22

srijeda

veljača

2023

Potražite

Odbačena sjećanja na hrpu nevažećeg
a dan je sunčan
ono u nama nema želje za prekapanjem
svaka naznaka arheologa iz nas je iščeznula
čemu prekapati po prošlosti
čemu se uopće sjećati
nečega i nekoga iz vremena trčanja i lepršanja
smijeha i pošalica bez zadrške
dan je sunčan a ti...
odaješ dojam slomljene, obezglavljene lutke
bez želje
bez snage
bez volje
a htjela bih
nešto unutarnje me gura
prelistajte sjećanja
izvucite onu pravu
negdašnju mene
ne dozvolite da ovo danas
precrta jučer
precrta život vrijedan trajanja

09

četvrtak

veljača

2023

Dodatak "bolničkoj ambulanti"

Osobno nemam previše loših iskustava s bolnicama i ambulantama, ali
opalilo me posred srca jer se radilo o momu djetetu. Možda sam se i
osvrćala o tomu u vrijeme događanja, poanta je da je došao do invaliditeta
isključivo zbog nemara na koji se i ukazivalo. Dijete ne želi od toga raditi
priču, zaradio je što je zaradio, ne daj Bože gore.

Sedam punih godina sam čest posjetitelj bolnica, to ne bih elaborirala,
bolje pisat o ljubavi. Ipak, Annaboni me potaknula jer je problem nastao
baš ovih dana. Za kontrolu moram pripremiti detaljno sve nalaze, osobito
one vezane za baznu dijagnozu. Odvozala više ruta, posnimala se, jedan
kratkometražni bi moga' komodno skrpat. Zapelo na glavnom, uputnica
uredno ispisana, sve piše, pet ampulica krvi izvađeno, nevažno, ima toga
kod mene, volja vas crvene ili plave. Poslali nalaze mailom, ja sretna, ono
što razumijem zadovoljna, što ne, pitat ću onoga tko zna. Nešto mi nije jasno,
nema onoga što pokazuje "vraga", ma možda je pod nekim drugim imenom...,
nisam pametna. Moja dr. gleda, provjerava više puta..., nema, šta ćemo sad.
Zovi tamo, da, promaklo, preskočili, morat ću doć opet. Nije to ništa, 220 km
u dva pravca, ON pod antibioticima, veselo. "Šta se sekiraš, ništa ne kombiniraj,
idemo, obavit ćeš to i kući." Vrlo jednostavno, kao što je i upis na Centralnom,
moraš se pojaviti osobno ranom zorom, možeš bit i u gipsu..., dolazi. Dođeš,
jedna madamme kaže, "znate, upisujemo tek od 13. a meni 18 kontrola, a kad
će biti nalaz, 13. je tek upis. Umiljata ovako kako jesam, upotrijebim sve svoje
smjehuljaste i ljubazne resurse i na povuci potegni uspijem nekako. Nitko te
ne pita koliko se km voziš, u kakvom si stanju, autobus ne vozi u to vrijeme...,
sto čuda. Nešto se mislim da iznajmim stančić u Splitu dok mi traju pretrage i
razne intervencije, ne mogu se rodbini i prijateljima natakarit na leđa danima.

Odlučila sam sad kad odem ponovno na bockanje, ukazati im na propust i
zahtjevati da mi pripreme nešto za marendu, a može i kava.

Moram priznati da im nije ni lako raditi u onim uvjetima gdje prvenstveno nema
reda, prvenstveno sestrama koje svi vučemo za rukave. Ovaj put im je oprošteno,
a meni se nadati da ću ih posjećivati rijeđe.

08

srijeda

veljača

2023

Oću, neću

Ništa u životu ne mrzim više nego "moraš", a morala sam vrlo često,
moranje je bila špranca po kojoj sam živjela. Onda sam shvatila (malo kasno)
da se ništa ne mora osim umrijeti i boriti se da se taj događaj ne nazire skoro.
Eto, naš Ćiro se borio, naživio, mogao je sebi priuštiti prikladno liječenje, ali...,
mora se. Sretno ti putovanje Ćiro i ne zovi!

S druge strane bacim pogled na TV (što ću, tu je, a ON malo bolan, ne mogu
mu ugasiti izvor dezinformacija), pa htjela ili ne, načujem ponešto. Nije mi
važno da li sam nešto dobro čula i shvatila, nemam ispit iz naklapanja.
Isto me malo zagolicala saborska tema o koncesiji pomorskog ili našeg dobra
kako ga od milja zovem. Ovo je živa smijurija, problem postoji desetljećima.
Kako god netko stavi kućicu pod prvu deku na obali "našeg mora" prvo što
se napravi je mali mulić za privezivanje plovila, onda se mora malo i poravnat
ako je kamenito, a kako je to "ničije" zapaše se malo više od pripadajućih
kvadrata, iako mu ne pripada ništa. Ako si junak uzmi ručnik, torbu, madrac
ili bilo koje plažno pomagalo te se zaputi na taj betonirani (unakaženi) dio.
Znam jednu situaciju kad je "veliki gazda" vidjevši jedan par koji se uredno
naštelio za lijeganje, zovnuo svoga ćuku, a kako je ćuko bio ogroman, jadni
ljudi otrčaše preko sika u ne znam gdje. Možete se tužiti, zvati redare, Policiju,
Ministarstvo mora i rijeka..., dočekat ćeš.

