|
belator.blog@gmail.com
|
20 do asa
30.09.2013., ponedjeljak
Nepostojano e
Da li možeš vidjet nešto što je nepostojeće?
Mislim da možeš.Ja sam pronašao nepostojeće "E".
Konačno da malo i slovo "A" ode u drugi plan.Svi kao zapamte više da ima nepostojano a.
Pa A kao prvo slovo abecede,pa se uči pisat prvo A,a onda dalje.
Ispada da je A kao neko glavno slovo,neki boss medju slovima.
A evo,sad će biti malo iza nekih slova.
Kao što sam rekao,našao sam nepostojano E,tu je,vidljivo je....
Sad kad gledam E i izgleda mi jače od A,pa tko je uopće i slagao tu abecedu.Čak i ta riječ mora onda imati A na prvom mjestu.
Nisam uopće proučavao to slaganje abecede,zašto baš taj redosljed.Jel to slučajno,pa je sada nama to tak u stvari normalno?
Možda ima neke na guglu o tome,ili se učilo u školi pa sam zaboravio?
Zašto je baš Ž na kraju?
A kad gledaš riječ "život" počinje tim slovom,a to je nešto veliko,jako,s tim sve počinje,a Ž na kraju.
Što je sa LJ,pa i ono izgleda važno,jako a ima i neku simboliku.
Riječ "ljubav",pa dva slova,pa priča za ljubav je potrebno dvoje.
U najmanju ruku bar su sva slova ravnopravna,ali to A kao da se uvrijedi kad se to kaže.
Još malo o slovima,jeziku i nečemu.
Moram se malo vratit u nazad,sad proteklih dana je bila ona halabuka oko ćirilice,hrvatstva,domoljublja.
Nekima smeta ne samo pismo,nego sve što ima veze sa Srbijom.Ne umanjujem ničiju žrtvu i patnju,niti jedne strane na svijetu,ali sad pišem o slovima i jeziku.
Dakle,uzmimo riječ "križ".To je "naša" riječ.Govorimo crveni križ,svatko nosi svoj križ itd..
A kad se djetetu nadjene ime onda idemo na krstitke,djete se krsti.
Šta je onda tu sad ispravna ili "naša" riječ?
Tu sad ništa nikome ne smeta,meni najmanje,ali samo primjera radi.
Pa onda bi mi trebali ići na proslavu "križaljki",ili bi rekli križali smo dijete.
A da,ne možemo,jer je riječ križaljka već zauzeta sa nečim vrlo važnim-križaljkama u novinama i tako to.
Kao da se te križaljke za rješavanje nisu mogle drugačije zvati.
Ima u našem jeziku svega i svačega.Imamo pomalo od svih naroda koji su prolazili ovim prostorima.
Da sad ne nabrajam sve te turcizme,talijanizme, germanizme i još te sve moguće -izme.
Ponekad ispada dobro,u stvari smiješno to s našim jezikom.Možemo se zezat na taj račun.
Tak su nama u Zemuniku kad smo bili u vojsci zapovjednici rekli da se navečer prije spavanja postrojimo u hodniku svi u gaćama.I mi naravno poslušali i postrojili se u gaćama.Izledalo je to zeleno i smješno,al zapovjed je zapovjed.Nismo znali o čemu se radi.
I sad izlaze zapovjednici i smiju se,a nama niš jasno.I jedan iz sveg glasa zagalami na nas : Nisam rekao u mudantama,nego u gaćama,a sad trk u sobe i postrojite se u gaćama.
Naravno da je to bila njihova fora,odkud mi znamo za mudante.
Pa šugamane,lancune,pijate,pomidore,kukumare....
Jednom sam radio na dostavi hrane po gradu,a u pizzeriji je konobario Jozo bosanac.
On nas kajkavce nikak nije mogao shvatit,
Jednom sam ga pitao da mi doda "miščaflin",a on me gleda.Ha,što? Pa jel imaš miščaflin?
Daj mi onu lopaticu za skupljanje smeća! A to? Da to.
Sad tek vidim da sam prvi put u životu napisao tu riječ,stvarno izgleda smiješno ovak napisana,a i kad ju netko prvi put čuje mogu si samo misliti kako mu to zvuči.A nama doma to normalno.Ne znam jel netko kaže miščafla ili miščaflin,al to je tu iz prigorja,zagorja i ne znam jel još negdje.
I Jozo je stalno ispitivao zašto zagorci toliko tepaju?
Kak misliš tepaju,pitam ga?
Pa kažu :zel si budem "puricu",popil "vinčeka",išel v "kleticu",pil dobru "kapljicu"....
Vidiš,vidiš Jozo,nisi ti tak ni loše pitanje postavil.
Pa sad kad gledam,stvarno stalno tepaju.
Jozi su svi zagorci koji govore kajkavski.
Nije mi se dalo objašnjavat mu da bi se zagorci i prigorci odma dali u raspravu-nismo mi isto.
Živim na prostoru gdje se to smatra prigorjem,jer su svi starosjedioci prigorci,i naljute se ak mu veliš da je zagorec.
Meni nebitno,o ovoj temi jezika,narječja,smiješnih riječi i svemu oko toga moglo bi se pisati danima.
evo onda jedan za kraj.....ako ne i dva...
-kad zagorci izlaze trijezni iz birtije?--kad prigorci časte--
-zakaj su zagorci dobri matematičari?ispred birtije se zbroje,a kad izlaze van onda se oduzmu--
Oznake: slova, jezik.pravopis
|
29.09.2013., nedjelja
Dječji sajam
Kišni dan,pa se ne može biti baš u 4 zida.
Treba malo igre.
Što ima danas?
Mislim,osim šetnje po šoping centrima,to mi nije baš.
Ima neki dječji sajam,još valjda danas u areni.
Pa ,ajde,nisam baš sajmišni tip,bit će valjda igre i veselja.
..i je, stvarno izgleda dječje,razigrano....
...ali kako je ovo ipak sajam,a na sajmovima se trži,sve je puno štandova,reklama i navlakuše za roditelje...
...ali kao i tribine,i štandovi bez ljudi...ma nema se para ljudi...
...a i sadržaji koji se naplačuju isto nekako bez gužve.....
...to mi je još shvatljivo,ali zašto su prazni i vrtovi,a znam da djeca to vole....
....aaaaaa...sad tek vidim zašto,pa tu se nalazi štrumpf-selo....
..ipak ta dobra mala bića drmaju ponovo ovim prostorima..neka,neka...dobri su oni...puno bolje od ovih novopečenih agresivnih crtića...
Još malo ponude u bojama za najmladje.....
....razgovaraju tri maskote na sajmu...pa niš nismo uspjeli danas tržiti..hoće li nam platiti u firmi kak su obećali....
Ja se nadam da hoće,pa maskote su odradile svoje.Ili ljudi nemaju love ili su ipak krivi štrumpfovi.Prosudite sami.
Gotov je sajam.
Oznake: dječji sajam
|
28.09.2013., subota
Okruglo,oblo,šareno...
Jesen je.
Čini mi se kao da većina ljudi ne voli jesen.
Ne vole sivilo i neko tmurno vrijeme.
Meni jesen nekako baš dobra.
Mislim da svako godišnje doba ima svoju čaroliju,neku svoju priču.
Danas je priča okrugla,zaobljena,vijugava,šarena,vesela....
Okrulo mi se čini kao nešto ljepše u odnosu na ravno.Nekako mi je bolje razmišljati okruglo.
Vele da kad se izgubimo stalno se vrtimo u krug.
I ja sam se jednom izgubio u šumi,ne tako davno.
Trčao sam,izabrao neke sporedne puteve i izgubio se.Znao sam da sam se izgubio jer sam dva puta prošao kraj iste hrpe smeća u šumi.Mislio sam da idem u nekom pravcu,a u stvari sam se vrtio u krug.
Razmišljamo li mi "okruglo" ili "ravno"?
Pa ja vjerujem da razmišljamo više okruglo,nego ravno,bar se nadam.
Nažalost,mislim da neki razmišljaju preravno.Al nećemo sad o tome.
Vratimo se na okruglo,zaobljeno ,šareno.
Čini mi se da je više toga stvarno okruglo,pa i sam svemir je pun nekih "kuglica".
I najneistraženija stvar na svijetu-mozak- je pun nekih vijuga,oblina.Itd,itd.
