Sa Brechtom sam se prvi put ozbiljnije susreo kada sam spremao prijemni za dramaturgiju.
U Gavelli sam pogledao Majku Courage sa odličnim crnim Jackom i sjajnim songovima.
Brecht je u kazalištu postavio cijeli sustav jednog pop teatra-za mase. Dijalektika teatra je
djelo u kojemu on uređuje sve odnose unutar teatra u formi kratkih songova. Posebno su tu zabavne
njegove upute kako komunicirati sa čistačicom teatra ili zašto inspicijent ne smije znati neke stvari.
Kod Brechta uvijek oduševi njegova savršena jednostavnost i čistoća misli.
Uvijek sam se pitao zašto se od svih Brechtovih djela u lektiri našao baš Kavkaski krug kredom.
To i jest jedina koju nisam čitao. U jednoj knjižnici sam maznuo dvije knjige od Brechta:
Sabrane drame i poeziju. Neki put mi bude tužno gledati taj apsurdni "džepić" na zadnjoj
korici:
830-1 416/I-Z
BRECHT BERTHOLD
Nešto manje su poznate njegove pjesme iz 1953-56 koje je pisao dok je živio u Hollywoodu.
Često posegnem za tom zbirkom i na preskokce otvorim da uživam u formi pjesničkog genija:
ZADOVOLJSTVA
Prvi pogled kroz prozor ujutro,
ponovno pronađena stara knjiga,
oduševljena lica,
snijeg, smjena godišnjih doba,
novine,
pas,
dijalektika,
tuširati se, plivati,
stara muzika,
udobne cipele,
shvaćati,
nova muzika,
pisati, saditi,
putovati,
pjevati,
biti ljubazan.
U opusu ovoga neviđenog hiper-aktivca, kao kuriozitet možda, podsjećam vas na njegovu operu
a o whiskeyu da se i ne govori...txtove obaju uspješnica potpisuje veliki Bertholt!
Kako sam bio obećao, krećem sa recenziranjem blogera i to ravno pa u glavu.
Sad sam prašnjav izašao iz blejzine arhive i smatram kako sam dovoljno pročitao
i čuo da bih mogao predstaviti ovu osebujnu blogericu kako spada. Iako sam već
mjesecima u ratu sa njome, nastojat ću biti krajnje objektivan (u interesu šire bložne
zajednice;).
Krenimo daklen, redom, pa ću tako kronologiju prepustiti kroničarima, a pozabavit
ću se onime što u njenom radu i nastupu vidim, što lajkam i što ne.
Za Modesti Blejz se s pravom može reći da se radi o tzv. Alfa blogerici. Zašto?
U prvom redu to se može reći za njezin karizmatični nastup i stav te guard.
Njezin avatar ima točno onu ekspresiju koja vjerno dočarava njezin (bložni;)
karakter. Blejz je nezavisna, avangardna intelektualka sa interesima u raznim i
širokim poljima politike, sociologije, filozofije, umjetnosti i entertainmenta. Njezina arhiva
obiluje polu-znanstvenim traktatima i esejima koji su često informativnoga karaktera.
Socijalno je prilično osjetljiva i često ćete u njenim radovima naići na prijezir
spram bogatih i moćnih. Blejz je klasno opredjeljena-gotovo uvijek je na strani
slabijih i potlačenih. Ono što joj ja zamjeram u tehnici pisanja takvih formi, jest
prevelika doza osobnosti koja txt odvede na neke subjektivne odjeke.
Modesti Blejz ne voli pripadnosti, ali ipak pripada jednoj bložnoj frakciji i
njihov duhovni vođa je trenutno u disidentskom egzilu na main facebook streetu.
Ta frakcija jedna je od najtvrdokornijih na blog hr-u. Radi se o nesumnjivo
kvalitetnim umjetnicima i intelektualcima koji su se pak hermetički zatvorili u
jednu usku oazu unutar koje komuniciraju. Oni su se izolirali jer ne pristaju na
blog obrasce funkcioniranja. Osobno ne volim takva grupiranja
koja za cilj imaju poantu da smo si mi super, a ostali su k od ovce. Takva zajednica
zatvorena je za utjecaje, a utjecaji jesu progres.
Blejz kao komentatorica može se smatrat jastrebom naprednjaka na blog hr-u.
Fama oko njenog identiteta uvelike je doprinijela popularnosti njenog bloga.
"Rašetina kći" ,u biti, obožava svoje komentatore sa bložne desnice jer joj je to
odličan poligon za samopromociju. Taj spin donio joj je status prvoborca u toj
raspravi koja se poput trakavice vuče od kad je i bloga. Sav taj folklor je
prilično zabavan i osobno smatram da je to potrebno blogu, kao što je Šime Đodan
bio potreban saboru. Nema se tu tko šta ljutit. Uređivačka politika blog hr-a,
voli poticat takve postove, ali to je sad jedna druga priča...
Ono što zamjeram u tim raspravama jesu ti dvostruki kriteriji i dok se govor mržnje
konzervativcima mjeri na grame, "naprednjaci" mogu slobodno sve vjernike nazivati
retardiranom stokom. U tim uvjetima je glupo raspravljati. Retorika Modesti Blejz
ponekad je krajnje cinična-sa namjerom da uvrijedi.No to su srečom "rijetki petki"
i postovi MB su u većini slučajeva jako angažirani, provokativni i apsolutno u kategoriji
medija koje treba pratiti (s rezervom, naravno;)..
Ne mogu stoga ocijeniti od 1-5 kvalitetu MB bloga, ali znam da je u biti kći Sunčice Findak.
Priznajem-jučer sam izgubio i ono malo živaca preostalih u tom krhkom sustavu.
Krenulo je rano, oko 9 to jest. 156ti put sam išao kumit i na koljenima molit jeednoga
krčmara da plati račun od 4000 kn. Dao sam mu vino kada je bio na koljenima.
Dao sam mu to kurčevo vino kada mu ga nitko drugi nije htio dati. Dao sam mu ga
čvrsto uvjeren kako činim pravu stvar-dajem kruh jednoj obitelji i nekolicini radnika.
Frajer je tada i uz moju pomoć, isplivao iz govana doslovce.
Em da bi me danas, nakon svih spika koje mi je pokušao prodati, krenuo uvjeravati
da je on to vino platio-samo se ja ne sjećam...
Da ne biste odmah pomislili da je frajer smeće, reći ću vam ja da nije...barem nije bio
do sada. Iako ne postoji moralno opravdanje da bi se smećetom postalo, ja vidim da
je kriza napravila smeće od tog, inače dragog, čovjeka.
Kada sam došao kući, dočekao me 156ti pad signala na t-com sticku. Pravac-poslovnica!
-dobar dan izvolite.
-dobar dan. evo vam ovaj stick. to je 0 bodova.
-kako mislite? nešto nije u redu?
-ništa nije u redu. recite mi da li su ti stickovi stvarno pušiona jer onda šta će mi to?
pa gospodo ja sam na blogu! pa zato sam vas i tražio taj paket 40 giga!
-onda će bit problem u vašem sticku. bit će da je neispravan. dali bi vam zamjenski, ali
trenutno nemamo ni 1.
-čekaj, čekaj malo...koga vi tu jebete u mozak? inače nema problema sa stickovima, ali
svi zamjenski su vam na terenu?
dođem doma i pročitam neverinov post. popizdim.
upalim max tv to go. ahahahahahahhaahaaaahaaaaa ne postoji veče smeče na tržištu od
max tv to go-a. općenito. ne postoji beskorisnija stvar na svijetu! max tv to fuckin go je paket
uz kojega dodatno možete gledat max tv na svome mobitelu...haahahahahahahahahahahahahah(slom živaca;)
upalim max tv to ...stop. nema signala. max tv to stop.
gledam htv dnevnik i nešto isprekidano čujem da je ekipa iz porezne...nešto...
max tv to fuck off!
nama su nedostupni operateri
i imamo bojler za lullaby
mi smo reži ne seri
režiseri:
nama kradu bakrenu žicu
ševe nas na zadnjem sicu
tvo-ga au-ta
na-nana nana traj na na naj!
i znaj!
pobložno je polu bložno
potkožno i stonožno
ma daj!
ta nemojte kasti?!
bložnoj se kasti
lomača sprema?
o kakvoj to vlasti
šuška se dilema
oćel krasti?
ma svijet će cvasti
u spolnoj će lasti
đubrad mučka
djeci prikazivat
oprašivanje tučka
oči ćemo pasti
nakon obilnog ručka
na kruhu i masti
kuhinjo pučka
gospe asti!
