28
utorak
studeni
2023
Zapelo mi za naočale
Već duži period zaobilazim sve vijesti koje ugrožavaju moju "tananu dušicu".
Čemu gledati i čitati ono na što nemaš nikakvog uticaja, a skače ti tlak i ne
gine ti dupla boba. Stoga preletim samo naslove i ako mi je nešto baš jaaako
zanimljivo udostojim se pročitati i podnijeti dozu nerviranja i ugroze same sebe.
"U WC-ima splitskih kafića i centara osvanule upute vlasnika o korištenju tog
vrlo važnog prostora. Mole se posjetitelji da se ponašaju kako i priliči tako
osjetljivu mjestu. Nuždu vršite u WC školjku, puštajte vodu nakon obavljene nužde,
ne bacajte higijenske uloške u školjku, kao ni ukakani papir u kantu. E, da, nakon
nužde poželjno je oprati ruke. Nisam doslovce prenijela tekst, ali ima dovoljno.
Dakle, 21. stoljeće, u kućama i stanovima rade se luksuzni sanitarni čvorovi, u
svakom iole pristojnom radnom prostoru postoje te prostorije od životnog značaja.
Jedan broj ljudi do danas nije shvatio da ono što ostavlja iza sebe je njegova slika,
a da ne govorim o tomu kako se može osjećati osoba koja sve te govnarije čisti.
Možda su neki u mislima da je ispod časti očistiti iza sebe, mogla bi se čistačica
uvrijedit, ona je ipak za to debelo nagrađena. Neodgoj, bezobrazluk, sebičnost, fuj.
Kad ulazim u neki ugostiteljski objekat, a prije konzumiranja pića idem oprat ruke,
prvo što zapazim je čistoća toaleta, ako to nije u skladu s osnovnim standardima
napuštam prostor pod hitno. Nažalost, zadnjih godina sam često po bolnicama i
bez obzira na trud spremačica, morate s oprezom ulaziti u te prostore.
Kakvi smo mi to ljudi? Kako možeš ostavljati prostor iza sebe ne doveden u red,
kako možeš napustiti WC ne opravši ruke? Ne mogu vjerovati, a moram jer vidim.
Imala sam prigodu gledati na svadbama, ono kad se žene skupe radi fizioloških potreba
i popravljanja šminke..., nemali broj iziđe iz WC-a, stane pred ogledalo i popravlja šminku...,
ništa ruke..., a gospoja sriktana k'o da je s piste. A tek muški..., to je priča za sebe. Iziđe,
(ne znam kakav je prostor ostavio), ali ruke oprao nije. Takav će poći prema nekomu i
rukovat se, nakon što se rukovao "s njim", triput fuj, bljak. Zato pod stare dane izbjegavam
rukovanja s osobama koje mi ne daju sliku perača sebe i oko sebe. Znam da moj snimak
često nije garancija, ali zato je u torbi dezinficijens, za svaki slučaj.
Bojim se da smo u krivom stoljeću, a što se društva u EU-i tiče, nisu ni oni bolji, vjerujte.
Čitam i da su vukovi na vratima Splita, moraju šetati vukovi kad su zaštićeniji od nas.
Nadan Vidošević s tuži na zdravstveno stanje dok je u pritvoru, a kaže da su sve optužbe
protiv njega podle laži, on se rodio s debelim bankovnim računom i hrpom umjetnina, o
lovskom arsenalu ne bih.
Vidila sam jedan dobar video..., čovik nosi na ramenima svinjsku polovicu ispod koje piše
da nosi svoju bolju polovicu. Ajde neka smo svrstane u kategoriju svinja i to tek polovica.
S obzirom u kakvom je stanju svinjogojstvo, možda nam je porasla cijena.
Eto vas, svega pomalo, a svi već sve znate.
komentiraj (16) * ispiši * #
23
četvrtak
studeni
2023
Razgovor s NJIM
Iza mene teška noć, nikako san na oči, prevrtanje, okretanje, vrtuljak mi nije ravan.
Pokušam mu se obratiti, uvjerena da me čuje, uvijek mi se čini da me čuje, a da li...?