Evo jedan posve zaobljeni post,da vas možda odmakne od sivih tonova i razveseli jesen.....
Dobro je činiti dobro!
Koliko samo oblosti u riječi dobro.
Nadam se da sam bar nekome uljepšao ovaj dan,jer meni je tako dobar,okrugli i šareni.
Možda je netko pronašao svog okruglo-oblog favorita.
Jedan veliki okrugli pozdrav i budite mi veseli i okrugli!
Oznake: okruglo
|
27.09.2013., petak
Novi zakon
U zadnje vrijeme stalno neki zakoni,naravno na našu štetu.
Izbjegavam praćenje vijesti i zamaranja svakodnevna,ali ne mogu baš sve propustiti.
Ne čitam u detalje nego malo prođem naslove i par rečenica.
Bolje mi je malo čitat vaše postove,al opet ne previše,jer vele da ničeg previše ne valja u životu.
Kao ono,sve na svijetu ima dvije strane,dobru i lošu.
Voda je potrebna za preživit,a ako je popijemo previše onda nam je zlo.
Vatra je bila veliko otkriče,a ta vatra nekad napravi ogromno zlo.
Čini mi se da su pričali da je zapravo najveće otkriče kotač(ili nešto okruglo od čega su dalje i izmislili kotač),kak bi inače nosili ono teško kamenje kad su davno nešto gradili.Ovak su si olakšali život.
Nema di nema nešto što se vrti,okreće,pokreće. A od previše kotača opet nije dobro.
Tak su mi slični i zakoni.Opet dvije strane.Dobra i loša.
Dobro je za one koji donose te zakone,a loša strana je za nas,za koje su donešeni ti zakoni.
I kad nama nešto ne paše u nekom zakonu,onda nas uvjeravaju : a gledajte,takav je zakon!
A kad treba nešto njima onda uopće nije problem mijanjat zakone.
Sad PDV,pa harač.pa trošarine,pa radit do 75,pa nema povrata poreza...
E, da ,sad sam se sjetio,pa šta je sa tim povratom poreza?To je trebalo bit privremeno,dok se ne sredi gospoda gore.
Ma kog vi farbate bando lopovska?
Zapravo me natjeralo da pišem o tome njihovom produživanju radnog vijeka.Malo pomalo ispast će da radimo do 85,kak je krenulo.
Ma recite onda iskreno :dragi narode,želimo da radite dok ne umrete,da nemate mirovinu!
Recite to,bit će svima lakše,bar znamo na čemu smo.
Vidim danas neki članak-pilot doživio srčani za vrijeme vožnje!
Zamislite da vam za vrijeme dok vas operira umre doktor,jer je bio prestar,takav je zakon!
Ma blog je zakon.Oznake: Zakon
|
Mali i veliki??
.....jedan mali...
....jedan veliki....
...tko?...što?...pogled?..razgovor?...
|
26.09.2013., četvrtak
Zubarski stolac
Zvao sam popodne Ratka.Pitao sam kad bih mogao doći kod njega.
Puko mi je danas komadić na porculanskom zubu.
Veli on,ajde dodji u 15 do 20,na kraju radnog vremena,pa ćemo riješit.
A cijena,pitam ja,da znam.
Veli Ratko,cijena prava sitnica.
Ok,vidimo se.
Nisam se niš dvoumio,idem kod zubara.
Kad se samo sjetim kak sam nekad doživljavao zubare,kao da idem na lomaču.Nervoza pri dolasku,zagušljiva čekaona,mrzovoljne i umorne tete i stričeki.
Ne bi najradje nikad išo kod zubara,mislio sam si.
Imao sam neki grč od tih zubarskih stolaca.
Dobro,kad gledam i sad baš nešto posebno ne volim ić kod zubara(a tko uopće voli),al nemam taj grč i loš filing.
Istina,idem samo kad zagusti.
Jedino kaj se Ratko sad preselio s ordinacijom,tam u novu zgradu,preko puta" pimpek placa"
...na prvom katu...
...nova ordinacija,moderna tehnologija i poticajna i vesela čekaona....
Rješio je to Ratko nabrzinu,i još jednu peticu s ljeve strane,već čeka puknuta plomba par mjeseci,nikak otić to riješit.
Evo sad rješili za oko 20 min dvije muhe jednim udarcem.
Bio sam kod njega i 1997.god,prije vojske riješio neke plombe,još uvijek su tu,na istom mjestu i čitave.
Bio sam i prije dvije god kod ovog zubara preko HZZO-a,kao budem jeftinije prošao.Na jednom zubu radili dva mjeseca,a izmjenila se doslovno tri različita zubara.
Moja zubarka otišla na porodiljni,došla zamjena koja je nastavila rad na zubu,
Sljedeći put nju mijenja neki novi mladić jer je zamjena otišla na bolovanje.
Uspio je on to nekak pokrpat,al uz dosta muke.
Izmedju tih dolazaka jednom nije radio stolac,bila je aparatura u banani,pa te naruče za oko dva tjedna.
Na kraju vele ak hočeš bijelu plombu to se plača.
Pa kaj ne plačam već te participacije,dopunska zdravlja i to.
Ne,to vrijedi samo za one crne plombe.
Fala,imam ja od Ratka bijele još od 1997.
Hoću samo reći da sve ima svoju cijenu,i čini mi se kao puno dat Ratku novce,ali kad bolje razmislim možda i nije u krivu kad veli da je cijena prava sitnica,jer ovo danas košta manje nego što jedan pušač potroši za mjesec dana.
A pogotovo ako me nema kod Ratka svakih 10 god.
Dat ću za zubara,i dat ću za obuću.
Vele neki: nisam toliko bogat da kupujem jeftino!
Danas to tolko i ne drži vodu,jer se danas svašta uvaljuje.
Nedam više od nekih 200 kn za traperice,jer se poderu isto kao i one za 500.
Za zimske cipele dam,imam jedne kupljene 2001.god,koštale su ali još su u nosnom stanju(ne znam jer postoji ta riječ "nosno" stanje,ili nošeno stanje),jedino malo promoče kad je visok snijeg,pa ću nakon 12 god kupit nove.
Imam i jedan remen koji sam kupio još u srednjoj školi i još ga nosim.
Oznake: stomatolog, zubar, Ratko Geštakovski
|
24.09.2013., utorak
Sitnice život znače
Zaista vjerujem da sitnice puno znače u životu.
Obične,svakodnevne,rekli bi.
Dodješ s posla kasno,mrtav umoran,gladan.
Otvoriš vrata,djete ti skoči u zagrljaj.
Nešto fino miriše.
Tu sam,tu pripadam.Doma sam.
Nakon zagrljaja,djete se vraća svojoj "arhitekturi",pa ga nećemo smetat....
Žena te dočeka sa tek gotovim uratkom....
E pa hvala vam!
...vidim da je i baka navratila....
Ako cijenimo sitnice,zaista je malo potrebno za sreću.
Oznake: sitnice, život
|
22.09.2013., nedjelja
Svuda taj "lex"
Upalim tv,samo o zakonu "lex Perković".
Otvorim novine, samo lex.
Čitam portale,opet lex.
Čitam blog,i tu je bio.
Sve to otpišem i idem popit kavu u miru od tog bombardiranja!
Dodjem na kavu i nevjerovatno nešto.
Pa taj lex je posvuda,nema di ga nema!
...ne možeš više ni kavu popit....
Oznake: Lex Perković
|
21.09.2013., subota
Blogerke i blogeri
Hoćete li doći
Blogerke i blogeri hoćete li doći
ako bude trebalo
hoćete li doći
ako vas pozovem
ako jednom dodju neki ljudi
hoćete li i vi doći
ako dodju po ono što misle da je njihovo
hoćete li doći
tek toliko da znam
biste li došli ako bude potrebno
Ne znam jel ovo kao neka pjesma ili što.Nisam nikad pisao pjesme,nekad volim pročitat,al nije to nimalo moje područje.
Možda samo liči na pjesmu,ovo kak je napisano.Ne znam,ne kužim.
Htio sam vidjet da li bi došli ako dodju ovršitelji za stan,ono da stanemo ispred i ne puštamo ih.
Recimo da iz nekog višeg razloga ne budem u mogučnosti plačat kredit, i oni odmah pošalju ljude da te istjeraju iz stana i upišu banku kao vlasnika.Vidim da je trenutno oko 300 000 ovrha u tijeku,a nekima su u pitanju i jedine i prve nekretnine.