Joško Palavršić je 70-ih godina bio dopisnik Vjesnika iz Rima. Kao vrsni poznavatelj
društveno-političkih prilika u Italiji iz toga doba, objavio je knjigu Gerila na asfaltu u kojoj
iznosi podrobnu kroniku tzv olovnih godina. Knjiga je od neprocjenjive važnosti za taj
buran period jer on ima pouzdane izvore od obaju zaraćenih polova.
Olovne godine imaju izvorište na 1968. i spontanim studentskim nemirima. Prva generacija
studenata rođenih u post ratnoj Italiji pobunila se protiv svojih očeva i njihove političke
baštine. Na sveučilištima su nicale autonomne ćelije ,uglavnom krajnje
ljevičarskih svjetonazora. Nasuprot njima, pod zaštitom industrijalaca, buržoazije i
nekih vladajućih struktura, nastale su ekstremno desne organizacije kao Ordine nuovo
i Nacionalna fronta. Prokušani komandosi u kampovima za obuke treniraju volontere i
sve je spremno za konačni obračun. Kao i u svakom pravome sukobu, država potcjenjuje
opasnost budući da su sukobi sporadični te se uglavnom svode na to da desničari izbatinaju
ponekog lijevog aktivistu, a ljevičari uzvrate molotovljevim koktelom ili pokojim razbijenim izlogom.
Usijanje tinja iz dana u dan sve jače i vrhunac napetosti dešava se u Bologni 1968. kada grupa
desničarskih komandosa diže u zrak vlak. Broje se prvi mrtvi. Više od 70.
Zatečena i troma, talijanska vlada pokreće istragu punu propusta što dodatno okuplja
radikalnu ljevicu oko velike misije-rušenju države i njenog ustavnog poretka. Nasilje postaje
talijanska traumatična svakodnevica i sve se više mladih svrstava u redove gerile.
Iz najradikalnijih autonomnih ćelija napokon se profiliraju Crvene brigade-noćna mora Italije 70-ih.
Njihov lider, Renato Curcio, ekstremni marxist-maoist, političku borbu odlučuje nastaviti oružjem.
Italija gori. Učestali su atentati na suce, bankare, političare. Eksplozije postaju sastavni dio dana
,posebice u velikim gradovima. Ratno ludilo uzima zamah i 1975. Italija je u dubokoj anarhiji,
bez pravog odgovora na dešavanja. Represivni aparat hapsi neke lijeve aktiviste, ali oni imaju
veliku podršku među mladima-kriju se po studentskim stanovima, imaju lažne dokumente i
uglavnom uspješno migolje ruci pravde. Ikona pokreta, Mara Cagol, biva ubijena 1974. u okršaju
sa karabinjerima. 1975. Policija uspjeva u redove Brigada ubaciti agenta provokatora, fratra Girotta
koji uspijeva namjestiti hapšenje Renata Curcia. Težak udarac za organizaciju koja unutar sebe
nalazi snagu da se reorganizira. Pod novim vodstvom Corada Alunija, borba postaje još žešća.
Sada su na udaru suci koji vode predmet Renata Curcia-sačekuje ih se ispred njihovih rezidencija
te im se puca u noge. Sudstvo je u panici, država ustuknuta, rokovi za optužnicu ističu...Italija je
na koljenima. Vrhunac borbe dešava se 16. ožujka 1978. kada grupa otmičara usred Rima otima
Alda Mora ,predsjednika demokršćanske (vladajuće) stranke. U munjevitoj akciji, pobili su cijelu
njegovu pratnju ,strpali ga u kombi i odveli u nepoznatom pravcu. Vojska izlazi na ulice Rima.
Temeljito se češljaju predgrađa i sumnjivi stanovi, no, rezultata nema. Najzad stiže i komunikej
Crvenih brigada koje preuzimaju odgovornost-Moro je na sigurnom, javit ćemo se sa zahtijevima!
Moro se iz zatočeništva javlja pismom u kojemu apelira za svoj spas. Andreottijeva vlada je i dalje
kategorična-Nećemo popustiti teroristima! Papa Pavao VI moli otmičare da puste Mora.
Odgovora nema.
Stiže i famozni komunikej br 6: Aldo Moro osuđen je na smrt od "narodnog suda" za grijehe
njega i njegove stranke!
Nakon lažnog komunikeja br 7 i farse sa traženjem Morovog leša u jezeru, stiže i pravi komunikej
br 7 i ultimatum-Pustite 13 zatvorenika brigadista i dajemo vam Mora!
Andreotti i dalje ne odstupa-To bi bilo kršenje Ustava!
9.svibnja, u ulici Caetani u Rimu ,pronađen je napušteni renault 4 u kojemu je identificiran leš
Alda Mora. Bio je to događaj koji je uvelike otrijeznio sve slojeve društva. Brigade su pretjerale!
Sablazan je ogromna i vlasti kreću u konačni obračun sa lijevim terorizmom. Onemoćali i
umorni od borbe, brigadisti padaju u ruke policiji ili bježe u inozemstvo.
Talijansko društvo, umorno od ideoloških sukoba, okreće se životu. 1982. Na krilima
pobjede na svjetskom prvenstvu u nogometu, kreće gospodarski zamah koji će
uskoro stabilizirati Italiju i pridružiti je krugu najbogatijih svjetskih država.
Danas kada postajem mladi retardant na exkurziji, danas kada pijem sokiće na slamčicu i jedem pohano meso u sendviču...danas kada razdragano mašem svojim drugovima i drugaricama...
danas sam sretan...jer jučer je velik dan!
Danas smo slavili Jučer jer je svako jučer važno za naše danas!
Bilo je lijepo i časno živjeti jučer:
Jučer smo na aerodromu upucali Ivu Lolu Ribara.
Jučer smo se obračunali sa milijun i po brkatih informbiroovaca.
Jučer smo seljacima oduzeli zemlju i buržoaziji vile.
Jučer smo pjesnika okovali u tamnici.
Jučer su naši isljednici hapsili studentariju.
Jučer smo u malo vode gušili Proljeća (13.u decembru;)
Jučer smo dobili potporu od Pola Pota.
Jučer smo hvalili ono što on za nas čini u Kambodži.
Sutra?
Sutra ćemo otplaćivati ratu.
Sutra nam ističu jamstva.
Sutra će naš operater biti zauzet.
Sutra ćemo se okrenuti
svatko u svoj kapitalizam.
"Gospodo parlamentarna demokracija ima svoje mane, ali još uvijek ne postoji bolji društveni sustav."
Prohladna i savršeno besperspektivna subota prolazi tromo i pomalo mamurno.
Prekafeniso sam do zla bloga i neka sam!
Iz novina doznao da si je mala Begovička pumpala usne. Prošetao promenadom:
Fjaka, spleen i vreva lica zaustavljenog grada. Subota jutro je svakako najkvalitetniji
trenutak tjedna: osmjesi, ćakule, kavice, listići...oho...eto i gosn gradonačelnika,
šeće pod ruku sa prvom damom i rukuje se sa razdraganim žiteljima. Njegova Lady
trepće okicama nastojeći ne pokazati očitu razliku statusa. Striktno se pridržava
modnih uzanci Michelle Obame.
