Jel se kaže šparuge ili šparoge?
Šparoge mi zvuči uštogljeno skroz...
Elem sam upravo izmilio iz šumarka u kojemu sam u nepuna 2 sata ubrao 2 kile šparuga.
Ufff kako smrdi pišaka poslije kajgane sa šparugama?! Kakva generalka za moje bubrege?
Sjećam se kad sam ih brao u Vodičkome zaleđu...poručnik Vepar mi je dobacio:
-Jebi gospu Istrijan šta bereš tu travu, donićeš nam krpelje u vod!
Da, krpelji su nakon poskoka najveći bed u branju šparuga. Taj uporni, mikroskopski, žilavi nametnik
zna se ukrpit pod kožu pa ga ti traži i uljima maži...i pazi da joj glavu ne otkačiš od tijela, jerbo, ako uspije
zaplivat, nema ti do molitve!
Poskok...hmm, suri kralj kamenjara koji kljuca na prvom proljetnom suncu trom je i razdražljiv.
Taj ako te čvakne-fasovat ćeš opako. Vidio sam dugogodišnje posljedice na koži i nije najljepši prizor
kojega vidit...iskreno? U svome 30-godišnjem stažu branja šparuga, vidio sam ga samo jednom...i vidio
sam ga na vrijeme. Bio je moćan i dijaboličan (kao svaka zmija). U selu koje je na po puta do jedne
savršene pozicije za šparuge, živi 1 poskok kojega promatraju ljudi sa Veterinarskog fakulteta. Navodno ima
stotinjak godina. Njegov bi ugriz bio koban na licu mjesta jer kroz tih 100 godina, momak ga je toliko nataložio
da te može ubiti pljuvačkom. Kao takvoga-znaju ga svi i njegova lokacija (godinama ista), zaobilazi se u
širokome luku.
Kod branja šparuga sve je stvar iskustva. U početku ćete prolaziti pored kapitalnih uzoraka, a nećete ih
vidjeti. S vremenom ćete ući u tajne šparugine mimikrije. Šparuga je rijetko sama tako da gdje uberete
jednu-ima ih bar još dvije-3...treba ih samo vidjeti...najbolje je promatrati iz čučnja. Šparugu odaje grm
kojega zovemo šparužina. Čupav, bodljikav i zelen, taj grm pod sobom najvjerovatnije krije bar par šparuga.
Gastronomski je šparuga podatna i njen gorkasti ,ali plemeniti okus je odlična pratnja mnogo čemu.
Osobno me osupnula u jednoj nevinoj igri sa kozicama i listom bazilike. Bila je to jedna poučna i
prsteližuča seansa.
U sociološkom smislu šparuga je pop. Zašto?
E sad dolazimo na bitno;
Šparuga je kao biljka do sada bila zaštitnica lumpen-proletarijata. Tako u ožujku i travnju, svake godine
kada nikne nakon prvih kiša, u lov na šparugu kreću mahom nezaposleni i ljudi na (ili ispod) rubu/a
egzistencije. Njima se tada pruži prilika da u par sati u šumi ,naberu i prodaju šparuge po cijeni od 70-100 kn
po kili. Svaki ugostitelj rado će kupiti šparuge jer kreće sezonska ponuda, a i šparuge se uvijek može
zamrznuti. Od ove godine uvodi se ,međutim, novi zakon koji želi "uvesti reda" na tržište šparuga te
uređuje odnose tako da se šparuga ubrana na teritoriju Hrvatskih šuma mora platiti 50 lipa po komadu.
Brojkom-taj iznos skoro premašuje kompletnu zaradu.
E sad ja pitam uvaženu gospodu iz ministarstva?
Da li taj zakon predlažu isti oni stručnjaci koji su zaboravili prigovoriti kada je Slovenija zaštitila teran kao
svoju sortu? Hoće li ta ista gospoda istarskim vinarima tu štetu isplatiti po litri adekvatno?
Gospodo, nećemo se pridržavati tog zakona o šparugama...a vi šaljite rendžere i ganjajte nas po šumama (i gorama;)!