22
subota
lipanj
2024
Kupalište Bililo
Prošle godine, vozareći sporednim putevima Hercegovine došli smo
na jedno mjesto nikad viđeno. Bili smo s prijateljima i zaustavili se,
očekujući da ćemo tu, na prelijepoj obali nevelike rijeke ali pune slapova,
uspjeti barem popiti kavu. Naišli smo na grupu radnika koja je radila
završno ušminkavanje objekata koji će domalo primati goste željne
osvježenja i odsustva od često nelijepe stvarnosti. Okvirno su nam
rekli kad bi ovo mjesto moglo primiti prve goste. Napustili smo teren,
malo prošvrljali, unaprijed se nadajući kako će ovo biti jedan mali raj.
Danas smo krenuli u malu nabavku s namjerom da negdje sjednemo
u hladovinu, jer kao što je znano, naš grad nema ništa vodeno osim
slavine, tako da nam ljeto najčešće zna reći..., bižite na more, rijeku,
jezero, kamen je prevruć a sunce nemilosrdno. Navikli smo mi na sve
pa i povremeno bježanje.
Osobno volim Hercegovinu jer je bogata vodom i zelenilom, uvijek naiđemo
na neki skriveni dragulj. Eto, naišli danas, po drugi put, kupalište Bililo, u
općini Ljubuški, a na to, nama do nedavno nepoznato mjesto može se doći
iz svih pravaca. Oaza nestvarne ljepote i osvježenja koje graniči s mogućim
u ovim vrelim ljetnim danima. Vlasnik zemljišta na tom dijelu obale je došao
na ideju kako bi bilo dobro prilagoditi ovo mjesto i na taj način privući ljude
željne odmora, opuštanja, osvježenja i pronalaženja nikad prije pronađenog.
Poranili smo, objekat još nije počeo s radom, no to nije spriječilo simpatičnog
momka da nam ponudi nešto za piće, a mi ćemo se usput napajati ljepotom,
u društvu ptičica, mnoštva leptira svih boja i plivajućih pernatih ljepotica.
Ime Bililo mi je "zapelo" i tražila sam objašnjenje iako sam naslućivala da bi
moglo imati poveznicu s pranjem rublja na ovoj ljepotici. Prišao nam je momak,
mladac nekih dvadesetak godina, plijeni osmijehom, a spreman je dati i
odgovore na sva naša pitanja. Tako je Bililo nastalo baš onako kako sam i
mislila, tu su žene svoje "ruvo bilile", usput se kupale, a ne na istom mjestu
gdje i njihove muške polovice. Bilo je strogo određeno na kojoj strani su muški
a di divojke robu peru, i skrivećke svoje bilo tilo vodi pridaju. Nekad bilo, priča se,
sjeća se, a meni se dade pogledati niz mirni dio rijeke i jednu barčicu koja nosi
jedan mladi par u modernoj kupaćoj odori, ni traga odvajanju muških od ženskih.
Tko bi ga znao, možda bi to bilo zanimljivo i danas, ali samo nekad, onako za
sjećanje na prohujalo vrijeme biljenja ruva na Bililu.
Kad smo dovršili edukativni dio, dobili smo i hranu, serviranu u malim drvenim "barkama",
domaćega kruha više vrsta, namaza, povrća i salata svih vrsta. Meni dosta da je samo
komad kruha, hladovina od vrbe i lipe, kojih je čitav niz. A niz je dvjestotinjak metara,
šesto sjedećeih mjesta, na hrpi razdragani mladi ljudi u odorama kuće, spremni na svaki
mig posjetitelja. Mislim da na ovom mjestu nitko ne može biti nezadovoljan, svi odlazimo
osvježeni, opušteni, mašući ovoj mladosti, s nadom da gazda prepoznaje njihov rad i
dobro ih plaća, iako onaj pristup nema cijene.
Poznato je da ja snimam samo očima i viđeno opisujem, moja uzdanica je pohranio
slike kod sebe i nema volju sada kačit ovdje uz objašnjenje..., svi lipo imaju u ovoj
pametnoj škatuli svaki pedalj upisan, što znači, koga zanima, samo traži; kupalište
Bililo, Hardomilje, sve će te dobiti u paketu, moje utiske i pripadajući slikovni dio.
Svakako je moj dio bio riječju prenijeti bar mrvicu doživljene ljepote i osvježenja usred
vreline kasnolipanjskog dana. Toplo preporučam rajsku destinaciju.
