevane francuske vinograde, kroz rodne talijanske plantaže naranča. Prolaziti ćete kroz predivne europske gradove-kroz Alicante, Bristol, Utrecht, Katowice...

Braćo I sestre u Europi nisu svi bogati! Najgore što vam se u Europi može dogoditi jest da zalutate u neke države u Europi koje nisu u Europi, jer onda ste u europi , ali niste u EUropi, ali to su neke zamršene europske priče. Da, upoznati ćeš dekadenciju i razna druga iščašenja civilizacije koja tako živi već ohoho...

Ljudi koji će te ovdje otvoreno mrziti, tako će ti iskazivati koliko te u stvari vole i koliko te trebaju. 16.-ogodišnji nazi skin će začavlati tvoj poster na zid sobe ako zabiješ gol za njegov klub, iako si crn, brate. Što ti može biti veća satisfakcija?

Dođi brate i sestro, u ime svih Europljana, baš ja ti sa ovoga mjesta poručujem:

-Europa te voli, Europa te treba!

utorak, 16.12.2014.

DEDMEN

Bje mu poklonjeno života više no što je
po pričama dobio:

već ga poplakivaše
uzeše mjeru i
sahraniše ga živog
u priči. u priči.

rekoše jošte
da prasići se ladu
i da ne bi
bilo u redu.

gledaše u nebo
predpljusno:

-Alo mladići,
jesmo li otišli?

ponedjeljak, 15.12.2014.

NA SATU MARXIZMA

Kino Istra postaje porno kino. Naš se profesor u znak protesta kani na korzu zapaliti benzinom. Bolje i to nego blok sat marxizma:
Iako su se prosvjetni sekretari zbiljski potrudili oko udžbenika, ne možemo si pomoć i ne pitat se - čemu učiti marxizam 1989.? Mladi smo i radikalni, želimo sve i odmah i sad i želimo rušiti:

"Hey teacher-leave the kids alone!"

Čekamo pred učionicom na katu. Kola hitne jure prema korzu. Lažna uzbuna. Neki je džanki overio pred Kluzom. Razbarušeni profa stiže sa 5 minuta zakašnjenja i živčan je prilično. Mi bi da pričamo malo o Dylanovoj pjesmi. On bi pak o putevima kapitala. O pravednoj društvenoj podjeli dobara. O povijesnim odgovornostima klasa.
Njuškamo najzad zrak. Šalke ga pita što bi s obećanjem da će se paliti benzinom? Šeretski se nasmijao i lukavo (Hvaranin rodom) prihvatio zeku.

-Znam ja da bi vi najrađe da sam se ja lipo zapalio!

Svjestan krize identiteta sustava u odumiranju, poželio je bar ostaviti uspomenu na sijedog bradonju. Nema Marxa kao što nema ni djeda Mraza. Sa tom smo bolnom spoznajom, krenuli dalje u novi život. U novo društvo. I u stare klase.
reče:

-Nećemo tog Dylana, von je reakcionar, otvorite udžbenik na predzadnju stranu...

subota, 13.12.2014.

BLOŽNA POSLANICA

Uopće se na radi o vašim stavovima. Vi nemate stavove.
Vi imate preference, emocije i doživljaje. Opet ste spremni
cipelariti u ime ideja. Vojnici u službi dobra.

Vi morate živjeti zajedno. Ustaše, partizani, liberali, radikali,
anarhisti, šatoraši, klerofašisti, ateisti, udbaši, soaši,
karamarkaši, košarkaši, anarho-liberali, IT marxisti,
fudbaleri i neonacisti, cajkaši, reperi, skvoteri i džihadisti.

Vi morate trgovati. Jedno drugog zapošljavati. Nadgledati,
obučavati, ocjenjivati, ucjenjivati.

U goste se primati, zajedno leći i palačinke si peći, obilaziti,
za vodu jedni od drugih sakupljati, svjedočiti, mijenjati iskaze,
jamčiti. Jedni za druge.

I neka ste se potukli. Uvijek se dobro potuć!

No siđete li večeras na ulicu, mirisi će svakojakih roba
učiniti ostatak od vaših ideala.

utorak, 09.12.2014.

bljog, bljog

El Kju je sad već prvoborac bložnoga fronta i vjerujem da,
ukoliko te zaista nešto ne ubije, pritom te ojačavši, najzad
dotičeš jednokratnu i potrošnu, kakvu-takvu besmrtnost;

mogućnost preživljavanja svih rafala i šrapnela što frcaju
dok u jurišu forsiraš polje tulipana.

Eno, kako vidimo, razapeše ju i urednici (nepristrani kakvima
oduvijek bjehu). Jel to biće onaj pustolov i poeta što svoje
verse isprepliće u odu ćevapima & pivu?

Kao, nije dosta što se u galopu dovukla kažnjenička bojna sa
drvljem i kamenjem, no sad nakon svega trebamo završnu
riječ visokoga uredništva itself?

A krimen kao takav bje tek obično izražavanje osobne
preferencije i mišljenja. El je Kju u komentaru izrazila svoje
uvjerenje o Kolindi kao kandidatkinji kojoj, kao žena
ženi, najzad vjeruje. Em da bi se u spiku momentalno
uključio Pero. Njegov nutarnji pejdžer za bložna prepucavanja
uključio se na vibru:

nepogrešivo je namirisao krv:

on pored života kojeg pritom (ne) vodi, ima na raspolaganju
tih 15 minuta koliko treba da prosurfa nazad u 2010.
Konstrukcija koju pritom slaže, rijedak je kolaž izrezbarenih
kontexta u službi ejakuliranja po lavičinom stavu.
Tu kreće pogrom: Lavica gine bez borbe, časti i bez prava.

Taj mitološki prizor strvinarenja na blogu je toliko učestao...
I sam po sebi, on ne govori ni o čemu. Jednostavno zato
jer blog je margina. Čitaju ga samo i jedino blogeri i pitanje
je vremena kada će ta lutajuća ,virtualna karavana zaroniti
u pijesak. Ostat će zabilježena tek opaska do dvje nekih budućih
arheologa ili etno bihejvjorista o navikama jedne civilizacije.

O kanibalizmu.

ponedjeljak, 08.12.2014.

100 milijardi

100 milijardi ljudi je umrlo do danas.
milijun gore-dolje...
100 milijardi njih je nestalo;
ispunivši svoje začudne cikluse
oni su se zagubili
na 100 milijardi načina.
od starenja, bolesti, padova,
nesreća, potresa, poplava,
ljubavi...od ratova...

i nikada

se nijedan od njih
vratio nije među nas žive
(ili bar ne koliko znamo)
a koliko znamo jest malo,
premalo da bi pojmili
jednu tako banalnu pojavu
kakva je smrt;

kraj. prestanak disanja,
postojanja, bivstvovanja
iako nas je svaka od tih smrti
potresla i ganula,
pogleda uprtih u zvijezde,
mi smo
tražili okvir za grozotu
da bi prkosili strahu
od ništice.

od ništice ništa naučili nismo;
svaki nas je put
opet i ponovo
smrt zaticala nespremne
i slabe.

utjehe nema u smrti,
ona je jedina konstantna
od kad je života
i klanjali se za života
i skrušeno puzali pod zvijezdama
ili se oholo ufali u sebe
ona će nas sačekat na uglu
iza kojega jednostavno
više postojati
nećemo.