Presreće ih konzum boy Mišo i ogrebe se za pivkana. Mišo je od gradonačelnika dobio
čvrsto predizborno obećanje da će djelatnici grada njemu ostavljati sve prazne boce.
Živi bili pa vidjeli!
Usred svega je nekakav bus pun Francuza opet zalutao u slijepu ulicu u naselje pa
je zabava osigurana-cijelo naselje je na terasama i navija za Francuskog šofera
koji vrlo strpljivo izlazi iz naselja u rikverc...
-Ajmo šole!
-Vozi Miško!
13.34
Sjednem na terasu punu klinaca svakom gestom potencirajući subotu. Živim subotu.
Klinci me vataju u đir
-ma si čuo kako je jučer Lino ovoga napenalio u bircu i onda je Valter otišo po njega...
Ornella Vanoni za ovo uporno-kišno popodne pa ko živ...s kime ju kod nas usporediti? definitivno s Josipom
Lisac...uh kad bi mi Josipa otpjevala ovu stvar negdje na Stradunu ili tako negdje...di bi sreči bio kraj?
griješila sam tolko put do sada
da već znam unaprijed
i danas skoro sigurna sam
griješim što se tiče tebe
al još jednom što može promjenit
u životu mome...
pristati na sastanak taj
bješe ludost bome!
tužna sam u gužvi ljudi što prolaze
al nostalgija za tobom
jača je od plača
tračak sunca na licu pali
mali znak nade
čekam dok mi se ne ukažeš
u daljini promenade
ljubavi požuri jer neću izdržat
ako ne dođeš ja se bojim da
ne postojim, ne postojim!
promjenilo se vrijeme, kiši
ali dalje čekam
nije briga me za ljude
ja se odavdje ne dam
gledam u sebe i pitam
ali ničeg ne bude
sad samo ostatak nade
ubačen u ljude
ljubavi kasniš, al neću izdržat
ako ne dođeš ja neću se održat
ne održat, ne održat...
svjetla, auti, ulice, izlozi sve skupa
vrluda mi po svijesti
sjena se umorila me pratit
dan umire polagano
ne preostaje mi do da se vratim kući
svom životu tužnom
ovaj koj ti htjedoh pružit
potrošila sam nužno
ljubavi oprosti, al sad se već bojim
od sad pa zauvijek...
ja ne postojim, ne postojim...
"Omerta e legge rispettare...l uomo che parla pocco, e sapiente!"
(Omerta je zakon kojeg poštovati...čovjek koji malo priča, mudar jest!)
Sicilijanska narodna
Dan 23.05. u Italiji se pamti kao dan kada je mafija u Italiji svima dala do znanja koliko je moćna,
sveprisutna i okrutna. Sudac, anti-mafijaški istražitelj, Giovanni Falcone, nedaleko Palerma,
naletio je na most pod kojim ga je dočekalo pola tone TNT-a. Uz njega, u automobilu su izginuli
i njegova supruga te trojica osobnih zaštitara. Giovanni Falcone je uoči atentata bio jako blizu
otkrivanju identiteta ljudi iz visoke politike koji su bili na platnome spisku dvojici najokrutnijih
mafijaša u talijanskoj, modernoj povijesti-Toto Riine i Bernarda Provenzana. Potonji je u široj
,talijanskoj javnosti poznat kao duh Corleonea.
Njegov životni put, kreće u stjenovitoj utvrdi, sada već brandiranog imena-Corleone. Na svijet
se pojavio u noći u kojoj se Hitler uspinjao na Reichstag (slučajno...ili ne). U obitelji težaka,
ubrzo su mu dosadile žetve i berbe, te se okrenuo lokalnome bossu Leggiu. Uglavnom je
palio stogove sijena seljacima koji bi se opirali plaćanju il pizzo-a (reket). 1963. zajedno
sa Totom Riinom, usred Palerma pobije vrh najmoćnijeg klana te sam biva okrznut metkom. Završava
u bolnici iz koje izlazi tvrdeći da se slučajno našao usred pucnjave.
Vjerovali ili ne, od toga trenutka nitko ga pouzdano nije vidio pune 42 godine.
Predpostavlja se da je u ratovima mafija koje je vodio Provenzano, poginulo 5 000 ljudi.
Od kriminalaca do sasvim nevinih. 42 godine je mijenjao rovove i prenoćišta.
Uglavnom se nije maknuo sa Sicilije. Nikada nije telefonirao. Oslanjao se na
primitivni, ali jedini efikasni sistem komunikacije:
pisane poruke na listićima papira.
Drugi sudac istražitelj Paolo Borselino, jedini je bio u posjedu saznanja koja je prikupio Falcone.
Imao je u rukama pokajnika koji je vozio Riinu k političarima na sjever-U Rim i Milano.
U posebno dirljivoj sceni u ekraniziranome filmu 57 Dana, Borsalino priča sa kćerkom uoči
njenoga ispita na pravu i kaže:
-Oni ne griješe. Nikad. I zato ne smijemo ni mi!
Film se zove 57 Dana jer je toliko prošlo od atentata na Falconea do atentata na Borselina.
Pedeset i sedmoga dana, nitko nije smio znati tu lokaciju...a ipak je doznao onaj koji je
eksplozivom stavio točku na i u etapi rata kojega je Italija uporno gubila...
Ništa ne svjedoči prolaznosti kao stare novine. Propustivši ih jutros, prošetao sam pred večer
te odsjeo u kafiću u kojega rijetko zalazim, s namjerom da na miru pročitam novine. Naručio sam
nekakvo tamno pivo koje se svojom prosječnošću sasma uklopilo u ovo prohladno ,majsko predveče.
Gledam namrgođenu konobaricu i mislim se...znam da nisi ovako zamišljala svoj život, ali daj jebemu
miša...neće smak svijeta valjda?!
hmm, novine kažu da hoće...i to vrlo skoro, za dvjestotinjak godina to jest...
prema NAJNOVIJIM ISTRAŽIVANJIMA!
Novine nadalje kažu da ćemo današnji dan pamtiti kao dan kad je umro Ray Manzarek i da su se
vrata percepcije utoliko pritvorila. Slava mu!
Mladen ,pak, Grdović kaže da nije ljut na svoju Brankicu što je zvala policiju dok je bauljao po stanu
u alkoholnom bunilu.
Milanović kaže da on to ne bi tako gledao na to i da on ima rezultate koji kažu drukčije.
Prethodnu rečenicu smatram za postulat Zokijeve vladavine do sad:
Zoki uvijek ima neku informaciju koju nitko od nas nema, a ta, pak, tvrdi drukčije. Ta magična
informacija je da rastemo...jer usporedimo li to sa podacima iz...
Vodoravno 1 je jedino polje u križaljci kojega konobarica nije znala riješiti. Finsko turističko odredište.
7 slova. Treće: A.
S policijom sam često bio u "sukobu interesa", ali čitajući crnu kroniku ,iskreno poželim dvojici policajaca
ozdravljenje nakon što ih je lik zapalio benzinom u svome stanu.
Još da Hajduk osvoji kup i sa sjetom ću gledat na ovaj dan koji je bio i običan i čudan. Čitajući
današnje novine između redaka, shvatio sam da će mi za 3 godine, a možda i prije, premijer biti
Karamarko, a predsjednik države Bandić. Nek me podhitno neko demantuje...
-Pa čovječe božiji, gdje si ti do sad?
-Ma nije mi se dalo vraćat se u Gajnice pa sam spavao u gradu.
-Pa ne bi se baš reklo da si spavao...
-Krisi čini mi se da ti je vrijeme da postaneš majka: imaš sve atribute.
-Opet se divljački zaljubljuješ, ubit će te to jednoga dana.
-Koga? Mene?
-Kome šalješ te poruke non stop?
-Ljudima dobre volje.
