25
subota
ožujak
2023
S gazele na zebru
Zagledao sam se u korak gazele
lepršavu haljinu na točke
preskočio utakmicu i penale
nadajuć se da ja ulazim u finale
uputim nježan zvižduk da ne ispadnem papak
u koš bacim sendviča ostatak
prođem rukom kroz kosu
s čela obrišem rosu
blago se dirnem po nosu
dok ja ubrzavam korak
ona zamahne glavom
lepršavom kosom plavom
od uzbuđenja mi se zgrčio stomak
u ustima okus gorak
lako je analizirati pozadinsku sliku
što li me čeka u prednjem liku
potrčim i pred nju iskočim
od pogleda sav se ukočim
gazela plava pljusku mi je dala
ne doslovno, bila je šokantna
šta je je, gazela je unikatna
nosi očale Police
napola prikrila lice
pogledam bolje i loše mi bi
ufrćkani brk i kozja brada
haljina je marke Prada
samo me hladno pajdo odmjeri
a ja skrušeno procijedim "ne zamjeri"
potrčim ravno na ulicu čekam zeleno
koraknem na zebru i sebi u bradu
"nije ti braco bilo suđeno"
komentiraj (13) * ispiši * #
24
petak
ožujak
2023
Stanite, pratimo vas
Vratili smo se s ispraćaja prijatelju koji ode iznenada, nesretno.
Svaki iznenadan odlazak je nesretan, a kako su odlasci učestali,
ili nam se tako čini kad se i sami bližimo odlasku..., ne znam. Sve
mi se čini da se nekako brzinski vraćamo u svakodnevnu kolotečinu,
grabeći po ovim krivudavim životnim putevima, nadajući se da nas
još neće zakačiti ona nevidljiva udica koja lovi i na suhom.
Nakon odahnuća uz kavu, palimo TV i prvo..., vijesti, jedne od desetak
u toku dana. Nema veze, valja nam utvrdit gradivo, naročito kad je
gola egzistencija u pitanju i to sve u eurima.
Izišla Vlada s prijedlogom o aplikaciji koja bi po centrima i inim
trgovinama lovala i uspoređivala cijene naše današnje..., već sutra neće
biti današnje. Malo sam razmišljala o onomu što sam čula i prevela na
svoj obični jezik domaćice, uključujući sve mogućnosti obilaska tih istih
prodajnih mjesta o kojima se priča.
Kod nas to izgleda ovako..., imamo tri trgovačke kuće, plus jedan mali
privatni dućan. Sva ta prodajna mjesta su razbacana po gradu, prilično
"pravedno" po naseljima. Sad slijedi vodič pomoću aplikacije, uključi se,
gledaj, traži. Dignem se ujutro u šest i krenem redom. Studenac, sol,
mlijeko i jogurt njihova robna marka, plati i produži, idemo dalje.
Thomy, oni kao imaju voće i povrće provjerenih, domaćih proizvođača.
Recimo da je to istina..., ali je najčešće staro, smežurano i rijetko na akciji,
a ono što je na akciji ne obećava. Kažu da je meso provjerene kvalitete,
možda i je, ali od provjerene cijene već mi se manta. Učinilo mi se da su
neke neophodne kućne potrepštine nešto niže cijene, uzmi, plati, produži.
Već sam počela disati na škrge, a čekaju me Pivci i Konzum, ima dobro
potegnit, skoro za otegnit kad pješice nosiš spizu. U svakom dućanu po par
sitnica koje život znače, nisam osobito uštedjela, ali barem radim po Vladinu
naputku. Tko nama želi više dobra od vladajućih i onih koji bi to rado bili?
Mi nemamo gradski autobus, a da slučajno ima, dok platiš vožnju, a penjuć
se možeš se i polomit pa dodatni trošak..., gdje je tu ušteda. Nema uštede,
samo prisilna tjelovježba, a kad dođeš doma krepan, jedina je ušteda što nemaš
snage za kuhanje, zbog potrošačke pustolovine po malom ili velikom gradu.
Hvatam se za glavu na samu pomisao kako se sve to može izvesti u velikim
gradovima gdje su eto stacionirani i veliki trgovački centar, to mi nije jasno.
Bilo bi dobro da Vlada postavi plakate po prodajnim mjestima, malo prijeteći,
"stanite, pratimo vas". Kad to bude svuda vidljivo cijene se od straha neće više
dizati, a mi nećemo trčat ko gluvi kučići da bi postigli dnevnu uštedu.
