18
utorak
srpanj
2023
Dalmatinska izgora
Znate li ljudi šta je 40 u hladu
znate li ono kad kamen gori
nema te vode koja ga može ohladiti
a kad ga hladiš
kad se hladiš ono isparavanje do vrenja
mora ne okusih
čekam raskrčenje
pušući po ovom prostoru ne mogu ne misliti
ne sjećati se
toplih, vrućih ljeta
a more zapljuskuje plesnjak
svirali Crveni koralji
plesnjak usred borovine,
a sve što nosom osjećaš je Pino Silvestre
tada popularan miris za mušketire
bilo je i onoga "znojaž" original francuski
okreneš se prema onomu čiji te miris privlači
privukao za trajno
valjda je nekako mirisao kameno
prati me taj kamen vruć i leden
sudbina, što li već
rodbina mi do danas podastire
eto ti, cvrči, sama si birala
nije lako meni
nije lako ni cvrčku
nije lako dalmatinskoj "izgori" kad sve gori
a mi smo tvrdi k'o ovaj kamen sivac
ispod kojega nerijetko isplazi poskok
on svojim putem mi svojim
nek' se poštuju životni prostori
"izgora" je ovo ljudi
ljeti gori
zimi plavi
opća slika je zelenosiva
a zeleni je bio i Pino Silvestre
izišao iz upotrebe davno
stišat će se i vrućine
krećemo ispočetka
Zagoro vrela i plavna
komentiraj (23) * ispiši * #
07
petak
srpanj
2023
Moram obznaniti
Ovo ne radim radi sebe nego sigurnosti svojih sugrađana.
Daklem (rekao bi pok. don Pavao iz Prosjaka i sinova), jutros
sam rano ustala i onako orna krenula kako slijedi..., kupatilo,
kuhinja. Na vratim kuhinje zapljusne me plinski smrad, a do nas
nije, jučer nije bilo pogonsko gorivo za ručak. Znači negdje curi
a mi u neznanju, kud je izišao a da mu nismo dozvolili?
Zatvorili sve ispuste, uzeli kante i skupljaj. Postupak me podsjetio
na situacije kad se odnarodi roj pčela pa ih u košaru treba skupit
ako se želi nešto spasit. Pristupili smo drugoj fazi..., pronaći kupca.
Znate kako cijena pada kad te nevolja pritisne na prodaju..., zlatni
lanac kilo brašna, stoga smo obznanili da prodajemo u bescjenje.
Evo smo još u pregovorima, jedan mi je posebno zanimljiv, izišao je
s prijedlogom da će mi platiti punu cijenu, mi izdamo račun na onu
najnižu, a razliku..., zna se, pola mi je pola ti je. Naša moralna načela
to baš ne prihvaćaju, a opet..., koliko sličnih slučajeva znam iz prve
ruke pa nikomu ni dlaka nije falila. Ne znam, dlaka je dlaka a euri su
platežno sredstvo, mogli bi i apartman negdje iznajmit.
Odluka nije donesena, pitanje je spusti glavu, uzmi što ti se nudi i
"ponosno " naprijed ili druga opcija, drži se svojih načela a plin pusti
neka se širi prostranstvima- Što bi vi učinili da vam se ukaže prilika?
komentiraj (15) * ispiši * #
02
nedjelja
srpanj
2023
"...malena mjesta srca moga..."
Dobri stari Tin znao je srcu približiti ono što ostavismo iza sebe...,
mala mista. Znao je jer nikada nije zaboravio korijene, bez obzira
što ga je život nosio po mnogim evropskim metropolama, gdje je
okusio život i šušur, umjetničke kolonije i susrete na visokim razinama.
S nostalgijom se u svom pjesništvu osvrtao baš na ta mala mista
svoga odrastanja kojima se i mi, htjeli ili ne barem u mislima vraćamo.
Bio je još jedan koji je u svojim djelima bez cenzure propovijedao o
svomu rodnom selu a Medov Dolac se zove. Sjećam se svoga djetinjstva
i rane mladosti kad je Ivan Raos svako ljeto provodio u svom rodnom
selu, usput obilazeći zaseoke, ispipavajući bilo naroda svog. Rado se
zaustavljao u razgovoru s ljudima kojih uglavnom više nema, barem ne
onih koji su bili tema njegovih djela. Ono malo ljudi što ostadoše, potpomognuti
onima koji su odselili a nisu zaboravili, njemu u spomen, već tri desetljeća
se sastaju, priređuju prigodni program, čitajući fragmente iz romana, kazujući
ponešto nepoznato iz njegovog života i rada. Pamtim ga kao skromnog i
samozatajnog čovjeka, ali u svojim djelima nije ostajao dužan, sve i svih je
znao smjestiti točno tamo gdje im je mjesto.
Jučer je bio Dan sjećanja na našeg velikana. Nažalost, moralo se izbjeći dvorište
njegovog odrastanja ispod prastare kostele zbog vremena koje se s nama igralo.
Misa zadušnica za Ivana održana je u prekrasnoj crkvi sv. Roka koja je iz male,
stare crkvice izrasla u modernu građevinu, veličinom prilagođenoj za potrebe
domicilnog stanovništva i onih povremenih došljaka. Volim tu crkvu još više jer
je radove na istoj, od početka do kraja vodio moj pokojni stric.
Poslije mise, položeno je cvijeće na jednostavnu, a opet posebnu grobnicu Ivana.
Lokacija održavanja programa je premještena u Sportski centar izgrađen u čast
pok. branitelja S.M. medovdolačkih korijena koji je živio u Zadru a borio se u Im. bojni.
Imao je samo dvadeset godina. Prostor je prolagođen za razna događanja, najviše
se koristi za predahe nakon sahrana uz osvježenje ićem i pićem.
Ima sve potrebne sadržaje, od kuhinje, sanitarnih čvorova, dvorane za koncerte,
predstave i na kraju ista dvorana se prilagođava za opuštanje uz neizbježnu degustaciju
okalnih jestivih i pitkih proizvoda. Do sada se nitko bunio nije.
Program je počeo uvodnom riječi organizatora, čitanjem, nastupom amaterskog KUD-a
iz Imotskog, Džoni Gitara je izveo niz pjesama, svojih i naših, dalmatinskih. Začin na kraju
je bila amatersko dramsko društvo iz Gata (amaterski staž im traje više od sedamdeset
godina), uz kontinuirane izmjene članova društva. Na daske su nam vratili Sudnicu iz Libra
Marka Uvodića. Nakon programa za dušu, okrijepili smo i tijela uz neizbježnu janjetinu s
kapulicom mladom i prekrasnog kruha ispod peke.
Susreti s rodbinom, prijateljima i gostima, pjesma i priča protegla se do ranih jutarnjih sati.
Mi ranijih datuma proizvodnje mjesto radnje napustili smo nešto nakon ponoći, kući stigli
ispunjeni, ja umirena posjetom grobovima svojih dragih, druženjem s osobama iz mladosti,
a on opet sretan što je sve to sa mnom podijelio.
Kulturni niz se nastavlja večeras u našem Gradskom parku koncertom mandolinskog sastava
u kojemu i ON svira, a sve to u sklopu Tinovih dana koji će se produžiti na ljeto. Bit će svega,
svi ste rado viđeni u našem malom gradu.
komentiraj (15) * ispiši * #