Znam da prolaze godine.
Svašta se izdešava u njima.
Maloprije sam negdje pisao o blogerima i tome malome svijetu kojeg sam upoznao negdje oko 2013.
Pisao sam ljudima koji ne znaju za Blog, kako su to bila i jesu predivna vremena
Spomenuo sam kako sam se brzo navukao na Blog, a samo sam došao napisati jedan post i htio pomoći ljudima da se ne zajebu u nečemu kao ja tada.
Nisam imao pojma o internetu.
Kuma svog sam pitao gdje da napišem neki tekst, a da to ljudi vide.
Jer tek sam tada dobio laptop.
I rekao je: " probaj na blogu."
Ono čega sam se sjetio danas, je onaj trenutak kad sam zaplakao, kad ste mi vi neki blogeri potajno skupili za poklon djetetu i još meni za benzin da mogu kod punice za Uskrs na selo.
Još ne znam tko je bio glavni inicijator, ali čini mi se možda Lilianke, ili Durica ili imam još par sumnji.
No, kako god.
Pisao sam o svemu.
Kao i uvijek. Zahvalio sam tada, a i zahvaljujem i sada što uvijek i svuda ima dobrih ljudi.
Pišući to, sjetio sam i zajedničkog bloga koji sam jedno vrijeme pisao sa Duricom.
Malo svatko iz svog kuta.
Tada o bebama i kao vodič za mlade roditelje.
Kasnije sam otišao van, stalno samo mobitel. Sad kad sam se sjetio tog bloga, pokušao sam na Google upisati "Blog.hr špagica" pa sam probao i "Blog.hr gjurica" jer mi izbaci samo jedan Post.
Ne znam jel još postoje oni tekstovi negdje.. I ne znam kako je Durica. Jel piše još?. Lijepi pozdrav svima vama.
Koristim samo mobitel i tako sam prestao biti na blogu. Teško je malo i komentare pisati, jer se moraš ulogirati i drugačiji je ekran i ne otvara pola toga,zavisno tko ima kakav format svoje Blog stranice.
Mislim na vas sve.
I sjetim se.
Oznake: Blog. Pisanje
|