Da Krisi, šta hoćeš ti sad? Poštedi se poetike sada kad poput prašnjavog trofeja stojim izložen u tvome stanu. To nisam ja. To je ruzina što je stigla još onda kada sam te upozoravao na nju. Radije odi pospremiti špajzu i pričekaj...možda će ova noć biti ta u kojoj će mu konačno dopizditi warcraft i vulgarni mailovi. I dalje mislim da si posebna, čarobna, lijepa...samo takvim se ženama u životu dogodi nešto kao ja.
MIT MI IN D BEJZMENT VID DILLINGER IN DA DOGG HAUS!
HEJ DŽEM? DŽEEM?
SAMO MALO MUOJ!
MA MORAM TE PITAT NEŠTO?
OĆU NEŠTO DA MI SPELUJEŠ DŽEM? MOŽEŠ TO?
SAMO KAŽI MUOJ?
OĆU DA MI GA SPELUJEŠ TAJ NEW YORK?
HEJ ŠTA DAVIŠ SAD S TIM MUOJ?
SAMO MI GA SPELUJ MALO DŽEM?
AJ DOBRO MUOJ, VAKO NEKAKO:
EN I DABLIJU IPSILON O AR KEJ-TO JE NEW YORK MUOJ!
NE DŽEM, ZAJEBO SI DŽEM,
SAĆU JA MALO DA TI GA SPELUJEM, TOČNO KAKO IDE NEW YORK
AJ KRENI MUOJ?
A...VILICA I NOŽ. BOCA I POD NOS
TAKO U MOM SELU SPELUJEMO NEW YORK DŽEM!
VIDIŠ...
LUD SAM KO DINAMIT
I MORAŠ MI DAT ZA PIT
JER SAM SVEGA SIT
JER SAM DINAMIT
KAD GOD JA GACAM PO KIŠI
KRENEM GANJAT TE KOKOŠI
PERJE LETI NA SVE STRANE SVE SE PRAŠI DŽEM!
GANJAM KOKE
BJEŽE I LETE POD TRIJEM!
ganjam KOKE
PIJU I SERU U ŠLJEM!
NEKA ZAGRLI BRAT SESTRU
I NEK SVIMA DA ZA PIT
JER JA SAM DINAMIT
GANJAM KOKE...
LETE I BJEŽE POD TRIJEM!
I KOLKO GOD DA LAJE PES
ONE MI DOLAZE U KUHINJU JEST!
GANJAM KOKE
BJEŽE I LETE POD TRIJEM!
evo baš idem kuči sa izbornoga povjerenstva i post izborne pijanke u lokalnoj kavani.
dirnula me jedna stvar...sad sam pio piće sa ideesovcem, hadezeovkom i nezavisnim
i točno sam vidio to otrežjenje nakon cirkusa...ugasli sjaj u njihovim očima. poput lutaka
na navijanje, timing je napokon istekao i lutak je stao...na cugu.
da vam kažem nešto u vezi ovih izbora...
kao veteran izbora uvijek nastojim izvuć neki poučak. Ima ih par.
prvo, dokazalo se koliko je istarsko društvo u biti ograničeno i netolerantno u srži.
4 kandidata je paradiralo za gradonačelnika, među njima i izvjesni arhitekt, elokventni
i obrazovani tip, poduzetnik, vrsni poznavalac klasične glazbe. uložio je i priličan novac
u kampanju-kada kažem da je letke za na aute štampao s magnetom za staklo tada je jasno
koliko. nije vodio negativnu kampanju, dapače, samo o programu je i govorio. imao je čak i
podršku stranaka ,iako je bio nezavisan.
dobio je 15 %.zašto?
imao je 1 krimen koji se u Istri ne prašta.čovjek je Albanac.
eto! kada sam davno na blogu pisao o istarskoj netoleranciji, neki su me pokušavali uvjeriti:
-ma ne, to u Istri...to nije ksenofobija i fašizam...to je u Istri simpa...
ipak, desila se znakovita i velika stvar za mene osobno, a čekao sam to ciglih 20 godina...
IDS je popušio u mom malom mistu i u to ime častim prvih 100 komentatora domom
perinjonom...u ime evolucije! u ime tolerancije! u ime demokricije!
izvinite...znam da sam možda patetičan, ali stvarno sam i iskreno dirnut poput usidjelice
kojoj se nasmješio liftboj.
njihovoj pušioni u čast i ne vratili se nikad ...jedna naša stara...
Inspektor Šušnjara je sisao čokoladno kozje mlijeko u tetrapaku i igrao tetris.
Imao je na stolu friški slučaj-zloporaba bloga. Nije baš bio vičan društvenim
mrežama ,a i jako je malo znao o tome. Navodno jedna kriminalna skupina
komunicira putem bloga. Bave se švercom ljudi i droge. Objavljuju nekakve
postove sa fotografijama i šifriranim tekstom.
-hmmm...da vidimo malo taj blog hr...
Izguglavši, Šušnjara je zablejao u naslovnicu. Nazvao je kolegu:
-Ej Miro imaš minutu? ...istražujem tu aferu blog....da, upalio sam i šta sad?
Pritisnuo je opciju Izradite blog. Naziv bloga?
-hmmm...bijelo janje...
Nakon nekog vremena, Šušnjara je ušao u blogerski đir i bloger Bijelo janje
relativno je bio prihvaćen u blogerskoj zajednici. Objavljivao je postove u
kojima bi blejao.
-Beeeeeeee!!!
Posjećivao je blogove i divio im se. Strogo se držao šablone komentiranja koja
je stigla s vrha: Hvaliti svaki blog. Ne zamjerati se. Promicati toleranciju.
Jednom je iz službenog auta mobitelom slikao zelenu livadu i s tom je
fotkom Bijelo janje postao bloger dana. Šušnjara je imao sve trekere, ali ni
oni nisu često bili pouzdani...dani su prolazili, postovi su se objavljivali i
ništa se nije dešavalo do...
(nastaviće se;)
SVAKA SLIČNOST SA BILO KIME TKO SE PREZIVA ŠUŠNJARA-NENAMJERNA I SLUČAJNA!SORI ŠUŠNJARA!
Baš promatram taj reverse efekt na blogu...obrnuto proporcionalno s rastom celzijusa,
bložna se živa spušta. Svi su zamrli u neku svoju rutinu. Svi objave pa zbrišu na par sati,
odgovaraju na komentare sa mobitela...ntz,ntz,ntz...tapija živa...ljetni san?
Kako ja ne bih bio dogg kad ne bih nešto rovario, odlučio sam učiniti nešto nekonvencionalno.
Sve za malo života!
Da,da...odlučio sam 1put tjedno recenzirat blogere i blogerice, gospodo i dame blogeri i blogerice!
Strjepite!
vas zanima čut?
ps
pisat ću samo o onim blogerima koji će se očitovati da to žele! blaženi dan šutnje...najmudriji dan ove godine...
enjoy!
Istra-raskopana zemljo!
Pa kuda god kreneš van sezone ,dočeka te nekakav bager i improvizirana tabla sa mapom obilaska.
Živjeti u turističkom kraju pomalo je nalik životu u garderobi nekakvoga kazališta:
Godina uglavnom prođe u pripremanju scene za predstavu Sezona u 3 čina.
Kad uz prve bljedolike turiste krene turistička sezona, predstava kreće-
jučerašnji bijes i depresiju mijenjamo za osmijeh vrijedan eura.
...i odjednom je sve super i na svakom je semaforu zeleno...
zeleno? hmm...
evo se konačno upalilo zeleno svjetlo na pomoćnom semaforu koje kaže da ja i ostali
vozači iz moga smjera imamo 2 minute da zaobiđemo radove kod Vižinade.
Evala sezame!
A kružni tokovi (tijekovi;) tek?
Kružni tok nije samo prometni pojam. Kružni tok je danas status simbol.
Uhhh kako ti zajebano izgleda selo kad ima kružni tok na ulazu?
a tek na izlazu?