Što se tiče cjelodnevnog boravka djece u školama..., odlučila sam da ću, ako
u dogledno vrijeme rodim dijete, a ono prispije do škole..., unajmit ću privatnog
učitelja da to moje mladunče znanja stiče pod vlastitim krovom, sa svojim roditeljima,
a mi ćemo nakon što završi sve lekcije toga dana, bezbrižno pratiti njegovu igru
s prozora, balkona ili terase. Hranit ću ga sa svim onim što kupim po ovim dućanima
s nižim cijenama, a to mora bit kvalitetno.
Jedino mi je ostala gruda u grudima što kralj i kraljica iz Britanije moraju odgoditi
posjetu Francuskoj, jer im je bolno gledati patnje francuskog premijera zbog onih
razularenih i obijesnih građana što rade nered po ulicama gradova. Oni bi izgleda
htjeli nakon radnog vijeka još i mirovinu uživat. Dobro je što Macron već nije beknijo
od jada, pravo mi ga žao, takva sam, slaba na nejake vladare.
komentiraj (7) * ispiši * #
22
srijeda
ožujak
2023
Bio si, tu si
Bio si zlatno slovo na neispisanoj stranici srca
kao klatno na satu tiktaktali su otkucaji
samo za tebe
za naše dane željene
čekajući plimu da nas ponese
drhtaji nade strujali su mladošću
čistom, neoskvrnjenom
svaki otkucaj prolamao je daljine
a htjela sam ih stišavati
čuvati samo za tebe
plima se igrala nama
obustavljajući udisaje
dok na splavi spasa izranjamo
kao brodolomci ljubavi
1986.
O D U Z E T I M I R
Rumeni obrazi
ruke što drhte u vrelini ljeta
zavezan jezik
mucav glas
koljena klecaju pred oltarom ljubavi
nema mi spasa
nadala sam se mirnoj mladosti
bez ovih ludih turbulencija
nestao je moj mir
moja očekivanja
dođe sve munjom
a molim se Bogu k'o smrtnik u hropcu
produži mi bar malo mladost bezbrižnu
slobodu duha i uma
želim biti dijete
1968.
komentiraj (13) * ispiši * #
07
utorak
ožujak
2023
Još malo izvučenog iz škafeta
Za škafet sam sigurna da znate što znači, idemo dalje.
Kad bi' imala one NAĆVE od moje matere i još LOPAR,
sutra bi ognjište imalo posla. Ovako..., ostajemo na Teslinim
darovima. Rado bi' kao nekad za osvježenje duše ove kosti
odmorila na KAPUČINI, a kad se ukažu sunčani dani, sve
deke i krupnu posteljinu bi' prala u maštilu a za ispomoć
imala dobru staru PRAKLJAČU. Kako je sutra Dan žena,
počastit ću svoju čeljad nečim dobrim, a za to će mi trebat
KOMAŠTRE s obješenom KOTLUŠOM uz namirnice, razumije se.
Ima toga još, ali čekam da se javite vi iz drugih krajeva, vrlo rado
učim nepoznate riječi, a zašto bismo bili nepoznati jedni drugima
u zemlji punoj različitosti i ljepote u riječi i slici.
Svim ženama želim sretan Dan žena, a muškarcima da te iste žene
vole i poštuju kako i sami sebi žele.
komentiraj (23) * ispiši * #
06
ponedjeljak
ožujak
2023
Zaboravljeno
U nedostatku pametnijeg posla, uz kavu raspredamo o nekim
riječima koje su izišle iz upotrebe. Možda riječi i ne bi, ali predmeti
koji su se tako imenovali davno su izišli iz naših života.
Danas me upita znam li ja šta je "paver, tub, mistrija i ožeg?"
"Iiih, di me nađe, kaže mater: "ajde kad se budeš vraćala iz škole
kupi metar pavera i jedan tub, jutros mi se razbio kad san ga čistila"
Kaže ćaća: "dodaj mi onu mistriju, evo sam ovo zamiša a zaboravio
ponit..., u konobi ti je". A ožeg..., nemoj me nasmijavat, to nije izašlo
iz upotrebe.
