23
petak
veljača
2024
Putovanja
Ulazimo u auto, prođemo naplatne kućice,
smjer je poznat. Moja dica i ja, blaženstvo,
dugo nismo posegnuli za zajedničkim kilometrima.
Pola puta pogledi nam putuju po prepoznatljivosti,
ostatak puta njima nepoznata područja.
Obišli puno zemalja, puno gradova, a ovaj dio susjedstva...,
ostao nepoznat, neistražen.
Opisujem svaki kilometar, polja i jezero nastalo umjetno.
Ona voli ravnice, rijeke i jezera, vole i more,
kad god se do njega more.
Ostaju zadivljeni ljepotom krajolika,
rječicama kojih nema na karti, a one očaravaju
svježinom, brzinom, i uokvirenošću zelenilom koje se obnavlja.
Pupoljci mame puninom, livade cvjetnošću i svježinom
jedna ukomponirana čarolija kojoj se ne nazire kraja.
Vjetar nam je poremetio istraživanje,
valja nam okrijepiti tijela kao što smo duše.
Naši prijatelji četiri desetljeća,
pripremili doček vrijedan careva,
stol prepun izišao iz ruku vrijedne domaćice
kuharice, pjesnikinje, fotografkinje,
naše je bilo uživati i uključiti se u priče iz mladosti,
obrađivati "teme dana", blago politizirati i filozofirati
bez nadmetanja, okršaja, tek uz poneki vic i smijeh iz trbuha.
Mala je ispunila očekivanje, prvi put i izraženom željom za povratkom.
On sa žalom..., zar je trebalo proći toliko godina za doći...
Ja čekam reprizu, kod nas ili kod njih, ne brojimo.
Valja proći granicu, našu, njihovu, carinu, našu, njihovu...,
samo pogledaju i odmahuju, još nismo za pretresa,
nije ga bilo, a neće ga ni biti.
Samo smo mali ljudi, kratkog putovanja praznih torbi i punih srdaca.
komentiraj (19) * ispiši * #
14
srijeda
veljača
2024
Šta nama fali?
Prešuti ono "lipa moja" dok mi ružu darivaš
stavi naočale, nastat će muk
ili progovorit čista pristojnost
ili ima ljepote koju u ogledalu ne nazirem
čudnovata su mjerila mušketira
Sakrij posprdan osmijeh dok ti uručujem dar
čokolada "samo ti"
ona "volim te" rasprodana
pokupili mladi koji još vjeruju
a ti vjeruj da si samo ti
tko bi drugi posegnuo za tvojom "zvijezdom snova"
s punom torbom dijagnoza
nijedna nema zvjezdano osvjetljenje
samo ti si svjedok uzdaha
kmečanja i tihih psovki nemoći
samo ti vidiš skrivene nespretnosti
samo ti priđeš kad unutra je lom
i tada znaš reći "lipoto"
a ja gledam okolo ne bi' li je spazila
Sve ove sitne lagarije lakšeg preživljavanja
darujemo jedno drugom
na kraju..., što tomu fali
što nama fali?
komentiraj (14) * ispiši * #