Da li bi došli,naoružani dobrom voljom, neki od vas sa fotoaparatima,neki sa poezijom,neki sa iskrenim stavom,neki sa željom da pomognu,a neki iz gušta.
Tek toliko da znam,biste li došli i koliko bi vas bilo.Da znam nešto narezat.
Hoćete li doći
Oznake: ovrha
|
20.09.2013., petak
Pričali su mi da...
...kad sam bio mali,bojao sam se Josipe Lisac(valjda zbog ludih frizura ili nečega na glavi,morali su prebacit na neki drugi program)
...kad sam bio mali da sam bio filozof(ma svi smo bili tad filozofi)
.....kad sam bio mali pitao sam koliko je sati-odgovore mi 20 do 8(a ja ponovo-nisam pitao koliko će biti,nego koliko je sada)
.....kad sam bio mali u crkvi sam pjevao Kristu pljuj iz sveg glasa(i onda dodjem doma i pitam baku,a zašto vi svi pjevate Kristu pljuj,niš mi to nije jasno-a baka odgovori, malo ljuta al se smije:pa ne pjeva se tak nego pristupljuj!)
...kad sam bio mali znali su nas tražit da izgovaramo neke teže riječi,kao otorinolaringologija i slično pa nam se smijali kak petljamo s jezikom,tako je jednom bila i riječ hansaplast,pitaju buraza-on ništa,teška riječ...ja malo mladji al ne mogu ni ja pa ispalim ko iz topa: flaster--i opet se svi smijali
.....kad sam bio mali gledao sam kroz prozor kad bi počeo padat snijeg i nisam se micao dok se nije skroz primio na tlo(dobro i sad to radim)
.....kad sam bio mali čuvao me jednom stari deda-tak smo ga zvali,zapravo moj pradjeda,ne sjećam ga se al vele da je bio malo preflegma...kad me čuvao,tata je došao s posla a ja sam bio na tavanu kuće,na terasi al sa vanjske strane ograde,falio je jedan korak i letim...tata je vikao odozdo:sine čekaj me tu i ne miči se....ostalo znate..nisam se micao
.....kad sam bio mali,beba sa par mjeseci,bio sam slabokrvan i vozili me jednom na hitnu pa su rekli da smo došli u zadnji čas......
Ne sjećam se ničega od ovoga,pričali mi moji.
|
19.09.2013., četvrtak
Život
Upravo sam saznao da je puno toga nevažno.
Nije uopće važno hoće li Hrvatska pobijedit u košarci,nije važno jel vani pada kiša.
Nije važno jesi li muško ili ženko,jesi li pametan.
Nije važno gotovo ništa,jedino je važno biti zdrav. I točka.
Ako si zdrav,znači da imaš sreće.
Ako imaš sreće pa si zdrav onda ti drugo nije važno.
Eh kad bi bar tako mogli stalno bit svjesni da smo bogati jer smo zdravi!
Ja ne uzimam to zdravo za gotovo,kao i sve drugo.Ali priznajem da nisam uvijek zahvalan što sam zdrav.
Kukam isto radi gluposti,sad bi ovo,sad bi ono.
Ali da uzmemo u obzir da smo svjesni tog bogatstva kao što je zdravlje,ali uz način na koji se hranimo u današnje vrijeme,kako ubrzano i stresno živimo nimalo nam ne pomaže.
Sve više čujem da je mladih bolesno,i to zaozbiljno.
Danas sam ipak svjesniji kako smo mali i nemočni mi ljudi.
Upravo sam saznao da je umro Božo.
To je onaj Božo čija žena je isto bolesna i za čiju sam obitelj i javio u postu da je pokrenuta akcija da Božo ode na operaciju u Njemačku.
I skupili se novci,otišao Božo u Njemačku,ali vratili ga,imao je trombozu pa je morao u Hrvatsku.
Nažalost izgubio je borbu,ali bio je toliko zahvalan ljudima što su se odazvali u akciji,nije mogao vjerovat.
Čuo sam da će možda otići njegova žena sad na operaciju.
Molim za obitelj Šišak,da barem curicama ostane majka!
|
18.09.2013., srijeda
Mi smo pilići
Pijem kavu i opet politika.Stalno mislim kako neću o politici,državi i takvim stvarima.
Ne možeš više ni kavu pit bez kukuriku-koalicije....
Ako su oni pijetlovi (kukuriku),onda smo mi pilići,ili se bar tako ponašaju.
Kao da mi postojimo radi njih ,a ne oni radi nas.
Pa ne živimo mi na njihov račun,nego oni žive od nas.
Oni trebaju nas.Izgleda da se zato i zovu "kukuriku",jer i pijetlovi jebu sve koke od reda,tako i oni nas.
Zato mi taj njihov naziv i ima onda smisla.
Ili ipak samo kokodaču pa se zato tako zovu.
Mislim isto i za one druge,i oni misle da su pijetlovi.
Vele da smo ovce,pa i imaju pravo.
Samo mi smo tolke ovce da se pretvaramo u piliće.
Kad ćemo im dat do znanja da nismo pilići ili kokoške,i da se oni prestanu ponašat kao pijetlovi.
Treba već jednom pokazat zube i stat tome na kraj.
Čujem njihove priče kao da smo mi neka vodeća zemlja u regiji,a svi nas šibaju.
Ispat ćemo fakat zadnja država,najgora.Pa i Srbija će nas premašiti po statusu,BiH isto.
Gledao sam jučer dokumentarac "U braku sa švicarcem".
To su strašne stvari,priča se dosta o tome. Znam ljude koji su u takvom braku i stvarno su u jako lošoj situaciji.
Ovi naši "pijetlovi" kukuriču o tome ,ali samo kukuriču.
Hoćemo poteze,hoćemo da se nešto učini za nas "piliće".Pa kad će jednom bit dosta toga?
Izgleda da još nema pobune.Nitko neće biti novi Matija Gubec.
Ali što ako se skupi stvarno kritična masa?Ono da svi stanu i kažu : e sad je bilo dosta!
Evo samo tih "švicaraca" ima preko 100 tisuća,kad zbrojimo seljake,ljude bez posla,pa ljude koji ne primaju plaću.....mislim da će to biti dovoljno.Ali mi smo strplivi,prestrpljivi.
Sva sreća da meni nitko nije nudio brak sa švicarcima,ja sam u braku sa eurima.
Ali svejedno ovaj put idem i ja,samo čekam da se krene.
Ima ona od Bareta: hajde,vrijeme je da se krene....
Neću tu stvar zalijepit nego neku drugu.......
Oznake: Kukuriku koalicija, pijetao, pilići
|
17.09.2013., utorak
Bijelo
Čujem na radiu da pada snijeg na Medvednici!
Izgleda da se odmah prebacujemo na zimu.
A jesen?
|
16.09.2013., ponedjeljak
Stranac u postelji
Poznajemo se?
Ne,ne poznajemo se.Tko si ti?
Pa živimo skupa oko 20 god,kako se ne poznajemo?
Pa eto tako,ne poznajemo se.
Ma nitko nikog ne poznaje.Tu mislim na ono kad se misli da nekog uistinu poznajemo.
E pa zaboravite to.Nitko ne može poznati uistinu neku drugu osobu.
Možeš vjerovati,imati potpuno povjerenje u neku osobu,voljeti je,dizati u nebesa,poštovati je,cijeniti,ali ne možeš je potpuno i u cijelini poznati.
Pa čovjek i samog sebe upoznaje cijeli život, kako ćemo onda upoznati druge.
Kad se znaju dogoditi tragične stvari,one iz crne kronike,uvijek je ista priča.
Javljaju se susjedi,poznanici,rodbina i svi govore:nebi nikad rekli za njega,pa bio je miran i povučen mladić/djevojka.
A taj "povučeni" i mirni npr. pobio pola obitelji,ili pucao po školi...
Pa meni je to kad je netko miran i povučen više znak da je možda i skloniji nečemu takvom,nego onaj koji viče,psuje ili na neki drugi način izbaci neke stvari iz sebe.
To su samo uvodi o "poznavanju" općenito.
Zapravo nisam mislio ništa danas pisat(a tak mislim svaki dan),i onda se opet nešto dogodi,ili se nečega sjetim,tak da ću vas opet malo gnjavit.