Vjerujem da većina starijih zna za ovih par riječi, a ako ne..., tu sam.
komentiraj (12) * ispiši * #
03
petak
ožujak
2023
Sve za šesto..., eura
Bila sam se žicnila i skoro odlučila kako ću bojkotirat pisanje. Objavim
jučer post kad ono..., nema sritnih kockica na TOP prijestolju..., maklo me.
Opet se mislim..., bolje da su me makli, sad bi mir mogao zavladati u
dušama s kojima se ja ne bi smila uspoređivat.To smo riješili, hvala vam što
više nisam TOP, ali nastavljam "pucat" dalje. Naravno, koliko znam i umijem.
Svježe potaknuće me navelo da nabacam koju, samo radi upozorenja mojoj
"naivnoj" generaciji. Bilo je točno ovako:
ON sišao po kunpire i zove me s terase. Odma mi je proradila angina "peccatoribus"
i potrčim, dašta ću, da nije pa' niza skale pa mu triba pomoć. Prođe ON pokraj
mene a rukom dade znak da nastavim komunikaciju s vozačem koji se uredno,
bez pitanja parkira' isprid naše prve i jedine nekretnine. Crni momak, vrlo
ugodne vanjštine, s dubokim naklonom i ispruženom nježnom rukom, izgovarajući:
"ja sam Šandor iz Mađarska, ja slabo govoriti 'rvacki jezik, ja imala poklon za vas"
Oću se ja prestavit, oću ga malo isprikidat, a prvo šta mi je upalo u oči su bile
kutije na zadnjem sidalu, a auto nije Ungari nego Rvaško, ZG reg. oznaka.
Sinja je on moj pogled na reg. i odma' objasnio da je to renta u Zg.
Ne prati on moje pokrete znaka STOP, navijo se i ne staje. Inače me taj stav više
puta u životu stajao imidža, gledam, slušam i ne reagiram, čekam da sugovornik
ispali šta je mislio, vjerojatno u uvjerenju..., ili ga ne slušam ili sam manita pa ne
ulažem prosvjed. Ima i drukčijih situacija, to je ono kad se dočepam nekoga koji
je spreman slušati..., tada se znam prilično zaboraviti u broju ispaljenih "glasovnih
hitaca".
Da prijeđem na temu, momak je nudio Zepter posuđe, cili komplet za 600
eura. Sav njegov trud da me uvjeri kako on to ne smi vratit natrag u Ungari, nešto
radi granice. Fond riči mu je boli glava, nema veze šta ga pola nisan razumila, a
možda ni on sam sebe. Pod jedan, beštek mi je na prvu bio sumnjiv, nije to ni trećina
težine pravoga Zeptera. Fino je dizajniran ali nije to pravo. Dok ja snimam kvalitetu,
t.j. kopiju, on priča, priča, hvali robu, snižava cijenu i doša' je do 400 eurića. Ja ga
malo klepim po ruci ne bi li čuo šta imam za reć: "Momak, drag si, pravi si trgovac
ali moja ti mirovina ne iznosi 400 eura, kad bi' kupila posuđe onda moram postit
do kraja miseca". Snaša se on na brzinu: "može i lomljeno zlato, mogu se ja i
vratiti, samo nemojte da ovo vraćam za Ungari." Lipo ga pogledam i malo jasnije
kažem da jedino lomljeno zlato u mojoj kući sam ja, a kupac nisam, dvi teće mi dosta.
Mahao je on za mnom, ja lagano u kuću i zabravim vrata više puta, nikad se ne zna.
Ostali smo malo u sumnji odakle je ta roba, je li ukradena, falša je sigurno, ako je
sve regularno čemu šuplja priča o nemogućnosti vraćanja u matičnu zemlju (ako mu
je matična). Da je on spustio cijenu na stotku nema šanse da bi me uvjerio, a vridi i
puno više, imitacija je, ali nije loše. Inače, kad se zajunim, nema toga 'ko bi me na
nešto naveo. Lako za me, maknem ja to od sebe bez problema, ali me brine moja
generacija koja pristaje na svaku ponudu a onda poslije trči. Od direktnih do telefonskih
prodaja, o internetskim da ne pričam, zato vam je najbolje, zabarikadirat vrata i sve
aparate koji nešto nude, vi sigurno niste na dobitku, uz rijetke iznimke. Čak i u vrići
kukolja bude poneko zrno žita, nekad smo to drukčije govorili. Šta da vam kažem,
čuvajte se, čuvajte ovu novu valutu koja je nekako varljiva, sama klizi iz ruku, kad
ponestane teću nećete moć' zaminit za spizu, a ruku na srce, papat moramo, neka
spadamo u zadnju dobnu skupinu. Živite glavom, ne otvarajte vrata neznancima,
osobito ako živite sami, već sutra može biti kasno.
komentiraj (16) * ispiši * #
01
srijeda
ožujak
2023
Očito je..., nisam taj tip
Nešto nije dobar, puca ga fibra.
