petak, 10.05.2013.

DOGGY GOES TO HOLLYWOOD!

Osjetio sam opet onu mazohističku potrebu da otvaram prizemne rasprave na omiljenu i
sveizlizanu temu tolerancije u našemu društvu.
Kako čitam u medijima, papa Franjo najavljuje značajnu promjenu kursa politike Vatikana
spram sexualnih sloboda.
Ne bih naravno sada drobio o gay genu i ne držim ga za devijaciju. Navodno su se još i
stari Grci trpali međusobno kada bi im dojadile silne atenske nimfe...Helene, Penelope...
Otok Lezbos? Hmm...
Svoj stav spram gay populacije bio sam onomad u Londonu 1994. prinuđen uspostaviti čak
i mimo
svoje volje. Po prvi put sam se tada sreo sa tim fenomenom civilizacije:

Najbolji klubovi u gradu bili su gay i mogu reći da sam se tada kao straighter osjetio dijelom
manjine. Pamtim iz tih vremena raspravu sa izvjesnim Amerikancem ,barmenom.
Rekao mi je od prilike ovo:

-svaki čovjek ima gay biće u sebi-pitanje je da li će okolina dozvoliti da to razvije...

eh da, okolina!
Rekao sam mu da mi je muški anus najodvratniji prizor na svijetu i da se teško mogu zamislit
da bih ga rabio (ni svoje ,ni tuđe;)

Problem je ta stigma poroka koje gay ponašanje vuče sa sobom. Svjedočio sam raznim
blog i vanjskim raspravama o gay temi. Svatko normalan će osudit nasilje spram bilo koje
zajednice i u globalu se tu slažemo svi-i katolici i liberali i javnost uopće. Gay prava u politici
pak, postala su poglavlja monitoringa EU-a i njihov thing odavno nije više marginalna pojava.

"odoh ja dok nije postalo obavezno!"-Mujo;)

Ipak, ne mogu se oteti dojmu da često u gay raspravama kod nas ,sudjeluju ljudi
koji gay čovjeka nisu upoznali u životu. Promatrajući razvoj gay zajednice u mojoj sredini,
primjetio sam da je kokain neizostavni pratilac novačenja "kadrova".
Glamour, muzika, clubbing i kokain.
Pitanje glasi:
Da li je morao postati gay čovjek koji je u nezrelo doba u drogiranim stanjima namamljen na odnose?