Htio sam pisat o nečemu što sam saznao jučer,a stvari su mi čudne već par dana,samo nisam znao o čemu se radi.
Radi se o tome da možeš živjet s nekim i više od 20 godina,a da uopće ne možeš zamisliti s kim živiš i dijeliš postelju,s kim to imaš djecu,kome bi dao sve u životu.
Stavit ću prvo jednu stvar koja je svirala dok sam putovao doma,a nekako mi je sjela danas,pogotovo jer nisam spavao baš prošlu noć zbog svega što se dogodilo.
Pa nek si upali tko hoće....
Tko si ti?...To bi trebao pitati Marko iz moje priče(nazvat ću ga Marko,jer mi je to susjed,pa da ne pišem njegovo ime).
Inače je poznat(nekima) koji vole sport i nogomet.On je bivši nogometaš,igrao je nekada u Dinamu,igrao je i za reprezentaciju.Nije nešto jako poznat,ali zna se za njega.Sada radi nešto vezano uz sport,mada možda ni ne treba radit.
Sad će sigurno morat radit i to možda dva posla,a sve to zbog toga jer ga je stranac iz postelje,njegova zakonita i voljena žena toliko uništila da se čovjek(nijedan) ne može oporavit u sljedeća dva života.
Da,i on kao i mi svi bili smo uvjereni da nekog poznajemo,a ono iznenadjenje.
I mene to sve iznenadilo,u stvari više šokiralo.
Dakle,život iz snova,udaš se,osnuješ obitelj,imaš troje djece,muž je zaradio dok je igrao,kupili se stanovi,par njih se renta,imaš uštedjevine za kupit još oko tri stana,čak ti muž i radi(a ne mora),doma si,brineš za djecu,velika su,idu u školu,jedino što treba možda i nekad negdje odvest na trening,imaš puno vremena za sebe.
I to nije dosta,treba to sve uništiti,zbog neke dosade,hira,adrenalina ili čega već.
Ona je uspjela sve to potrošit u par mjeseci.Žena je" malo "išla kockati u casino.I sada su tu kamatari oko moje zgrade.
Marko ne može vjerovati,skuplja se njegova obitelj,svi su kod njega dole,pričaju što dalje,što napraviti.
Ovi u crnom hoće svoje novce,djeca više nemaju djeparac,nema više stanova ,nema uštedjevine.
Mene ne iznenadjuje to što se to sve može zakockati,nego me iznenadjuje zašto baš ona,pa nisam to očekivao,činilo mi se kao da je žena ok.
Al nije ok,nešto joj se dogodilo,okrenulo.
A dogodila joj se ovisnost o kocki,i nije mi to ništa novo jer znam ljude koji su zakockali isto sve što su imali.
Vidio sam kako to ide.I ja sam nekad znao otić s nekim malo radi gušta odigrat.I vidio kako stvar funkcionira,lako se čovjek navuče,kao uostalom na bilo što,drogu,alkohol,kocku,internet.....
Mislim i dalje,a i prije ove situacije sam tako mislio,da je kocka najgora ovisnost.Drogu,alkohol i druge stvari možeš lakše skužit,ali kocka je zlo.Nju kad skužiš da je netko od tvojih ovisan,obično je kasno i ostao si bez ičega.
Mislim da ljudi skloni takvim ovisnostima imaju neke komplekse manje vrijednosti ili neke traume,nemaju dovoljno samopouzdanja.
Kocka je jako teška ovisnost i rijetko tko će stati dok god od nekud ima dotok novaca.
Skloni su voditi dvostruki život,izmišljati,lagati,a cilj je samo igrati,igrati.
Tako je i žena od Marka izmislila da je počela radit,pa da je nešto bolesna,jer morala je nekako pravdat svoje izbivanje iz kuće.
Ovisnik će uvijek naći rješenje da ode igrat.
Bilo mi je čudno kako je uopće mogla do svih novaca,kako je uspjela prodat stanove,i onda čujem da je Marko dao da ona raspolaže sa svime,jer on je prije putovao pa se ona brinula za djecu i bila doma,a on je imao potpuno povjerenje u nju.
Pa tko nema takvo povjerenje,pa to i je smisao,ako živimo u braku onda valjda vjerujemo toj osobi i donekle ju "znamo".
Neću ni živjeti s nekim ako nemam povjerenja.
Dakle svi mi koji živimo u povjerenju i za povjerenje zapravo riskiramo.
Markova žena je sada negdje u Njemačkoj,pobjegla.Marko je doma s djecom i svojom obitelji.
Marko sada rješava njezinu "igru" i skuplja snagu za novi život.
I tako završi još jedna ljubavna priča iz moje zgrade.
Prvo sam pisao o susjedu koji se zaljubio i ostao vani i ostavio ženu i troje djece,al to mi nije ništa prema ovome što se dogodilo Marku.
Oznake: ljubav, brak, povjerenje, kocka, ovisnost
|
15.09.2013., nedjelja
Snimka Bandićeve ispovijedi u crkvi
Kad tad ljudima dodje da se pokaju.Počne ih nešto mučiti,ne mogu mirno spavati.
Trčeći ujutro s Milanom,osjetio sam da ga nešto muči u posljednje vrijeme.
Nije to onaj isti čovjek,vidi se da bi htio olakšati dušu.Predložio sam mu da ode u crkvu i da tamo olakša dušu.
Nisam mu rekao da znam u koju će crkvu ići.
Vidio sam da nakon našeg razgovora zaista razmišlja da ode na ispovijed.I tada sam odlučio postaviti bubu u ispovijedaonicu da pokušam snimiti ispovijed.Znam da je to kazneno djelo pa sam snimku i uništio.
Prenjet ću u postu kako je tekla ispovijed.
Pokunjeni Milan ulazi u kučicu i izgovara: "hvaljen Isus"!
Čuje se ali s dosta šumova,bubu sam nabavio od nekih šanera iz Dubrave.
Svećenik:"Uvijeke"!
Nastavlja Milan:"skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio od zadnje ispovijedi..."-i tu stane.
Svećenik : u redu je gospodine,znam da se ne sjećate zadnje ispovijedi,ali bitno da ste sada ovdje pa olakšajte dušu.
Milan:ne znam od kud bi počeo,ali silno me guši u prsima,kao da nemam zraka.
I nakon male stanke počne Milan:"lagao sam,krao sam,bio sam zao prema bližnjima,bio sam pohlepan,sebičan,psovao sam,kao da me pohlepa potpuno obuzela.
Ponovo Milan zastane pa ga svećenik upita da li hoće čašu vode;ne treba,hvala.
Nastavite kad želite-kaže svećenik.
Milan nastavlja:sad sam se sjetio onog policajca sa početka svoje karijere,mislim da se zvao Mišić.Ulovio me pijanog da vozim pa sam lagao i sredio da čovjek ni kriv ni dužan dobije otkaz.Pa sam onda lagao da sam psovao,a postojala je snimka i dokaz da sam psovao,i optužio sam te ljude da lažu.
Trošio sam tudje novce,novce od gradjana koji su mi sljepo vjerovali.Svojim kumovima sam govorio da otvaraju firme te im namještao poslove i zgrtali smo ogromne provizije.Trošio sam novce kao lud,kupovao sam zemljišta,gradio stanove,bio sam pohlepan,trošio milijone na wc-e.
Sad trenutno optužujem ljude da su oni potrošili te novce,da su oni uhlebljavali svoje ljude u holding,a to sam sve ja radio.
I taj holding sam osmislio samo zbog toga da možemo lakše uzimat novce,bile su to jake firme,a sad će ljudi dobivat otkaze zbog moje pohlepe.Ne znam gospon velečasni jel trebam nastaviti dalje?
Svećenik: ne treba,sve mi je jasno,jedino ako vi želite dalje,ali bitno je da se zaista kajete!
Kajem se,ali htio bih reći da još jedino moram sad rasprodat te sve firme koje sam počeo uništavati.jednu od njih ,Čistoću sam obećao svom kumu koji ima firmu za zbrinjavanje otpada,gosp. Pripuzu.To vam govorim zato jer se želim odmah i za to ispovijediti.
Svećenik:ako se zaista kajete za sve onda izmolite pokoru.