Neki dan sam se izgubio u Taru. Pa neču vas sad lagat ,al ima jedno 8 kružnih tokova
u Taru. Ne bi me Inge izvukla iz Tara koliko sam se pogubio.
Di sam ono stao?
U Vodnjanu. Čvaknuo sam 3 fete špalete kod tete Odete.
Iz vodnjanske šumice u daljini ceste vide se dizalice Uljanika i neboderi Vidikovca.
Pula razbacana po špici Istre sa Brionima sa zapada. Pula s Kamenjakom na rubu.
Vjerujte mi da je Arena zadnja stvar koju bih spomenuo kada bih pričao o Puli.
Koji god čovjek je služio vojsku na Muzilu, taj zna kako izgleda antički teatar po
kojemu su vojnici šarali cifre do kraja i nadimke. Pula je rasla paralelno sa Trstom
i Rijekom ,ali uvijek svoja, tvrdoglava, cool Pula. Etnički mozaik Pule je priča za sebe
i suživot je tu, ovako ili onako, uvijek nalazio pute. Privredna koncepcija Pule, do sad
se naslanjala na Uljanik po starom principu-1 grad 1 tvornica...
Dođete li u Pulu prvo sjednite na forum. Momentalno ćete shvatiti šta je taj ludi Irac
vidio u toj Puli. Što bi reko Franci:
-Daj Joyce nemoj zajebavat nemoj! Plati to pivo!
Nakon kave na forumu, prebacite šugaman/peškir/ručnik preko ramena,
kuglicu maracuje u kornet i pravac korzo!
U hladovini korza uhvatite bus za Verudelu pa na zadnjoj stanici van. Ja čak ne bih išao
na Zlatne stijene nego pravac kanjon. Kanjon je mjesto u kojemu Pula puca na pola.
Na kanjonu si odaberite platformu i...
-čekaj šta si ti to meni upravo rekao?
-pa ljubavi moja...pa to što sam rekao...
-ma...jel ti znaš šta si time rekao?
-da ljubavi! znam šta sam rekao!
-ljubavi moja najveća ,to si rekao.
-da rekao sam...
-ti si mi rekao
-rekao
-jel to što si ti meni rekao znači da ti nisam jedina?
-nisam to ljubavi rekao...
-ali si rekao
-pa rekao sam, ali...
-ali, ali, ali...?
-ali...
-ali zato pazi kad šibaš te komplimente i ovako drsko ih trošiš, klizav je to teren!
kažeš li mi da se dobro držim, ustvari govoriš da sam stara...
kažeš li mi da mi trajna dobro stoji, ustvari to znači da mi je ravna kosa katastrofa...
primjetiš li ponešto savršeno na meni, to vrijeđa moj botox...
rečeš li mi da sam otkačena, ustvari misliš reć da sam laka...
zakuneš li mi se na vjernost
uvrijedit ćeš me smrtno!
dogg feat pečina. melankolični elvis psihodelije...kakav pasji dan...lije li ga i lije...
Alice se budi
jutro je
i proteže se
dok po sobi gega se
kosa joj na sisama
ona je gola
i lipanj je
priljubljen uz prozor
pitam se kuži li
dok zurim u nju
gledam alice
godinom za godinu
ukazanja u palači
Alisino je tijelo
zlačano i bijelo
kosa joj raspuštena
i četka ju do nemila
prvo navlači najlonke
i tad s tornja zazvoni
u odoru uskakuje
diže šlic na boku
gledajuč alisu oblačit se tu
okrutno je i tužno oku
Legendarna epizoda Alana Forda poslužila mi je kao naslov za ovaj post koji će pružiti 1 model
bavljenja politikom kojega pokušati kod kuće.
Kada nisam radio ,često sam znao biti aktivan u politici, ali i ja-kao i ostatak političara-samo u predizborno doba.
Politikom sam se koristio totalno oportunistički-u cilju da dođem do novca. Novac je bio moja jedina ideologija.
Nije bilo političke opcije koja bi mi pritom smetala-partizani, ustaše, iredenta, manjine, centristi, liberali, konzerve,
zeleni, crveni, crni...sa svima sam surađivao na svome projektu.
Moje ime pritom, nije objavljeno ni na jednoj listi. Odgovarale su mi zakulisne uloge. Sive nijanse eminencija.
Djelovao sam po mraku, vjerujući u hipnotičku moć tame. Što sam radio?
Obično bih ljepio plakate za više stranaka odjedared. Bio bih delegiran u izborno povjerenstvo sa strane HSLS-a, krojio bih PR nekom nezavisnom kandidatu,
dogovarao koalicije...svašta nešto!
2004. na parlamentarnim izborima "greškom" sam naljepio HDZ-ove plakate na kojima Tuđman drži bebu.
Od tada ne surađujemo. Ne bi vjerovali kako je taj plakat perverzno izgledao 2004.?!
2005. na lokalnim izborima sam utržio:
-1350,00 kn od ljepljenja plakata
-1400,00 kn naknadu kao članu povjerenstva za prvi krug
-813,00 kn naknadu kao članu povjerenstva za drugi krug
-350,00 kn za pisanje govora nezavisnom kandidatu
-400,00 kn marže na nalaženje prostora za konvenciju nezavisnom kandidatu
-485,00 kn povrata poreza na dohodak od povjerenstva
-1000,00 kn honorar za započinjanje pljeska na sučeljavanju u domu kulture od jednog kandidata za gradonačelnika
5 685,00 kn
sve do centa ,legalno stečeni novac. Nisam ni u kakvome sukobu interesa-meni ne smeta ničiji interes.
Jedno je sigurno-ne možete pobijediti, ako ne radite sa mnom!
Sa zvonika svetoga Marka orilo se 12 puta. Dvanaesti komentar u 12 i 12 dvanaestoga decembra 2112.
dvoje i jedan bloger sastali su se u baru i skicirali novi netronom. Blogtronic je ispucavao 12 postova u sekundi. Iz svih 12 prstiju. Facetorevci su iz dana u dan grizli membroviziju i bilo je pitanje trenutka kada
će propusnim postat taj ultimativni bložni obrambeni sustav. Vjećali su do kasno u noć.
Galone i galone metrodendronita su iscijedili u tom cyber podrumu.
Policije rigidne mrežne religije provodile su astro teror nad ostacima nazadnih kripto-liberala.
Imao sam fejk Kju pi di tegomans i ako me legitimiraju virtualno, shvatit će ko sam u stvari...
Nisam to smio dopustiti po cijenu ničega. Mutirani Kerumozon nadjačao je u zadnjoj polovici
21. vijeka i zauvijek je potisnuo ostatke onoga što je tada nazivano građansko društvo.
Domogavši se tehnologije, okto primitivusi su evoluirali u monokultni oblik života.
Njihov represivni, multi mrežni presretač ispaljivao je spamove na svaku nekontroliranu misao.
Poraženi i poniženi, naprednjaci su se mahom predali. Neki od njih nikada više nisu viđeni.
Ubačen sam u njihove redove ne bih li uspio doznati sudbinu arhive egzo plazmičnog shortcuta.
Ne domognem li se tog nano celuloida, cijela povijest čovječanstva biti će erase.
U B logoru, blogoraši su izgladnjivani i održavani na kapima neutronskih napitaka.
Onemoćali duhovno i fizički, podvrgavali su se ugradnji kerumgena nakon čega je njihova
matična ploča organizma ispražnjena. Stasali su Maminjati-klonirana bića programirana
da psuju i prijete. Svako odstupanje od uniformiranosti, okto primitivusi su proglašavali
za krimen i morao sam radi toga puštati brkove.
Nova rasa kovrčavih zavladala je planetom i nije bilo pokazatelja da će ih itko ikada spriječiti
u naumu da izazovu kolektivnu lobotomiju društva...
Mrzim rastanke nedjeljom. Rastanak je sam po sebi dovoljno turoban da bi se upriličivao nedjeljom.