Mi imamo neku divlju plažu gdje godinama provodimo morske trenutke. Ako
nismo ustali kao da idemo na posao, nema šanse da ćeš se imati gdje parkirat.
Pod parolom "snađi se druže ili gospodine ili Vlaju), uraniš, nađeš neko mjesto
pod maslinom, a ako netko nadraška ćuku na tvoje auto jer tebe ne zna, uši po
sebi, traži drugu lokaciju. Napominjem da ima tih mjesta pod maslinama koja se
ilegalno proglašavaju parkiralištima. Moram priznati da tarifa nije visoka, a nemaš
ni zvanične potvrde. Kad razmislim, to nije moja maslina, ako sam se uredno
smjestila, zašto da onaj mali što čuva ne bi popio sok, eto, umjesto mene.
Vidite, sreća vam je što nisam "čunjka", inače bi bilo mita i korupcije.

Moj zaključak je što se tiče slobodnog korištenja plaža u ljetnom periodu..., to
možemo slobodno "obisit mačku o rep" jer slobodnog korištenja plaže . ako
nisi hotelski stanovnik ili važan dnevni gost..., NEMA, ZABORAVITE. Odavno se
ograđuju prostori oko nekih hotela, a o privatnim posjedima da ne govorim, zato,
napušite onaj bazenčić ako se nije probušio, što vam je ostao od djece, napunite
ga vodom i šakom krupne soli, ugrijte na suncu i buć.

Oduži' ga ja, a mislila sam "oću neću pisat", šo ću, ne bi' ja ali moram. Živili u zdravlju:)

07

utorak

veljača

2023

Mekano

Dan popunjen k'o pernati jastuk
popunjen a opet mekan
mekani slučajni prolaznici
sugovornici preko žice i bežični
osjećaj mekoće u svakom djeliću sebe
viđene teške slike stradalnika ostavile trag
biljeg mekoće
tvrdi pristupi ne pomažu
na blizinu ni na daljinu
mekoća djeluje sedativno
upućene vibracije razumijevanja
doseg je nevelik ali liječi
ustaljenu indiferentnost prema okolini
nastalu okrenutosti sebi jedinoj
samo mali meki pogledi
izgovorene riječi
ljekovito djeluje na nas
slučajne prolaznike i sugovornike
koji su poput nas
trenutak prije bili tvrdi i okrenuti sebi

06

ponedjeljak

veljača

2023

Prosječna domaćica opet jaše

Nije ni situacija, ni vrijeme a reći će znalci ni zasluga, da svako
malo osvanem na naslovnici, danas vidim da sam "obješena"
kao blog tjedna. Prvo što sam pomislila je kako se u Americi za
najbolja filmska ostvarenja dodjeljuje Oskar, a najlošija pak, opet
po zasluzi dobiju Malinu (ne znam da li je zlatna ili drvena). Da
ne bi bilo nesporazuma i čestih pitanja zbog mog "vješanja", molim
poštenog urednika da mi odgovori u koju kategoriju spadam, jer
neću moći zaspati ako isto ne saznam. Velik je to teret za moja
nejaka leđa.

Jutros sam baš bila lepršava i kao takva odlepršala što i priliči
ponedjeljku do banke, FINE i neke tamo manje fine, nevažno, da
riješim svoje tekuće grijehe. U mojoj matičnoj banci me opali cifrom za
jednu potvrdicu koju moram dostaviti zbog onog Vladinog dodatka na
mirovinu, 3,98 naših eurića. Što ću, moram, inače ciknio dodatak.

Lepršanje je time obustavljeno, nastavila sam laganim korakom po
buri i hladnoći, pazeći da ne idem preko pješačkog koji me zamalo
glave stajao. Usput sam čula razgovor o potresu u Turskoj, tako da od
mog lepršanja nije ostalo ne perušine. Iskreno sam potresena, odmah
to potiče na razmišljanje o ovim svakodnevnim brundanjima i trzanjima
na svaki veo paučine i sloj prašine, na cijene, hladnoću i vrućinu. Ako
ćemo priznati, ništa nas ne može zaustaviti u nebulozama dok nas ne
bubne nešto na što utjecaja nemamo, e, tko nam je onda kriv.

Čekam da Crveni križ da uputstva o slanju pomoći, da svatko od nas
prema svojim mogućnostima da prilog ljudima koji su bili uz nas u potrebi,
a da i nisu, oni su sada u neizvjesnom položaju i trebaju svaku potporu.