Milan: Bože,ti nas ljubiš kao dobar otac,a ja sam često bio nepažljiv i sebičan,često sam samo na sebe mislio,žao mi je molim Te oprosti mi,nastojat ću biti bolji i popraviti zlo koje sam učinio.
Tu mi je buba već dosta počela šumiti pa sam jedva čuo što je za pokoru.
Pokora je izmoliti Oče naš,Zdravo Marijo i Slava Ocu za svaki dan proveden u gradonačelničkoj fotelji.
Bio je danas gradonačelnik kod Stankovića i baš mi je izgledao nekako kao da puca po šavovima,kao da je već umoran od svega i da želi na neki način da mu zakuca uskok pa da se sve riješi.
Javna je tajna da je on zapošljavao i uhlebljavao više od ikoga,plačalo se za ulaz u ZET,Čistoću i druge podružnice.
On optužuje druge,a sam je kralj uhlebljavanja.
Žao mi je samo što ga Stanković nije malo ozbiljnije izrešetao,ali tako je to na tv-u,ide po nekoj šabloni.
Ne želim Milanu ništa loše u životu,želim mu zdravlja,možda će mu biti još napornije u budućnosti.
Valjda će moći mirnije spavati.
Jer znam da neki ljudi ne spavaju dobro jer se boje otkaza,a počelo je već u Čistoći.Samo se o tome priča,već su neki otpušteni prije par dana,a slijede novi otkazi.Ne štitim ljude koji su tamo preko veze i nisu uopće ništa radili,al žao mi je što će ispaštati neki radnici koji su tamo pošteno došli i pošteno radili.A neki uhlebljeni će ostati.
Oznake: holding, Zagreb
|
14.09.2013., subota
Životinjsko carstvo
Tko ne voli životinje,ne voli ni ljude,kažu!
Baš sam se danas pitao koliko već dugo postoje one čokoladice životinjskog carstva.Znam da sam ja skupljao sličice možda već i ima oko 30 god.
A sad ih skupljaju i današnja djeca.Nisam nigdje čitao koje godine je to smišljeno,al vjerovatno se može negdje izvući podatak.Nije toliko ni važno,ali mislim da je to dobra ideja.To mi nekako na kraju ispadne kao mala enciklopedija za djecu,a čokolada se ionako kupuje.
Jednom mi je taj album i dobro došao za nešto u školi,davno dok još nije bilo wikipedije.
A da ne pričam koliko smo bili sretni kad smo ispunili album i poslali za nagradu.Naravno da se nije to moglo skupiti brzo,ali pošto su to onda svi skupljali bilo je razmjene duplića pa je to išlo.A nagrada je bila paket pun svakojakih slatkiša,ali i nagrada je bila i ta što se sve sakupilo.
Ne znam kako je danas sa tim skupljanjem i u kojem postotku djeca uopće znaju za životinjsko carstvo.
Ja znam ponekad kupit koju čokoladicu.Nije ona danas ni prejeftina.
Kad već spominjem životinje i ljude onda bi htio spomenuti da mi je žao kad vidim kako se neki ljudi odnose prema životinjama.Neki ostavljaju svoje ljubimce na cestama,neki maltretiraju životinje,a da ne pričam o raznim izlovima,npr. ubijanje slonova radi zarade i prodaje kostiju.
Bio sam ovo ljeto u zoološkom vrtu pa sam si razmišljao o tim životinjama.Znam da su već bile slike puno puta na blogovima.Razmišljao sam da li te životinje pate?Onda si mislim da možda i ne,bar ne više od onih koje ljudi ostave negdje ili ih muče i maltretiraju.Ove u zoološkom barem hrane i netko se brine za njih.One jesu po prirodi divlje,svima treba u životu sloboda,ali što ako su došle na svijet u kavezu i tu su cijeli život(a vjerujem da većina njih i je),onda im je zapravo to normalno.
Po tome im onda ništa ne fali,niti ne znaju da su mogle trčati,loviti,letjeti na duge staze,pa čak i biti lovac ili lovina.Lakše mi je razmišljati na taj način,a valjda tako i je.
Pa evo onda nekoliko fotki iz zoo-a....
Htio bih još samo reći vezano uz zoo da sam se ove godine iznenadio.Vidi se da se nešto radi i uređuje.Prije nekoliko godina moglo se sve proć za nekih manje od sat vremena,a sad mi se čini da vam treba dobra dva sata ako sve prolazite.Ima nekih novih nastamba,novih životinja,sadržaja za djecu.
Druga skupina životinja bi mi bila ta gdje su životinje slobodne od kaveza i žive u prirodnom okruženju.I njima možda nije ništa ljepše ako uzmemo u obzir da one iz kaveza zapravo ne znaju za bolje.
Par slobodnih.......
...rak je naravno pušten,samo smo ga spasili jer su mu ljudi prijetili...
Ima i ona treća skupina životinja za koje smatram da im je možda najljepše,jer osjećaju neku ljubav i toplinu.
To je suživot životinja i ljudi.Možda im nije ništa ljepše od ovih iz prve dvije skupine,jer ni one ne znaju za gore od ovoga kako im je.Valjda neće ni saznat.....
Dobro je voljeti životinje,a ni životinjsko carstvo nije loša čokolada!Oznake: životinjsko carstvo, zoološki vrt, Životinje
|
13.09.2013., petak
Napad na plavi Zagreb!
Bilo je ujutro nekako hladno.
Pio sam kavu i pogledam u šalicu.
Do sad nisam vidio ništa tako namrgođeno i tmurno u šalici....
Rekoh sam sebi: nema veze,to je slučajno danas baš(a inače ne vjerujem u slučajnosti).
A nekako se i ja osjećam kao taj lik iz kave,umoran i nikakav.
Bio je naporan tjedan.
Ajde,valjda će kasnije bit sve normalno.
Obično volim poslikat nebo,pa sam i danas pokušao.Al kako je krenuo dan,tako se izgleda i nastavlja.
Valjda mi se pokvario i mobitel danas.
Uopće ne mogu slikati ništa,a da ima boje na slici,čudno,nešto se pokvarilo na kameri....
....vidim samo sivo,idem probat slikat travu,možda proradi mobitel....
...nema pomaka,izgleda da je skroz poludio, ugasit ću ga,možda proradi...
Nakon nekog vremena ponovo sam probao slikat u nadi da će se boja vratit....
....i gle čuda,proradio je.....
....vraćao se pomalo mobitel u normalu,sve dok se nije potpuno popravio...
Ipak nije kriv mobitel,danas je bio neki napad sive boje.
Nakon toga Zagreb je ponovno bio u bojama.
Valjda je to kraj napada za danas i čudnovatih pojava i događaja.
Treba se odmorit za vikend.
Vozio sam prema kući sretan što je sve opet u normali....
....ali najednom mi se nešto pričinilo pred očima,pa nisu to valjda halucinacije od umora...
...izgleda da nisu...ponovo dolaze sivi......???????
Oznake: Zagreb, oblaci, vrijeme
|
12.09.2013., četvrtak
Oproštaljka
Vidio sam proteklih dana da se dosta vas opraštalo s ljetom.
Ja se nekako još nisam oprostio,al sad i ja popuštam.
Pa zašto ne bih i ja jedan oproštajni post za pozdrav i ispraćaj ljeta.
Nisam ove godine ljetovao,ali onaj zadnji produženi vikend sam jednostavno morao otić makar se samo malo posolit.osunčat,i udisat bar jedan dan neki drugi zrak.
Taj dan sam ujutro pio kavu,kao i obično na balkonu.
Dok nisam uspio popušit ni cigaretu,kad ono u par minuta oko 5 ili 6 letova,i svi prema jugu..
...kad idu svi,mislim si ,pa zašto ne bih i ja,i još u kavi vidim nešto nalik na kontinente,pa me to isto tjeralo na put....
..i odluka je pala,idemo na
...i kao što smo i zamišljali,sunce...
....i ljudi u hladovini....
Taman da ćemo se konačno bacit u osvježavajuće plavetnilo,kad ono kao scenarij u filmovima,svi su počeli vrištat i bježat...
...i sve se začas ispraznilo,ostao je samo zalutali morski pas u moru,zbog kojeg su svi nestali...
....svi smo uplašeno promatrali situaciju....
...i dok smo mi shvatili da je to zapravo uporni plivač sa jednom rukom u gipsu....
...sunce nam je malo,pomalo izmicalo....
..i ubrzo smo skupili stvari....