Anyway, natankali smo bravo i pogledali se poput dvoje bjegunaca u akcijskoj drami. Zaturirao sam
i udarili mi za Rijeku. Za Never(in;)land. Veterani rastanaka, nas dvoje smo se zapričali
o tome kako nam ide na k taj munchmellow s okusom kokosa;
-kakav kurčevi kokos? munch je samo 1!
Pičimo dolinom Mirne, a nekakvi Talijani ispred nas su odjednom poželjeli skrenuti preko ceste (vjerovatno
s namjerom da vide gdje se to vade tartufi...;) Dlaka nas spašava od totalke-blaženo proširenje kolnika
ukaza se na desnoj strani. Zalego sam na trubu ko sivonja:
-ljubavi nemoj im trubit...nemoj se sekirat...
-šta ne?! pa probaj ti u Trstu izvest ovo pa ću te pitat kako ćeš proć!?
Sve je 5. Sve je cool. Nastavljamo pentrajući se po onoj krpenoj uzbrdici na Motovun.
"Motovunske oštarije di moj dragi vino pije..." istarska narodna
O tom potom. Palma de Karojba. Pazin. Čepićko polje. Tunel Učka.
Svaki put svršim u gače kad se nakon tunela ukaže Rijeka. Noću posebno napeta i impozantna.
Zgusnuto mnoštvo svjetala oko zaljeva. Dokovi Cresa u blijedo lila sumraku. Poneki trajekt se klati
pred lukom. Rio de Janeiro.
Napadne su te sličnosti sa Riom:
Rio na portugalskom znači Rijeka i karneval.(samo da ovo ne čita vojko obersnel pa da i on montira
nekog džizusa raširenih ruku...;)
Parkiramo na Žabici. Samo čekam iz kojeg će kantuna izvirit NF sa Jinom...ili možda ono Suncokret čita
knjigu na terasi...jel mi ovo Wind potvrdila kartu...gle Simple Minds vraća se s piknika u Klani...
evo kako sam počeo doživljavat gradove od kad sam na blogu!
Savršen dan u Rijeci zaokružili smo s aktualnim popodnevom. Na kavu s Neverinom u Džonija Volkera.
"Raspravljali smo mnoge stvari...i kužili svijeeeet" J.B.Š.
ova pjesma je nastala pod utjecajem nekih pjesnika/ca koje sam čitao na blog hr-u;
i sad kreni bilo kako
pjesmu zidaj
na duhovnoj baušteli mučan,
znojan gurni
lopatu ritma s pijeskom promješaj
na kantu vode
ditiramb.
uzmi potom vasservagu
ne smije ti visit stih
pa jeba mu pas metar, jesam li zadnji put reko:
manje šljunka...
majstore!
...jer kad kreneš bilo kako,
sve bilo nikako nastavit nemoš,
da ga crtaš samoglasnici,
da trošiš vapna,
moš kitat, kitit...gletat,
moš ga peglat do nedraga...
Osjetio sam opet onu mazohističku potrebu da otvaram prizemne rasprave na omiljenu i
sveizlizanu temu tolerancije u našemu društvu.
Kako čitam u medijima, papa Franjo najavljuje značajnu promjenu kursa politike Vatikana
spram sexualnih sloboda.
Ne bih naravno sada drobio o gay genu i ne držim ga za devijaciju. Navodno su se još i
stari Grci trpali međusobno kada bi im dojadile silne atenske nimfe...Helene, Penelope...
Otok Lezbos? Hmm...
Svoj stav spram gay populacije bio sam onomad u Londonu 1994. prinuđen uspostaviti čak
i mimo
svoje volje. Po prvi put sam se tada sreo sa tim fenomenom civilizacije:
Najbolji klubovi u gradu bili su gay i mogu reći da sam se tada kao straighter osjetio dijelom
manjine. Pamtim iz tih vremena raspravu sa izvjesnim Amerikancem ,barmenom.
Rekao mi je od prilike ovo:
-svaki čovjek ima gay biće u sebi-pitanje je da li će okolina dozvoliti da to razvije...
eh da, okolina!
Rekao sam mu da mi je muški anus najodvratniji prizor na svijetu i da se teško mogu zamislit
da bih ga rabio (ni svoje ,ni tuđe;)
Problem je ta stigma poroka koje gay ponašanje vuče sa sobom. Svjedočio sam raznim
blog i vanjskim raspravama o gay temi. Svatko normalan će osudit nasilje spram bilo koje
zajednice i u globalu se tu slažemo svi-i katolici i liberali i javnost uopće. Gay prava u politici
pak, postala su poglavlja monitoringa EU-a i njihov thing odavno nije više marginalna pojava.
"odoh ja dok nije postalo obavezno!"-Mujo;)
Ipak, ne mogu se oteti dojmu da često u gay raspravama kod nas ,sudjeluju ljudi
koji gay čovjeka nisu upoznali u životu. Promatrajući razvoj gay zajednice u mojoj sredini,
primjetio sam da je kokain neizostavni pratilac novačenja "kadrova".
Glamour, muzika, clubbing i kokain.
Pitanje glasi:
Da li je morao postati gay čovjek koji je u nezrelo doba u drogiranim stanjima namamljen na odnose?
za kraj radnoga tjedna, dame i godpodo...Paolo Conte...
Bježi, bježi
bježi odavdje
ništa nek te ne veže za ova mjesta
niti ovo plavo cvijeće
bježi, bježi
niti ovo vrijeme sivo,
puno muzike
i dopadljivih muškaraca
its wonderfull x 3
good luck my babe
its wonderfull x 3
i dream of you
čips, čips...
bježi, bježi
pobjegni samnom
uđi u ovu tamnu ljubav
ne prepusti se za ništa na svijetu
bježi, bježi
ne propusti za ništa na svijetu
ovaj spektakl raznog arta
zaljubljene budale
its wonderfull x 3
good luck my babe
its wonderfull x 3
i dream of you
čips, čips...
bježi, bježi
pobjegni samnom
uđi u ovu tamnu ljubav
punu muškaraca
bježi
uđi i lezi u toplu kadu
na zidu imaš plavi šlafrok
vani lije hladna
kiša ko iz kabla...
Dragi blogeri i avditorijume, ja sam lik koji će na neko vrijeme nastojat zamjenit Blogdogga.
Prepustio mi je profil i lozinku jer ima osobnih problema. Sinoć je hospitaliziran u odjel
psihijatrije gdje se prijavio za program odvikavanja od bloga i društvenih mreža.
Kao pokusnom, prvome u grupi pacijenata koji će se podvrgnuti toj metodi,
HZZO će u potpunosti pokriti troškove njegovog lječenja.
Program Advance Blogership Free nastao je u Japanu
krajem prošloga stoljeća.
Za sad kaže da mu je dobro i da se igraju društvenih mreža i potapanja brodova.
Ujutro poslije obilnog doručka, slijedi 3 sata hodanja po šumi.
Oko 11 nakon hladnog tuša, vrijeme za čitanje antičkih filozofa u originalu na glas do podneva.
Od podne grupni sex do ručka, a nakon ručka, naravno-a nap!(spavanjac;)
Popodne provodi u raznim fizičkim aktivnostima:
bacanje kamena s ramena, dubljenje na glavi i pjevanje Marine, borbe s bijesnim psima.
Večeru obično pokriva HZZO i običava tad izaći sa partnericom u fancy restoran da bi razvijao
svoj social skills.
Noću može birati između meditacije, reprodukcije ili spavanja.
Metoda se temelji na tome da pacijentima maximalno suzi njihov prostor te da ih se tako
natjera na postepenu ljudsku interakciju.
situacija za primjer:
sjedi 5 ex blogera na seansi i doktor kaže:
-hajde sad bložedože, reci joj to što bi joj inače napisao u komentar?
-khm...ovaj...khm, khm...
-e vidiš! o tome ti ja pričam...
