Film Ljudožder vegetarijanac pogledao sam neku večer i blog i blogme sam ostao skoro pa paf.
Ono što je uvijek šokantno u književnim predlošcima Alena Bovića, jest uvjerljivost materije:
situacije u filmu su tretirane vrlo pedantno. Posebno je dojmljiv Rakan Rushaidat u ulozi libijskoga
liječnika na radu u Hrvatskoj. Film progovara i o ksenofobiji pored ostaloga, ali bavi se isključivo
pedantnim portretiranjem jednog suvremenog ,elitističkog monstruma u njegovu profesionalnom usponu.
Rene Bitorajac koji je već u Metastazama pokazao raskoš svoje karizme, u Ljudožderu ide i puno dalje.
Kao rijetko koji naš glumac, Bitorajac je sposoban prenijeti konkretan dah stvarnoga svijeta. U najkraćim
scenama je totalno koncentriran. Svi ostali glumci su apsolutno na visini zadatka i možda bih posebno
izdvojio kratku rolu Dražena Šivaka te dinajinog Zdenka koji je još jednom potvrdio moju tezu da mu role kvarnih,
vlaških tipova posebno pristaju.
Dramaturški, film nabija vrlo jak ritam i tjera vas da se neprestano preispitujete:
-može li gore od ovoga?
O može! Monstrumi su među nama. Imaju svezan pulover oko košuljice. Tuširaju se u teretanama i piju
preparate boje spermatozoida. Zdravstveni sustav konačno je ugledao svoj ,očito ,zorni prikaz iznutra.
Doktor monstrum je moderan i savršeno bezosjećajan. Izrazito je dijaboličan, iako je u biti vrlo smiren tip.
On diže utege i uči svirati bubnjeve. Lajtmotiv sa solom na bubnjevima savršeno zaokružuje svaki od
njegovih frankensteinskih ciklusa. Moderni anti-junak, postaje gospodar života i smrti. Vrhunac oslikavanja tog
mračnog psiho-profila postignut je u sceni kada se doktor iz osvete kolegi ,usprotivi
odobrenju abortusa za mentalno retardiranu osobu riječima:
-ja nisam ubojica...
Film jasno diskusiju pozicionira s onu stranu etike. Nema etike. Kasno je za etiku. Ovdje se diskutira o
puno strašnijim pojavama:
Nikakva grižnja savjesti ne spopada ga ni na tren-on je racionalan. Premrežen je i sa korumpiranim izdancima
MUP-a uz pomoć kojih osujećuje sve pokušaje zakona da mu stane na rep. Doktor monstrum nije posljedica ekonomske krize, ali jest produkt potrošačkoga društva. Njegova žeđ za luxuzom je neutaživa.
Priličan je hedonist-voli skupa pića, povremeno šmrče kokain i konzumira sex mehanički. Emocije ne posjeduje.
pitanje:
Ima li Hrvatska svoga Teda Bundyja?
Post je objavljen 07.05.2013. u 08:39 sati.