u stožeru Ive Josipovića bilo je možda već večeras očito ono što će u konačnici koštati SDP vlasti, a to je nedostatak grinte. Ta je značajka obilježila i pad Račanove vlade. Sjećam se kada sam u nekom Globusu onomad čitao izjavu Dijane Pleštine iz koje se dalo iščitati da Ivica takoreći jedva čeka da siđe s vlasti. Jest, istina je, ljevičari su uvijek ljeniji. Pogotovo kada se ide na izbore. Tu su hdz-ovci neprikosnoveni. Njihov je rezultat konstanta koja varira s izlaznošću. Ne može stoga ne asocirati nas ta podudarnost oko mladoga Vilibora koji je od Josipovićeve prednosti učinio senzaciju. Vješto ukroćen bunt kontra hdz-sdp-u koštao je, čini se, favorita u završnici. Jednostavno nisam u stožeru vidio tu energiju koja je u ovom trenutku potrebna da se potuče hdz. Sa druge strane, na valu histerije, Karamarko je uvijek u prednosti. Histerija je njegov habitat. U tom kontextu treba čitati i nesmotrenu izjavu Milanke Opačić o Vilibaldovom društvu.
Ono što me iskreno radovalo ove izbore jest poraz jedne izravno prijeteće retorike. Napuhani Kujundžić je potopljen i pravo zadovoljstvo su mi pričinjali izvještaji iz stožera: nema koga se tu nije okrivilo i prozvalo...te spremno uskočilo ka pravoj materi dite zameketavši mantru o "sjemenu". Bio je to desničarski desant na Pantovčak kakav se ne pamti još od Sanadera. E, a mi bi još i da se pamti? Kakav Sanader? Pa ovo je 1 reformirani i oplemenjeni hdz-ovaj put zapravo! hdz sa licem home made konzervativne plavuše, zakopčane dozlaboga u totalni blef. Ona je učinila točno ono što joj je agent Tomica rekao: miševi dok se kolju ti se samo kesi. kenjaj i brzine menjaj!
Jedno je sigurno, najveću bitku u Hrvatskoj gubimo mi protiv sebe samih.
Post je objavljen 29.12.2014. u 02:18 sati.