...te krenuli put Zagreba.....
.....dovidjenja ljeto...vidimo se....
Ovaj naslov "oproštaljka" me podsjetio da je nekad bilo stalno oproštaljki,ono kad se išlo u vojsku.
Moja oproštaljka je bila luda,prošlo je oko 80 ljudi tu noć kroz kuću.Možete si misliti kako je ta kuća izgledala drugi dan.
Bili su to jedni od zadnjih većih tuluma po kućama.Kasnije se više nije ni išlo u vojsku,nije se više baš puno ni slagalo tuluma.
....kad sm o već kod oproštaljki,evo jedam prigodni...
Dobila lisica poziv za vojsku.Sva zbedirana što mora u vojsku,počne smišljati što da napravi da ne ide u vojsku.Sretne zeca i medu i pita ih jel imaju kakvu ideju kak da se izvuče.Medo i zeko se sjete da bi možda mogla odrezat rep,pa vjerovatno neće proć na regrutaciji.I lisica sebi odreže rep,ode na regrutaciju i vrati se u šumu sva sretna:nejdem u vojsku,jer lisice bez repa nejdu u vojsku.
Za par dana dobije zeko poziv za vojsku,i isto zbediran potraži savjet od mede i lisice.
Oni mu vele da si odreže uši,pa nek proba na regrutaciji.I zeko odreže uši,ode na regrutaciju i vraća se sav sretan: zečevi bez ušiju ne mogu u vojsku!
I konačno poziv stigne i medi.Medo fakat zbediran,ode do lisice i zeca i pita ih za savjet.
Vele mu lisica i zec: pa odreži si onu stvar,vjerovatno nećeš proć na regrutaciji!
Medo posluša i odreže ga.
Vraća se medo i skaće od veselja trčeći prema lisici i zecu.Pitaju ga oni : I?
Nejdem u vojsku,rekli su mi na regrutaciji da imam ravna stopala pa nemogu u vojsku!Oznake: ljeto.more.pozdrav
|
11.09.2013., srijeda
Kad je veza čvrsta i neraskidiva
Sjedim neki dan na balkonu,pijem kavu i zapalim pljugu.
Balkon do mojeg živi jedan obiteljski par sa troje djece.
Došli su prije par mjeseci,možda čak i blizu godinu dana.
Stan je podstanarski i ljudi dolaze i prolaze,
oni su možda već peti u tom stanu,ali o tome neki drugi put,mislim o stanu i podstanarima.
Da se vratimo na balkon.Sjedim i pušim na balkonu.Klinci su također na balkonu preko puta.Stalno su vani,ako ne na balkonu,ond vani na cesti.
Većinom je majka s njima,jer čaća radi po terenu.
A ove klince sve živo zanima,nije ih ništa sram.Kad god prolaziš postave ti bezbroj pitanja.
Tak oni mene vide na balkonu i ne izdrže dugo nego me upitaju:a zašto ti vani pušiš i piješ kavu?
Oni pitaju iskreno,(djeca su najiskrenija),a ja uzvraćam istom mjerom:pušim vani jer mi žena neda da dimim u stanu.
A oni će na to:tako i naš tata neda mami da puši unutra,osim na wc-u,ali sad puši svugdje u stanu.
Pitam ja: i jel onda cinkate tati kad dodje doma?
Ne,naš tata više neće doći,zaljubio se u drugu curu,poslao je sliku!-odgovaraju klinci ko iz topa.
Ostao sam malo bez teksta.
Tata radio u Njemačkoj i zaljubio se,i nema ga više!
Uzeo sam to malo sa rezervom,ali znam da klinci baš ne lažu.
Vidim ja nakon par dana,žena počela odlazit svako jutro negdje s autom(ajde,bar im je auto ostavio),kad skužim da je počela radit,a mama joj čuva djecu.
I stvarno se pokazalo da djeca nisu lagala.
Kad uopće možemo reći da je neka veza,zajednica,brak ili nešto slično,čvrsto i neraskidivo?
Nema neke formule ili recepta,al si mislim da moraju barem biti čvrsti temelji,pa onda možemo graditi dalje.
....ljubavna veza....
....tajna veza......
.....veza iz koristi...
.....veza na daljinu.....
....rodbinska veza....
...veza za posao.....
.....veza preko žice....
.....bežična veza.....
......bezvezna veza....
....vezani pupčanom vrpcom....
...vezani okovima...
....ima ih još......
Nije ovo jedina situacija gdje se otac zaljubio na terenu.Znam za još najmanje jedan takav slučaj.
.....Oznake: veza
|
10.09.2013., utorak
Voda preko grla
Kad dodje voda do grla,e onda je frka,kažu!
Meni je danas došla, a i prošla preko grla.
Negdje oko 19 sam povraćao od muke i napora.Samo tekućinu,sok i vodu.Nisam ni mogo niš drugo jer sam imao gablec oko 11.To je tak kod kapitalista,daj još,daj još,nikad kraja.
Jel meni to treba.
Ne treba to nikome,ne bih to želio nikome.
Možda sam si sam kriv.
Zašto nisam lopov?
Zašto sam pošten?
Zašto nisam totalna flegma,ili neradnik?
Jel biti dobar isto što i glup?
Nisam si to nikad tak zamišljao.Pa nije svijet trebao biti ovakav.
Jel stvarno Bog stvarao čovjeka na svoju sliku?Možda je ,ako uopće je,al onda je nešto putem pošlo po krivu.
...jedan o flegmi i živcu..
...gleda živac tv,neku utakmicu...a flegma iz kuhije prolazi ispred njega i fura u žličici vodu....i polako ide prema terasi...živac već malo ljut,al nagne se da vidi tv i šuti....
za par minuta prolazi flegma opet ispred tv-a i ponovo fura žličicu vode...sad već živac dosta ljut i živčan,al niš ne komentira...kad evo flegme i treći put prolazi sa žličicom vode...sad je već živac totalno lud i počne vikat:pa dobro kaj radiš,jesi normalan,pa viš da gledam tekmu....odgovori mu flegma:da,baš lijepo,ti gledaš tekmu i baš te briga kaj nama kuća gori...
|
09.09.2013., ponedjeljak
Oprašivanje ljudi
Znate one bijele tragove na nebu koji ostaju iza aviona!
Što ako to nije produkt nekakvog izgaranja kerozina ili slično?
Što ako je to plansko zaprašivanje ljudi?Neki prah od kojeg sve manje razmišljamo ili zatupljujemo.
Može bit da je.Pa sve je danas moguće.Možda se jednom javi neki "zviždač" koji će nam reći istinu.
Ako nije to iz aviona,onda može bit nešto pošpricano po novinama.Ni to ne bismo znali ako je tako.Jedino ako netko prozviždi i o tome.U stvari novine ne treba niti pošpricati,dovoljno je samo pisati ono što i piše svakodnevno.
Novine i televizija su zapravo najveći oprašivači ljudi!
Uzmem danas novine,a ono zavijene u naslovnicu: vraća se Sulejman!
Nabijem i njega i rtl!
Pa bombardiraju nas sa svih strana.Sad se ratovi vode preko sapunica,preko papira,preko slova.Ne treba više drugog oružja!
Netko će reći da je to povijesna serija i sl.,al dosta je bilo turcizma,germanizma kroz povijest.
Pa zar se nismo i protiv toga nekad borili?
To su sada udarni termini na tv-u,razne ferihe,sulejmani....
Pa šta da gledam na tom teveju ako ne gledam recimo vijesti ili sapunice?!
Ako ima neki dokumentarac ili neka emisija gdje gostuju pametni ljudi,to je obično u nekim kasnim ili ranojutarnjim satima.
Glavni termini su zauzeti sa sapunjarama.
Nekad su barem te sapunjare bile u popodnevnim terminima,marisol,santa barbara...
Sjećate li se one mise koju su uplatili negdje kod nas da glumica prohoda jer je bila u kolicima u sapunici?
Pa to je bio početak oprašivanja ljudi.Ili smo se već oprašeni rodili.
Sjećam se da su mi stari hrvati pričali kako su nekad u naseljima živjeli ljudi(obično bračni par bez djece) koji su tamo bili postavljeni kao "ispitivači javnog mijenja".Oni su skupljali informacije o tome kako ljudi dišu i prenosili to prema vrhu.