Kako stvari stoje, prosječna domaćica je tu, nije baš da jaše, ali ću biti
tu ako me nešto nepredviđeno ne zvekne u glavu ili oko glave..., nikad se ne zna.

04

subota

veljača

2023

Da li bi opet?

Drukčiji svjetovi i DNK-ovi
predviđanja na razini "trajat će šest mjeseci"
sudar snova i "bolesne" reale
zidanje stiha ljubavnog i brojčanih knjižurina
očekivanje romantičnih izljeva
podastiranje tečajnih lista i kamatnih stopa
naučih o brojkama koliko znače svakodnevnici
provaljivao si poneku romantičnu frazu
naučio ih ponavljati
sitne pažnje slučajnog dodira bile su u paketu
odoh ja u drugom smjeru
od svega radim komediju
slažem cente
ovladah tečajnim listama
a ti iskočio iz "brojčanika"
prešao na recitiranje Jesenjina, Šimića, Nerude,
Tina ne ispuštaš
napravismo smuti od života različitih
je li vrijeme doradilo skicu mladosti
zaigranih srdaca i glava u oblacima
ili je to smiraj pred mir
i pitanje "da li bi opet?

02

četvrtak

veljača

2023

Zalogajnica

Poželim nekad neka si vremešan
da mi budeš jedini zalogaj toga dana
kao u neka vremena
dok je svaki cvijet mirisao
a znam da je među njima bilo i smrdelja
pod šatorom ljepote kamuflirala sam okuse i ukuse
ne dajući nikomu da poremeti redoslijed

ulaziš s pitanjem jesam li uzela propolis i med
a ja u mislima u sasvim drukčijoj zalogajnici
s osmijehom iznutra
s čežnjom iznutra
da ne shvatiš kako si eto ti
baš danas meni viroznoj
otvorio apetit za neponovljiv zalogaj

01

srijeda

veljača

2023

Kokoš ili neki drugi leteći objekat

Opet sam zavirozila (test negativan) za okolinu b.o.
U polu omaglici misli, po tko zna koji put sastavljam usmenu oporuku,
dajem na znanje kako bih htjela da me pošalju tamo negdje, a to je
u prahu. Molim Boga i moga sv. Antu i sv. Katu da naša županija
konačno izgradi tu peć za nas koji ne želimo u komadu na oni svijet.

Jedan od razloga je što se užasavam crvi, a sama pomisao da ću im
biti hrana, a oni opet hrana generacijama koje dolaze, padam u ono
stanje šoka, ma ne mogu vam objasnit.

A sad malo reale, u svom životu sam pojela jako puno trešanja i ostalog
voća koje često za podstanare imaju upravo crve. U djetinjstvu mi nije
padalo na pamet da otvaram trešnju radi provjere. Popnemo se i sreda,
na početku čak ni koštice nismo izbacivali.
Pernate živine, (meni kokoš najdraža), sa zadovoljstvom kljucaju po dvorištu
i pokazuju sve znakove sreće kad naiđu baš na crva ili nekog drugog odvratnog
insekta. A tek kuda gazi, koju prljavštinu prođu one nogice. Moj dobavljač
domaće peradi, precizno, kokoški i pjetlova, uredno sa strane ostavlja vrećicu
s desetak nogica, meni kao svomu vjernom kupcu. Zna da su mi nogice mljac, kao
i svinjske. Izmijenjala sam zavidan broj recepata, isprobala svega u svojim
loncima, a najviše volim kokošje i svinjske nogice, od voća trešnje, po mogućnosti
netretirane pestiinsektifungicidima. Mile mi šljive i jabuke, također one što imaju
pirsinge po tijelu.

U djetinjstvu sam imala bliske susrete sa skakavcima, cvrčcima, stonogama.
Hvatala, analizirala krila i ticala, brojala nogice, toliko o momu gađenju prema
insektima i životinjama što za desert papaju insekte, a ja njih.

U posljednje vrijeme uši probijaju oni s radija i TVe o novim pomacima u svjetskoj
gastronomiji. Što će nam sve podvaljivati..., u obliku brašna, kao sastojke raznih
namirnica, a mi nesretni samo ćemo skrušeno prebacivati fino dizajnirana pakiranja
neke nove hrane, a k'o s nokta smo mogli sve skupo plaćeno potražiti po livadama,
šumama, gorama i štajaznam. Šetamo po svježem zraku, nosimo košare ili neki
prikladan sud da nam sitniš ne pobjegne, kao da idemo grlom u jagode, hoću reći
u branje jagoda ili ludih gljiva, svejedno. Nikakvi trgovački lanci ne mogu nas ugroziti
sa svojim izmišljenim i izmiješanim pripravcima, mi sve to imamo kod kuće i oko kuće.

Dobar vam tek, hrana je to što "daje ti kriiiilaaa:)



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>