Ostavio sam se uspavanoga u toj čekaonici. Do mene
tucet sličnih sudbina i jedno biće kojemu nisam uspio
dokučiti porijeklo i vrstu. Otiđosmo:
Pokaza mi prizore od kojih srce presijeca,
pogled kojeg ni 1 novac ne plaća,
bezuvjetnu ljubav i još neke dimenzije.
Rekoh, nije vjerovatno koliko snažno,
osjećaj za kojega,
davno se pomirih.
Gledav u me, na kraju reče:
-Čuda ne postoje, je li? ntz, ntz, ntz....
Post je objavljen 21.12.2014. u 01:28 sati.