komentiraj (12) * ispiši * #
20
četvrtak
lipanj
2024
Upaljena svića
Nisu bljeskovi
tek blage zrake
da bilježe mi životne trake
ako i posrćem da ne padam
ako i padnem da se nadam
brzom ustajanju
i uspravnom ostajanju
netko je upalio sviću da mi trajno titra
koja ne podliježe udarima vitra
a opet svića nije tako snažna
da ostanem prizemljena
i da se ne pravim važna
koja je važnost organizma od većeg dijela vode
onoga što iscuri u trenu
od važnosti ostavi tek sjenu
a svića kao i sve rok trajanja ima
na kraju samo tinja ostavljajuć trag dima
zadaća joj je da je tu dok nas ima
što laganiji nam je hod
oprezniji krila lepet
duže trajat će plam
i životni nam trepet
komentiraj (7) * ispiši * #
18
utorak
lipanj
2024
Dan protiv govora mržnje i ostale "vijesti"
Opasnijom smatram neizgovorenu mržnju,
riječi su često izrazi nezadovoljstva bez skrivanja
pokušajmo se odreći svega što može povrijediti
čovjeka, životinju, biljku, prometni znak
nešto u svemu gledam točku slabosti
a slabost se ne smije zloupotrijebiti
Izaziva li ferari i "avion za specijalne prilike" negodovanje
ili duboku mržnju prema moćnicima kojima ne možemo ništa,
mislim da je zaustavljanje tek na bezazlenu grintanju
osobno žalim sve one koji imaju potrebu
koristiti konjske snage da bi kamuflirali konje
tek moj dojam nikomu bitan, čak ni primjetan
Kažu da je danas pravi ljetni dan
s visokim udjelom UV zračenja
sjećam se da je moja majka to rješavala na način
"biži u 'lad izgorit ćeš, sunce je zdravo, ali ne valja
ni začina priko načina"
majke tada nisu znale za UV zračenje
a zaštitni faktori su bili..., debela hladovina i bistra voda
Moj interes za nogomet je zanemariv
a marila bih da vidim naše barem u prvih pet
ni to nije u području mojih majušnih moći
kao što nije ni slaganje vlade i ministarstava
na mir u svijetu mogu djelovati tek tihom molitvom
iako mi se čini da mi ON potiho kaže..., "previše moliš, imam puno posla
a ti radi svoj, imaš zaostatke"
poslušno odlazim jer ON najbolje zna
Zaključujem da mi je ostalo tek tiho grintanje
a bolje od toga "timarenje" cvijeća, ono bar sretno podiže glavu
kao što je sretno i ono tijesto što čeka moj tretman
evo, osmijehom vas pozdravljam
a sve napisane nebuloze zanemarite
možda je UV učinio svoje
komentiraj (10) * ispiši * #
16
nedjelja
lipanj
2024
"Oči" umne i bezumne
Kažemo nekomu kako ne vidi
misleći valjda da ne primjećuje
one neke kao beznačajne sitnice što usrećuju
ili pak potiču osjećaje od tuge do bijesa
a bijes je loš osjećaj
tuga zna biti beskrajna
potaknuta bezumljem "pogleda"
ili namjerno umno smišljenog da guta
one ostatke bezazlenosti i dobrote
koji se u trenutku bezumnog pretaču u neželjeno
stanje neprilično dobi i karakteru
stavljeno u položaj pripravnosti
preispitivanja svojih postupaka
možda u drugoj situaciji
okretanja rafala umnog i bezumnog
u smjeru pogleda koji ne vidi
jasnu sliku pred očima
ili mu jednostavno nije stalo
komentiraj (11) * ispiši * #
15
subota
lipanj
2024
Uhvatim sebe
Jutro kao jutro..., a što bih' htjela
red prizemnih radnji
red kave i par dimova
izlazak i jedno dijete
već hoda a rodilo se "jučer"
u mojoj glavi
popravio mi dan istinski
oduzeo onu tešku "torbu" koja se ne vidi
pozdravim se s bakom i nastavim
usput šapatom informacija o osobi
meni dragoj
uhvatim sebe kako ne mogu bez "torbe"
nastavim dalje nadajući se
priželjkujući praznu stazu do odredišta
da prolaznici dodatno ne pune "torbu"
komentiraj (8) * ispiši * #
13
četvrtak
lipanj
2024
Putovanje
Još traje
dokle će ne znam niti trebam znati
igra je na produžetke
uhvati što više zasluženih bodova
samo znojem stečeni slađi su
oslanjanje na vlastite snage
tek ponekad primam ruku spasa
da ne pokleknem pred samoćom
a ruke su tu
pružene sa stiskom i pruženim cvijetom
zaslužila je podugačka staza biljeg
zaslužila je i želju za produžetkom
za još jednim skupom i dignutim čašama
"u zdravlju živjela"
komentiraj (12) * ispiši * #
03
ponedjeljak
lipanj
2024
Oda životu
Volim te
od dana prve bitke
volim te kad me maziš
i onda kad me natjeraš da pokleknem
i onda kad te nije briga
kud duša tumara
kad se predstavljaš k' zadnja ljiga
volim tvoja skretanja
nježna ponovna ulijetanja
kad me dovedeš do ruba
a ja upirem sve snage
k'o da sam ti prva i jedina ljuba
i pitam se često
gdje si bio
gdje si stao
kad si mogao što mi nisi dao
bez obzira na spletke
na ispisivane letke
prosvjeda zbog nepravedne diobe
sretnih trenutaka u vrijeme trajanja
volim te živote
svjesna godina koje lete
koliko god da me gaziš i ne štediš
volim te znajući koliko vrijediš
i voljet ću te do zadnje stanice
kao da si me uvijek samo pazio i mazio
komentiraj (15) * ispiši * #
01
subota
lipanj
2024
Na sušilu
Ogrnuta s dvije ruke u fazi neželjena buđenja
opsjednuta nejasnoćama u prvom valu
bacam pogled
samo mi i naočale od latica ruže
tapše me i objašnjava buđenje
nešto si plakala i smijala se istovremeno
primijenio sam jedino moguće
buđenje
žao mi zbog prekida procesa
budnoj nemogućeg
moje srce obješeno na sušilu
provjetrava se
kapljice nekih nakupina padaju nigdje
osjećam oslobađanje
ne i prazninu
zbog srca izvan mene
pokušaj montiranja
vraćanja u prvobitno stanje
prekinut kao i san s naočalama od latica
mičem ruke
osluškujem vjetar
rublje ostalo od sinoć na sušilu
pjeva i divlja istovremeno
komentiraj (10) * ispiši * #