Što biste rekli kada bi vas netko upitao da mu pojasnite taj pojam-pop?
Da ne bi sada pejstali wikipediju, pop je izvedenica riječi popoular.
Popoular pak jest izvedenica latinske riječi populis.
Pop je nešto lagano (površinski), prihvaćeno u masama, lišeno određene težine u značaju i porukama.
Kada je Andy Warhol popu dodao art-pop se po prvi puta u kulturi spominje kao idejni pokret.
Pop je totalitaran i kao takav, odgovara i Marxistima. U 70-ima pop kreće u svoju expanziju
rušeći pred sobom ideologije. Kada pogledamo kako je u muzici nastajao, vidimo da je pop
preuzeo elemente svih muzičkih pravaca i ideologija. I punk i metal i rock-mogu biti pop.
Bavili se bilo čime, pop je ono što će vam se desiti kada se proslavite-vaš stil života,
vaše djelo, vaš lik biti će pop.
Ovo što se u medijskome prostoru danas događa kod nas jest
izopačeni pop. 15 minuta slave o kojima je mrmljao Warhol-kao modus vivendi u show businessu.
Pop u ex yu bio je enormno plodan i razvijao se u 2 glavna pravca:
avangardniji koji je više okrenut zapadu i budućem mtv-u i balkanski (pastirski;).
Dojma sam da ta prastara podjela, u našem društvu važi dan danas.
Mase uniformirane u ideju.
Na tom velikom ,disco tržištu, često je isplativije bilo zaojkati raji nešto niz dlaku nego glumiti Limahla.
Tiraže su bile osjetno veće, turneje značajno duže.
Balkansku pop stvar obično sačinjavaju mačo hrapavi vokal, inteligentan
bas i famozna solaža na gitari (tutti frutti balkan band, merlin, vatreni poljubac...;)
od bisera avangardnog popa izdvojio bih:
Soba 23-denis&denis
Šizika-Laki pingvini
Andrea-Regata
Od balkanaca to su:
Oliver Mandić-Pitaju me, pitaju
Plavi Orkestar-Suada
NAKON ŠTO STE UBACILI 2 KUNE U OVAJ DŽUBOX ,KLIKNITE TIPKU PLAY
U NASTAVKU KAO BONUS TRACK PJESMA GRUPE KIKI I PILOTI BITI ĆE SIMULTANO PREVEDENA NA HRVATSKI
JEZIK ZA POTREBE KARAOKA
lastavice se noćas sele
lete ka jugu
a tvoj pogled divlje pčele
milozvuči tugu
eto snijeg miriše,
a tebe nema više...znam!
lastavice ka jugu lete
i ti noćas kreni
jer to te božija ruka
odnosi meni
evo zima stiže
a tebe nema više...znam!
kao da je mjesec stao
samo za nas dvoje
jer nas planina patnje dijeli,
a snijeg je noćas pao
mladunče srne moje!
Za šaku eura u gradu kojega ste voljele i kojega smo mrzili...
7.38
«Ex Jugosi» njuše izloge pod metalnim rešetkama. Mozgaju oko svojih dvjestototinjak eura ne bi li kupili što više za što manje.
--- Slavi di merda! (usrani Slaveni!;)
Parada se nastavlja uz klasične smicalice. «Sconti» i «saldi» na robu koje više nema. Tražim hlače od samta i usprkos solidnom poznavanju talijanskog, ne znam kako se kaže samt. Navodno, «velluto».
--- Braghe in velluto, pregho. (samtane hlače, molim;)
Tamnooka prodavačica na čas zastane pa odšeće do susjednog pulta da pita kolegicu.
--- Goga, šta znači «veluto»?
U 14.30 Gildo ima super polpete za euro. Pohani sir s paprikom za 80 centi i minerale-gadzatu. Kuhanu šunku s hrenom, melancane u octu, lignje punjene rižom i «pomodorino secco». Na ulici, Trst se razbacuje multikulturom. Na austro-ugarskim zgradama vise crveni kineski baloni i čarape. Globalna ekspanzija prepoznaje lokalne potrebe i Kinezi već znaju da se «sconto» kaže popust.
U zraku koktel castrola, lučkog šmeka. Bijeli dim iz željezare ,sjena nad plućima grada.
Adio Servola, San Servolo ga ditto il vero!
(Zbogom Servola (kvart Trsta"), Sveti je Servul zborio pravo!)
Bježim u sumrak iz te globalne košnice a pogled mi prati dokove Istre i brežuljak nad Muggiom.
Tko zna koliko se Kurda spušta tom šumom u ovom trenutku? Ja im želim sreću. Miličnik me ispituje.
Film Ljudožder vegetarijanac pogledao sam neku večer i blog i blogme sam ostao skoro pa paf.
Ono što je uvijek šokantno u književnim predlošcima Alena Bovića, jest uvjerljivost materije:
situacije u filmu su tretirane vrlo pedantno. Posebno je dojmljiv Rakan Rushaidat u ulozi libijskoga
liječnika na radu u Hrvatskoj. Film progovara i o ksenofobiji pored ostaloga, ali bavi se isključivo
pedantnim portretiranjem jednog suvremenog ,elitističkog monstruma u njegovu profesionalnom usponu.
Rene Bitorajac koji je već u Metastazama pokazao raskoš svoje karizme, u Ljudožderu ide i puno dalje.
Kao rijetko koji naš glumac, Bitorajac je sposoban prenijeti konkretan dah stvarnoga svijeta. U najkraćim
scenama je totalno koncentriran. Svi ostali glumci su apsolutno na visini zadatka i možda bih posebno
izdvojio kratku rolu Dražena Šivaka te dinajinog Zdenka koji je još jednom potvrdio moju tezu da mu role kvarnih,
vlaških tipova posebno pristaju.
Dramaturški, film nabija vrlo jak ritam i tjera vas da se neprestano preispitujete:
-može li gore od ovoga?
O može! Monstrumi su među nama. Imaju svezan pulover oko košuljice. Tuširaju se u teretanama i piju
preparate boje spermatozoida. Zdravstveni sustav konačno je ugledao svoj ,očito ,zorni prikaz iznutra.
Doktor monstrum je moderan i savršeno bezosjećajan. Izrazito je dijaboličan, iako je u biti vrlo smiren tip.
On diže utege i uči svirati bubnjeve. Lajtmotiv sa solom na bubnjevima savršeno zaokružuje svaki od
njegovih frankensteinskih ciklusa. Moderni anti-junak, postaje gospodar života i smrti. Vrhunac oslikavanja tog
mračnog psiho-profila postignut je u sceni kada se doktor iz osvete kolegi ,usprotivi
odobrenju abortusa za mentalno retardiranu osobu riječima:
-ja nisam ubojica...
Film jasno diskusiju pozicionira s onu stranu etike. Nema etike. Kasno je za etiku. Ovdje se diskutira o
puno strašnijim pojavama:
Nikakva grižnja savjesti ne spopada ga ni na tren-on je racionalan. Premrežen je i sa korumpiranim izdancima
MUP-a uz pomoć kojih osujećuje sve pokušaje zakona da mu stane na rep. Doktor monstrum nije posljedica ekonomske krize, ali jest produkt potrošačkoga društva. Njegova žeđ za luxuzom je neutaživa.
Priličan je hedonist-voli skupa pića, povremeno šmrče kokain i konzumira sex mehanički. Emocije ne posjeduje.
Vasca Rossija sam već prevodio na blogu i činim to opet ne bih li vas pobliže upoznao sa tim fenomenom talijanskog,
stadionskog rock and rolla.
U Italiji je odgojio brojne generacije rocka i ima neprikosnoveni status živuće legende. Milanski stadion San Siro
bio je 3 dana rasprodan za njegov koncert što znači da ga je vidjelo oko 400 000 ljudi. Isto tako, Vasco je zbog načina
života, na glasu kao enfant terrible italo scene i izvjesni je spoj Štulića, Kazališta i Bareta u jedno.
