Sa Brechtom sam se prvi put ozbiljnije susreo kada sam spremao prijemni za dramaturgiju.
U Gavelli sam pogledao Majku Courage sa odličnim crnim Jackom i sjajnim songovima.
Brecht je u kazalištu postavio cijeli sustav jednog pop teatra-za mase. Dijalektika teatra je
djelo u kojemu on uređuje sve odnose unutar teatra u formi kratkih songova. Posebno su tu zabavne
njegove upute kako komunicirati sa čistačicom teatra ili zašto inspicijent ne smije znati neke stvari.
Kod Brechta uvijek oduševi njegova savršena jednostavnost i čistoća misli.
Uvijek sam se pitao zašto se od svih Brechtovih djela u lektiri našao baš Kavkaski krug kredom.
To i jest jedina koju nisam čitao. U jednoj knjižnici sam maznuo dvije knjige od Brechta:
Sabrane drame i poeziju. Neki put mi bude tužno gledati taj apsurdni "džepić" na zadnjoj
korici:
830-1 416/I-Z
BRECHT BERTHOLD
Nešto manje su poznate njegove pjesme iz 1953-56 koje je pisao dok je živio u Hollywoodu.
Često posegnem za tom zbirkom i na preskokce otvorim da uživam u formi pjesničkog genija:
ZADOVOLJSTVA
Prvi pogled kroz prozor ujutro,
ponovno pronađena stara knjiga,
oduševljena lica,
snijeg, smjena godišnjih doba,
novine,
pas,
dijalektika,
tuširati se, plivati,
stara muzika,
udobne cipele,
shvaćati,
nova muzika,
pisati, saditi,
putovati,
pjevati,
biti ljubazan.
U opusu ovoga neviđenog hiper-aktivca, kao kuriozitet možda, podsjećam vas na njegovu operu
a o whiskeyu da se i ne govori...txtove obaju uspješnica potpisuje veliki Bertholt!
Post je objavljen 31.05.2013. u 10:23 sati.