"Ajde molim te, zanemari trenutno globalne zavrzlame, zanemari vremenske nepogode,
daj bar malo skreni pogled prema meni smrtnici, neću ti se puno prenemagat, a neću
ti ni lagat. Čuj mene..., lagat, k'o da ti ne znaš kad ne govorim ili zaobilazim istinu, tebi
se ne može podvalit rog za sviću. Stalno me muči jesam li loše reagirala na neke dnevne
nepodopštine, znaš na koga mislim. Zašto on svaki put kad ja sve lipo sredim mora nešto
uflekat..., evo sinoć je cilu šalicu čaja privrnio, sve po taman stavljenom stolnjaku, trenerci,
po podu, kojega sam ulaštila do sjaja. Ajde iskreno, kako bi ti reagira' da sve lipo urediš,
lipo skuvaš, a ono ti neki od tvoje "vojske" sve zakelja, ili traži zamjerku u skoro savršenom
jelu..., oprosti, ti ne kuvaš? Tebi je puno teže, moraš odozgo, ili odakle već sve pratit, sve
kontrolirat, nagrađivat, kažnjavat, osiguravat donekle red..., inače bi se svi poubijali. Ne
znam kako to kod tebe funkcionira, previše sam okrenuta sebi i onima oko sebe, jedva
držim pod kontrolom vlastiti život, kako bi' ovako mala mogla približiti sliku tebe i tvog radnog
dana. Neshvatljivo mi je, ali ti se svejedno obraćam, valjda zbog toga što te ne vidim, čujem
često, ili mislim da te čujem, osjećam da si tu negdje, ali opet neuhvatljiv. Reci mi je li realno
očekivati da ćeš TI, gospodar svjetova spustiti pogled i baš meni udijeliti mrvicu pažnje..., eh,
da, nisu moji problemi vezani za ove dnevne gluposti, to ja onako, prikazujem slikovito, a
dobro znaš da su u mojoj glavi totalno drukčije misli i strepnje kojima se ne mogu oteti.
Neću ti sada poput novopečenih misica izražavati želje poput mira u svijetu, to se valjda
podrazumijeva, kao što želim da svi ljudi budu sretni i siti, da se svi vole..., a i TI i ja znamo
da je ljubav davno mahnula odlaznim krilima i da smo svi udaljeni od dobrohotnosti koliko
je naša postojbina udaljena od svih svjetova kojima si TI šef.
Više od svega bi' volila da mi na neki način daš upute kako izaći na kraj sama sa sobom, kako
razvrstati po fasciklama sve ove nebulozne misli koje mi tjeraju san s očiju. Daj mi do znanja
zbog čega neke od nas kažnjavaš a nekima gledaš kroz prste, neke zakidaš u glavu, u noge,
u novčanik, a oni jadni da barem imaju mir..., ne, ne, osuđeni su i od svoje vrste, ismijavani,
od onih drugih, koji ne samo da su sami sebi dovoljni..., hoće i mrvice od mrvica, hoće sve.
Da se ja ipak vratim svojoj običnosti, da i dalje kuvam, čistim, muvam okolo, dušu hranim
radošću bogatim primjercima koji su mi bliski a tebe ću pustiti da radiš svoj posa'. Mislila sam
da ćemo razgovarati, a TI me ignoriraš, ili ne, možda me držiš na tihoj vatrici, uvjeren da ću
TI se obraćati i dalje, bez obzira što si u mojoj glavi stalno na relaciji imaginarnog i stvarnog.
To priznajem, bez glumatanja kako sam sigurna da si tu, iako bi bilo lakše živjeti da sam sigurna.
Iskačem li možda iz kolone vjernog puka koji su zgroženi mojim doživljajem TEBE, koji bi me u
neka druga vremena heretizirali i bacili na lomaču da cvrčim do posljednjeg daha. Ako si uistinu
TI ono što pišu i kažu da jesi, molim TE da mi daš neki znak, uključiš mi GPS u glavi radi ispravnog
kretanja prema cilju, bit ću TI zahvalna. Ionako sam..., zbog toga što sam još tu bez naročitih
zasluga, zbog toga što osjećam potrebu razgovarati s TOBOM iako govorim sama, ali donekle
uvjerena da ćeš čuti, a postupit ćeš onako kako VELIKI rade, pravedno.
komentiraj (18) * ispiši * #