Ja se zabavila svojim poslom i ne primjećujem da mi je iskliznuo
iz vidokruga. Iz sobe se čuju zvuci mandoline..., upadam..., "jesi li ti
svoj, u toj ledari si naša svirat pa ćeš onda meni jaukat". Obrana
odma'..., vidiš da san se upeka u sunce i ti ušla, a ti si moje sunce".
"Ajde, ajde, ne stoj tu vele, da ne bi bilo belaja"..., iziđem. On je u
jeseni svog života otkrio novi talent, počeo trunbetat kako bi jedna
naša mala susjeda rekla. Ne može na probu pa onda savjest
proradila i eno ga, muči se. Poslije meni po glavi, da komu će. Ali
ono "ti si moje sunce" mi ne izlazi iz glave, nije se taj baš razbaciva'
izljevima kroz život. Primijeti On da mi je kosa za tretman ili da mi je
lipa frizura, svašta taj primijeti ali ono šta mene baca u trans..., nema.
Pomislila bi' ja često..., "ma šta te košta reć koju slatku, lipo je čut".
Nema veze, valja ovaj orepak još odradit u miru i pažnji, sitit se samo
veselih zgoda, lakše je živit.
Upravo san se sitila nečega unazad dvadesetak godina dok san svom oku
i uhu a virujte mi na rič i tuđem, bila ugodna.
Jesam ili nisam, nebitno, ono si kako se osjećaš i vidiš u ogledalu i
mimo njega, to ne mogu pobiti ni svi kvazikritičari i lošenamjernici.
Iziđem malo u grad, kad isprid mene fini gospodin, onako, s blagim
sjedinama i zaliscima, nije domicilni, obrati mi se na čistom našem
jeziku: "oprostite gospođo, da li biste me uputili kod nekog dobrog
frizera, naime, morao bih malo upristojit frizuru". Malo sam se smela,
moja šišačica (to samo radim kod frizera, ostalo s.s.m. sam svoj majstor)
odmah preko puta. Ja isprid njega on za mnom, uvedem ga, a on k'o
pravi uljudni gospodin zahvali, pokaže fine zube i prozbori: "puno vam
hvala gospođo, ako imate vremena, zaslužili ste kavu, ovo neće trajati".
Smotana kakva jesam, zahvalila brzinski i pobigla glavom bez obzira.
Sto misli kroz glavu..., nu, di ću ja na kavu s nepoznatim čovikom, a još
ovako zgođušan, ne daj Bože da šta pođe po zlu..., bižim ja šta me noge
nose. Odo' ravno kod NJEGA u ured. "Di si se ti tako zatrčala, k'o da te
gone". Naivac iz mene izbifla cilu štoriju uz dodatke naravno i sva važna
kažem "vidiš, mlađi je od tebe bar deset godina a sa mnom bi na kavu i
'ko zna šta mu je još na umu, pa reci da san vaka, naka". Ispipa je ON
pojedinosti o čoviku i palo mu na pamet da je baš jedan njegov klijent bio
prije po ure kod NJega i pita' za misto di bi se moga' ošišat kad već ima
vrimena. "Eeee, 'ko je taj ako smin pitat?" Malo me drži na žeravici i onako
s podsmijehom prozbori: " Znaš, to ti je onaj gvardijan (reka' je kojeg je reda)
o kojemu san ti priča, jel' da, da sam bio u pravu kad san ti ga spominja'"
Kako moja priča nije uspila, ja kofole ljutita na njegovo negiranje moje
zavodljivosti samo brzinski izrecitiram: eee, da san ja bila od volje i od tog
posla, pa' bi on k'o kruška na moj šarm, bolje ti je da se ne raduješ puno."
Da sam i mislila 'ko bi taka čovika pod mantijom, iako je tada bio u civilki, a
sigurna sam da je on bio samo iznimno pristojan. Opet..., 'ko zna, možda
da sam mu tada pitala "šefa"?
komentiraj (18) * ispiši * #