Možda su to samo priče,ali uzmimo na trenutak da je to bilo tako.Pa zar onda nebi u današnje vrijeme umjesto tih ljudi "ispitivač javnog mijenja" bio zapravo internet.Internet u svakom trenutku osluškuje tko što misli,radi,gdje je bio,što voli,koje proizvode kupuje i koje serije gleda.
Što ako nam je internet zapravo dostupan upravo i samo zbog toga.
Jeftinije je od ljudskih "ispitivača",brže ,efikasnije,a i mi još njima platimo da nas kontroliraju.
Pa nebi oni toliko forsirali niti te sapunice da nisu ispitali dobro koliko to ljudi uopće gleda.
Nemam ništa protiv ljudi koji gledaju,svako ima pravo gledati što želi.
Bio je to mali uvod,zapravo sam htio pisati o tome kako su hrvati pokorili američane!
Očekivao sam na prvoj strani takav naslov,a ne sulejmana i odma nakon njega,Linića koji se prežderava po jadranu.
Dakle,dogodilo se još jednom da "mali hrvati" pokore svijet.Ana Konjuh-15-god. iz Dubrovnika osvojila je US-Open,a u isto vrijeme to je učinio i njezin prijatelj iz Zagreba,16god. Borna Ćorić.
Oboje su isti dan osvojili jedan od većih turnira na svijetu.
To je zaista čudo,,ili nije,ako uzmemo u obzir da smo imali uvijek velikane u sportu!
Čestitke Ani i Borni od srca!
Onaj ko je bilo što trenirao u životu moći će procijeniti koliki je to uspjeh za njih i za njihove obitelji.
Koliko je tu bilo odricanja,muke,rada,volje,želje,borbe i svega ostaloga.
Moralo je biti puno potpore,duhovne i financijske.
Na kraju mi obični ljudi vidimo samo rezultat,ali ne vidimo pravi put koji je potreban da se dodje do tog cilja.
Svaka medalja ima i svoju drugu stranu.Koliko djece ne uspije iz nekih razloga,koliko ima roditelja koji sve prodaju i ulažu da im djete ostvari neki rezultat.
Ima tu i onih stvari kada roditelji liječe svoje neostvarene ambicije i želje iz svog djetinjstva i kada prisiljavaju djecu i vide samo profit.
Takvi primjeri postoje,samo oni ne isplivaju na površinu.
Dakle.mogu zaključiti da se zaista mora puno toga poklopiti da dodješ do vrha u bilo čemu.Da si prvi u bilo čemu na svijetu tu mora osim talenta postojati još puno stvari.
Nekad sam trenirao atletiku.Poslala me osnovna škola da treniram jer sam bio najbrži u školi.
I ti sretan,misliš si,pa ja sam car,najbrži sam.I onda dodješ u klub trenirati,tamo vidiš još ljudi koji su brzi kao i ti.Kreneš na natjecanja pa vidiš da si skoro zadnji u maloj Hrvatskoj,a di je onda još cijeli svijet.
Da,stvarno skidam kapu do poda našim sportašima.
Jednom je tako i splitski kralj reketa pokorio Englesku.Svi smo plakali uz Ivaniševića!
Kad je umro Dražen Petrović,nas par je markiralo u školi i išli smo na sprovod ispratit velikana!
Da sad ne nabrajam sve velikane pozdravit ću još obitelj Kostelić i sve koji su uspjeli u svojim ciljevima,a pozdravljam još više sve one koji su iz nekih razloga ostali u sjeni!
Ana i Borna želim vam još puno sportskih i životnih radosti!
Ionak sad idete u sjenu,jer počinje Sulejman!
..i jedan za kraj....
Zašto stari grci nisu imali puno djece?
Bili su prestari!
Oznake: tenis, SPORT, US open
|
08.09.2013., nedjelja
Hrvatska bez muda
Vidim danas veliki naslov:Hrvatska bez jaja!
EU će nam uzeti i jaja!
Pa do toga je došlo.
A lijepo sam govorio: nejdimo u eu!
Eto nam sad.Bila je to navlakuša.
Mame nas godinama,dodjite,bit će nam lijepo.Mi naivno mislili da pod ovim "bit će nam lijepo" spadamo i mi!
Ali ne,to je Merkelica mislilia na sebe.
A jesmo uvijek bili bez muda!Stalno smo izigrani patnici!
Jedino kad nam voda dodje do grla onda reagiramo kao u domovinskom ratu.
Ljudi ,dolaze nam uzeti jaja,pa nećemo valjda čekati.Ne damo jaja!
Da smo imali muda ostat solo kao država,obračunat se s kriminalom,sredit državu,biti jači od tamo neke Švicarske,NE mi opet ulazimo u zajednicu gdje nas guze,samo sad ćemo ostat i bez jaja!
Ovo djece što imamo,imamo,kad nam uzmu jaja gotovo je!
Oznake: eu.jaja, Hrvatska
|
Dalmacija u mom oku
Nakon dva naporna dana.
Koliko naporna,toliko i lijepa.
Pogotovo dalmatinsko razbuđivanje.
Evo uhvatio nekoliko fotki.
...vidim JAT-a...
....onih istih ptica...
...možda sam u snu duboku.....
Slikano sa prastarim mobitelom pa su malo čudne slike-nekak ispalo kao da su naslikane.
...ima i ona :"galeb i ja"
..po jutru se dan poznaje...
..pozdrav suncu...
..a kolku sam tek školjku vidio...
...krećemo dalje uz vjetar u kosi i mušice na staklu....
Eto to je bila
u mom oku!
A sada nešto za vaše oko: pogodite koji su ovo gradovi ili mjesta.
Mislim da ne bi trebalo biti teško jer vas ima puno iz dalmacije i puno koji ste bili svugdje:
a)
b)
c)
...možda je teško pod c),pa evo jedna dodatna
ps.sve je slikano danas,bio je lijep ,sunčan i dugačak dan
Oznake: Dalmacija, more, ljeto
|
05.09.2013., četvrtak
Genijalci
Ima li u Hrvatskoj genijalaca?
Ma ima,i to na izvoz.
Raštrkani su svugdje po svjetu.Bilo ih je i bit će ih.Barem se nadam.
Ima znanstvenika,izumitelja,pisaca,glumaca i svega ostaloga.
To je naša neka tradicija,da tu i tamo imamo pokojeg genijalca.
Masu njih je moralo otić iz Hrvatske da bi ih se priznalo.To je malo žalosno,ali nije to jedina stvar u kojoj griješimo.
Kao da više cijenimo druge(mislim neke genijalce iz vana),nego svoje.
Kružila je neko vrijeme tu kod nas priča(iz usta vladajučih) da hrvati kao ne vrijede,da su neradnici i slično.
To pričaju ljudi koji se bave politikom.Oni se kao narade.
A u isto vrijeme čujemo priču koja dolazi iz ostatka svijeta,da su hrvati vani pravi radnici i da neke zemlje imaju samo dobra iskustva sa hrvatima.
Zato doktori ,a i vi svi drugi koji možete,otiđite van radit jer vas očito ne cijene ovdje.
Spomenuo sam doktore,jer im se na neki način divim.Koliko se tu stvari mora poklopit da čovjek uopće želi bit doktor,a zatim da ima za studiranje,da to sve završi,i na kraju da svaki dan odgovara za tudje živote.
Svaka čast.Baš je jedan operirao moju nećakinju neki dan i hvala doktore!
Da sad skroz ne skrenem sa onoga što sam htio zapravo pisati.
Genijalci.Da,htio sam danas pisati o genijalcima koji se bave nekim dijelom umjetnosti i svakodnevnim uveseljavanjem ljudi.
Zapravo kreativci.
Jedan takav je za mene i Mile Kekin.
Frontman grupe Hladno pivo.
On je za mene genijalac.Kreativac i ljudina.
Zapravo mu želim zahvalit što još nije izgubio volju pisat i stvarat.
Ne volim kad se vozim oko tri sata autom a da mi bar jednom ne puste njegovu stvar.Trenutno mi je "na ovim prostorima" neka vrsta dizalice.Kakav god da mi je dan,ako me zatekne negdje putem njegova pjesma,sve živne.
Pojačam si do daske i pjevam.
Nakon napornog tjedna jedva sam čekao nedjelju,da se malo naspavam,bar do 8 ujutro.