želim taj život loše odgojen
od onih što ti nije krivo
želim taj život u kojemu puca
kojemu puca za sve živo
želim taj život koj nikad ne kasni
od onih di ne spavaš nikada
želim taj život di malo se zna
i onda ćemo se nać na di si care
i piti taj whiskey u roxy baru!
il nećemo se naći nikada,
svako u svojim sranjima.
svak na svome putu,
svako poseban,
al svako u biti,
duboko razjeban.
želim taj život skroz otkačen
želim taj život da bude ko film
želim taj život skroz izopačen
želim taj život kao steve mcqueen
želim taj život koj nikad ne kasni
od onih di ne spavaš nikada
želim taj život da napet je sav
vedrai che vita vedrai!
(biće to život samo takav!;)
Poznajete li one tipove koji su senzacionalisti? One ljude koji imaju tu neodoljivu potrebu da budu protagonisti
nečeg velikog i važnoga?
U djetinjstvu je skoro svačijemu bilo važno imati odnos spram idola i javnih osoba. Bilo je jako važno vidjeti
nekoga od tih javnih osoba u živo. Uvijek bi se tu našao nečiji ujak koji je susjed bratu Davora Gopca ili šogorici
Blaža Sliškovića. Nečija kuma je bila podstanarka kod sestre Željke Fattorini. Primjera je na pretek.
Prisustvovati javnom događanju pak bila jest stvar prestiža. Svjedočanstva o susretu sa poznatima, skupljala su se
u vidu autograma. Nikada nisam skupljao autograme, ali mi je onomad godilo vidjeti uživo Zlatka Vujovića.
Moj poznanik Ivica, 1 je od tih ljudi koji svim silama nastoje biti protagonisti. Njegov spomenar sadrži potpisane skalpove
mnogih javnih osoba. Svega tu ima-Od Jasne Zlokić do Josipa Tadića. Dan danas mi se kune u 1 misteriozni
doživljaj koji ga je ,navodno, direktno gurnuo u baštinu hrvatskog rock and rolla. 90-ih je godina on studirao u Zagrebu
i često je ružio i tulumario. Natucao je tih par akorda koji su bili dovoljni da se na svakome tulumu zasvira Ruža , Balkan
ili Stranica dnevnika. Najzad je kupio sintisajzer te krenuo svirat i pjevat po barovima za sitan novac. Nije u tome bio osobito uspješan, budući je imao kreštavu i pomalo iritantnu boju glasa. Tom prilikom je gažirao
u jednome baru u centru grada i baš kada je krenuo zakmečat ono famozno:
Sve sam suze...isplako...
u bar je iz nekog pravca došetao Jajo Houra glavom i bradom složivši iznerviranu grimasu (navodno je zakolutao očima i pokupio se iz birca;).
Na sljedećem albumu Prljavoga Kazališta osvanula je pjesma Kiše jesenje sa stihom:
...dolje neki klinac na klaviru našu pjesmu svira i to me grozno živciraaa...
Pogađate da Ivica tvrdi kako je sporni stih išao njemu u džep i kako je taj "klinac" upravo njegova malenkost.
Na takva, mala vrata ,Ivica je ušao u rock and roll te tako postao ono što je sanjao cijeli svoj život-protagonista.
Javio se Fred. Piše roman. Koja se još zgrada može pohvaliti da ima dva pisca?
Eto što je postigla «renesansa» FAKovaca. Hrvati-rulja sa spikom.
Čitam. Materijal je više nego dobar. Napisao je 60 stranica i sad...sad mu je dopizdilo.
Totalno ga kužim: sad bi on od toga izvukao neku novelu i čiča mića, ali ne ide to. Što bi rekao čak i Derek Trotter:
Rien ne vais plu.
Materijal je pisan diskursom romana i bio bi grijeh prenamijenjivati ga u drugo.
Sa usne mi nestaje misao
U jatu za jug
Na kraju karivane
mikmik
Sjediš mašuć
Veselo
Moja tico, rekoh
Neka me
Pustinja
Uvijek tebi vrati
Na simbolično mjesto
Srži samoće.
Rijetko je šta napeto kao puč. Razne riječi se koriste za taj fenomen-državni udar, prevrat, puč.
Puč je iznenadan i brz. Prema definiciji, puč je vojna, redarstvena ili paravojna akcija koja za cilj ima
nasilnu smjenu vlasti u državi. Puč ili je uspio ili nije. U nekim zemljama puč je još dan danas osnovno "demokratsko" sredstvo dolaska na vlast. Obično se desi da vladajući ne želi priznat izbore na kojima je izgubio i uglavi se u palači sa svojom vojskom i onda ga se od tamo mora istjerat vojnom akcijom.
1 od najpoznatijih pučeva
desio se 1972. u Čileu. Ljevičarski kandidat Salvador Allende svrgnut je akcijom vojne hunte s Pinochetom na čelu. Allende je ubijen u napadu na palaču,a njegova kći, Isabella Allende detaljno je opisala te okolnosti u svom romanu Kuća duhova. Istoimeni film ste zacijelo već gledali i ubrajam ga u rijetke koji su mi bolji od
knjižnog predloška.
Pokušaj državnoga udara 1941. u tadašnjoj Jugoslaviji na čelu sa generalom Simovićem ,bio je labuđi pjev jedne kraljevine da u zadnji čas spasi obraz nakon potpisivanja pakta sa Hitlerom. Cijela ta priča mi neodoljivo miriši na british inteligence...ali nećemo počet sa teorijama zavjere...
Događaj je također filmski tretiran u seriji Slom. U seriji se pojavljuju mnogi akteri kao ministar
Cincar Marković, Dragiša Cvetković, Milan Stojadinović, Milan Nedić i mnogi drugi. Posebno su u tim rolama
upečatljivi Stevo Žigon i Miloš Žutić.
Gušenje praškoga proljeća i intervencija SSSR-a u Mađarskoj, nije klasičan puč jer je operacija krenula izvan države,
ali državni udar to svakako jest jer je ustrojeno sasvim novo političko vodstvo i kurs državne politike također.
U Nepodnošljivoj lakoći postojanja, posebno je potresan opis Aleksandra Doubčeka - poniženog državnika
Čehoslovačke, nakon što se sa "konzultacija" u Moskvi, vratio u Prag u kojemu javno priznaje poraz praškoga proljeća kao ideje.
Wojciech Jaruzelsky, poljski general, intervencijom vojske ugušio je pobunu rudara i pokreta Solidarnost.
U hladnoratovskim okolnostima i sa prvim papom Poljakom, katolički utjecaj u Poljskoj je počeo okupljati mase. Jaruzelsky je slomivši otpor rudara, preuzeo poljsku državu kojoj je bio na čelu do 1989.
On je posebno zanimljiv stoga što se često o njemu priča kao o zaslužnome što krvoproliće nije bilo kud i kamo veće. Da nije udar izveo on-došlo bi do ruske invazije na Poljsku, a sa time obično počinje svjetski
rat...
Obično u puču pobjeđuje onaj koji se prvi dočepa zgrade televizije na kojoj može oglasiti pobjedu.
To pod obavezno! Pobijedite li ikada u kakvome puču, trk u zgradu televizije proglasiti pobjedu!
Puč se kao riječ u suvremenoj terminologiji često rabi i za događaje koji su kud i kamo manjeg značaja:
puč se koristi kao izraz kada jedna grupacija osvoji prevlast u tvrtki. Na sjednicama HNS-a Igor Štimac
prozivao se kao pučist. Riječ puč, dakle zaživjela je i u riječima kojima nije direktan značaj. To ju lingvistički
čini zanimljivom za istraživanje.
puč se na blogu desi kad se nakon nekog vremena, uljuljkaš u bložnu rutinu...blogo ekipa polako nestaje,
odustaje i odjednom oko tebe sve neke nove snage, a tvojih nigdje...zvuči poznato?