Dodatak "bolničkoj ambulanti"

Osobno nemam previše loših iskustava s bolnicama i ambulantama, ali
opalilo me posred srca jer se radilo o momu djetetu. Možda sam se i
osvrćala o tomu u vrijeme događanja, poanta je da je došao do invaliditeta
isključivo zbog nemara na koji se i ukazivalo. Dijete ne želi od toga raditi
priču, zaradio je što je zaradio, ne daj Bože gore.

Sedam punih godina sam čest posjetitelj bolnica, to ne bih elaborirala,
bolje pisat o ljubavi. Ipak, Annaboni me potaknula jer je problem nastao
baš ovih dana. Za kontrolu moram pripremiti detaljno sve nalaze, osobito
one vezane za baznu dijagnozu. Odvozala više ruta, posnimala se, jedan
kratkometražni bi moga' komodno skrpat. Zapelo na glavnom, uputnica
uredno ispisana, sve piše, pet ampulica krvi izvađeno, nevažno, ima toga
kod mene, volja vas crvene ili plave. Poslali nalaze mailom, ja sretna, ono
što razumijem zadovoljna, što ne, pitat ću onoga tko zna. Nešto mi nije jasno,
nema onoga što pokazuje "vraga", ma možda je pod nekim drugim imenom...,
nisam pametna. Moja dr. gleda, provjerava više puta..., nema, šta ćemo sad.
Zovi tamo, da, promaklo, preskočili, morat ću doć opet. Nije to ništa, 220 km
u dva pravca, ON pod antibioticima, veselo. "Šta se sekiraš, ništa ne kombiniraj,
idemo, obavit ćeš to i kući." Vrlo jednostavno, kao što je i upis na Centralnom,
moraš se pojaviti osobno ranom zorom, možeš bit i u gipsu..., dolazi. Dođeš,
jedna madamme kaže, "znate, upisujemo tek od 13. a meni 18 kontrola, a kad
će biti nalaz, 13. je tek upis. Umiljata ovako kako jesam, upotrijebim sve svoje
smjehuljaste i ljubazne resurse i na povuci potegni uspijem nekako. Nitko te
ne pita koliko se km voziš, u kakvom si stanju, autobus ne vozi u to vrijeme...,
sto čuda. Nešto se mislim da iznajmim stančić u Splitu dok mi traju pretrage i
razne intervencije, ne mogu se rodbini i prijateljima natakarit na leđa danima.

Odlučila sam sad kad odem ponovno na bockanje, ukazati im na propust i
zahtjevati da mi pripreme nešto za marendu, a može i kava.

Moram priznati da im nije ni lako raditi u onim uvjetima gdje prvenstveno nema
reda, prvenstveno sestrama koje svi vučemo za rukave. Ovaj put im je oprošteno,
a meni se nadati da ću ih posjećivati rijeđe.