Ali u nedjelju uleti Ficho oko 6 ujutro i počne vikat u sobi:tata,tata,odi čuj svira ti ona tvoja ..prostorima...!
A tko bi mu zamjerio,pa ostavimo mu liniju da mu po noći lagano svira.
Bilo mi je to ipak lijepo budjenje.
Zato Mile hvala još jednom i radi i dalje!
Ako već pišem o kreativcima,onda ne mogu a da ne spomenem nešto mladje od Hladnog piva,a to je TBF.
I njih smatram genijalcima na ovim prostorima.I vi samo radite,a mi ćemo vas slušati.
Ipak mi je nekako bliže Hladno pivo,a i paše još više u ljetnim mjesecima.
Pozdrav svim genijalcima ma gdje bili!
Oznake: Hladno pivo, tbf
|
04.09.2013., srijeda
Stari se!
Jednom sam pričao sa jednim prijateljem.Tema je bila glazba,riječi i to.
Između ostalog,tema je bio i Arsen Dedić.
Kad sam bio mladji totalno me živcirao.
A tada u tom razgovoru pričali smo kako nas više ne živcira Arsen.
Čak su nam i dobre pjesme.Pogotovo ona : "tamo da putujem..."
Ima ih i još dobrih.
I onda mi je prijatelj rekao: "e vidiš,čim te Arsen više ne živcira znači da si ostario!"
I jesam,valjda sam shvatio Arsenove pjesme.
...dobro,dobro,sad će fanovi Jelene Rozge reć: ma kakav Arsen Dedić...
....evo jedan prigodni....
SVI JAŠU KONJA,SAMO ROZGA JELENA!
Oznake: Arsen Dedić
|
03.09.2013., utorak
Smiješna ćirilica
Znam samo da sam si mislio u školi: pa kaj me gnjave s tom ćirilicom!
Taman svladam latinicu,koja mi je bitna i kojom se služim a onda mi natovare neka smiješna slova.
Sve nekaj naopačke i čudno.
Eto tak sam ja doživljavao tu ćirilicu!
Nemam niš protiv tog pisma,ko voli nek ju piše i čita.
Meni je smiješna i ne mogu si pomoći.
Evo nekih riječi koje sam si zapamtio jer su mi izgledale smiješne :
...prva je..
...a druga...
Tko ne zna ili je zaboravio ili nije nikad znao.a zanima ga,nek pita da mu netko prevede.
Ja sam dosta slova zaboravio,neka mi se pobrkala.
Nije bitno.ionak sam na silu to učio,pa je nekak ishlapilo.
Oznake: ćirilica
|
02.09.2013., ponedjeljak
Urota protiv čovječanstva
Bit će rata,kažu!
Ništa novo,pa otkad znam za sebe uvijek je negdje u svijetu rat.
Ovih dana se pisalo o Americi,jer ponovo rat.Ako nije Amerika u ratu,onda je negdje neki drugi rat,ali opet i taj rat možda njima paše.
Vratit ću se malo u djetinjstvo da vam opišem moja razmišljanja o nekim stvarima.
Već ko klinac sam razmišljao o tome,pa zašto rat,kad čuješ da netko nakoga ubija.Nije mi to bilo jasno.
Nije mi bilo jasno zašto netko ima sve,a neki ljudi nemaju što jesti.
Zanimalo me i to zašto neki ljudi žele nešto loše nekome.
I danas se pitam zašto se toliko ulaže u neke pokuse vezane za ratove,a još ima gladnih u svijetu.
Da ne ispadne neki klišej ili nešto slično,zato vam i pišem da su to sve moja razmišljanja iz djetinjstva.
Čak sam i razmišljao o tome da možda nism normalan jer me to muči a neke druge ne muči.
Sada mogu sa sigurnošću reći da jesam lud,jer tako ispada ako sam u manjini sa svojim razmišljanjima.
Da sada bude neki rat u koji bi se moralo ići ja bih bio dezerter.Da,nebih se odazvao bez obzira na kaznu,progon ili što već.
Naravno da bih se branio ako me netko izravno napadne,baš mene ili moju obitelj,ali da idem ubijati i pucati na ljude koji me nisu napali ili uopće nemaju veze sa mnom ,pa čak ni sa državom u kojoj živim,ili kontinentom.
I sve to skupa mi se činilo malo bezveze.
Moram se malo tu dotaknuti i crkve.
Nemam ništa osobno protiv crkve,ali i to mi je bilo čudno.Puno toga mi tu nije držalo vodu.
Od teorije postanka svijeta pa nadalje.I to sam ko klinac razmišljao,a što je sa križarskim ratovima.što je sa spaljivnjem ljudi koji su drugačije razmišljali.Pa po tome bi mene onda spalili da sam živio u ono vrijeme.
To je teška tema,jer kad se govori o crkvi odmah dodje do neke polemike.Ne smiješ ni reć svoje stajalište a da te netko odma ne proglasi da Bogohuliš(tak su rekli naši stari).
Kad bih ko klinac pitao baku zašto mi idemo na misu,ona mi je rekla da idemo primit Božju milost i da ak idemo u crkvu da smo onda normalni kao ljudi.
A da sam ja spomenuo da je crkva spaljivala ljude,baka bi se križala i nebi vjerovala,jer vjeruješ ono što želiš vjerovat.
Ja vjerujem u molitvu i imam vjeru,al to ne znači da idem u crkvu.Molim se doma.Bitno je da u nešto vjerujem.
Nekako sam prestao ići u crkvu kada je došlo doba u kojem su ljudi mogli u jednom danu obaviti i pričest.i krizmu i vjenčati se drugi dan.
E to mi je bilo pokazatelj da crkva opet jedno priča,a drugo radi.
Ja sam ko mali prije prvog osnovne krenuo na vjeronauk i nisu me tako učili.Mi tada nismo mogli na pričest ako nismo imali dovoljno štabmilja i znanja o vjeri.
Tako da sam se razočarao u crkvu kao organizaciju.
Sad sam razočaran u sustav i u situaciju u kojoj se nalazimo,mislim na čovječanstvo. To sve skupa ide predaleko.
I ovih dana sam sa nekim svojim prijateljima malo diskutirao o tome,i skužili smo da dosta slično razmišljamo.
Netko od njih mi je predložio da pogledam jedan dokumentarac jer vide da me to sve muči.Zašto ima gladnih,zašto se ratuje,zašto je netko pohlepan.
Pa sam pogledao taj dokumentarac i donekle mi je dao objašnjenje.Stavio sam ga u jedan post.
Zapravo svijet uopće nije trebao tako ispasti,ali zbog tih nekih ljudi,korporacija napravljen je jedan sustav koji pogoduje samo njima koji vladaju svijetom(ne mislim na političare).
Pa one gluposti da se kao danas ne može proizvesti auto na neki pogon osim na naftu.Gluposti,dobro bar su priznali da može na struju,ali može se na svašta drugo.
Ima tehnologije koja bi iz prirodnih resursa proizvela energije dostatne za cijeli svijet,a da uopće ne plaćamo to.Samo da je to u interesu,ali nije,takav je sustav.Pogoduje samo korporaciji.
Lakše mi je kad vidim da ima ljudi koji razmišljaju na taj način,jer ne može se sustav pobijedit na brzinu,potrebno je da se ljudi počnu mijenjat,odnosno shvaćat što se tu dogadja.
Da se odvija urota protiv čovječanstva.Vjerujte da se nitko ne radja kao ubojica,kao lopov,kao vjernik ili nevjernik.
Sve to proizvodi taj osmišljeni sustav.
I sad si mislim da će vas više od pola smatrati ovo običnim glupostima,ali ako ovo bar jednog čovjeka dovede da se malo upita što se tu dogadja nama ispred očiju,već smo oslabili taj sustav.
Danas sam gledao jedan intervju sa Krešimirom Mišakom.On je bar načitan pa može argumentirano i pričat,
Ja sam samo pisao o stvarima koje me muče odmalena.
Nema tu nikakvih dokaza ili nedokaza.To je samo mišljenje.
Zalijepit ću taj intervju pa nek pogleda tko želi.
Pozdrav
Oznake: urota, čovječanstvo
|
01.09.2013., nedjelja
Nebeski kapuchino
....jučerašnji kapuchino iz Slavonskog Broda....
...i jedan današnji kapuchino sa druge strane Sljemena....jedan od boljih...
|
|
|