20 do asa
16.09.2013., ponedjeljak
Stranac u postelji
|
Poznajemo se? Ne,ne poznajemo se.Tko si ti? Pa živimo skupa oko 20 god,kako se ne poznajemo? Pa eto tako,ne poznajemo se. Ma nitko nikog ne poznaje.Tu mislim na ono kad se misli da nekog uistinu poznajemo. E pa zaboravite to.Nitko ne može poznati uistinu neku drugu osobu. Možeš vjerovati,imati potpuno povjerenje u neku osobu,voljeti je,dizati u nebesa,poštovati je,cijeniti,ali ne možeš je potpuno i u cijelini poznati. Pa čovjek i samog sebe upoznaje cijeli život, kako ćemo onda upoznati druge. Kad se znaju dogoditi tragične stvari,one iz crne kronike,uvijek je ista priča. Javljaju se susjedi,poznanici,rodbina i svi govore:nebi nikad rekli za njega,pa bio je miran i povučen mladić/djevojka. A taj "povučeni" i mirni npr. pobio pola obitelji,ili pucao po školi... Pa meni je to kad je netko miran i povučen više znak da je možda i skloniji nečemu takvom,nego onaj koji viče,psuje ili na neki drugi način izbaci neke stvari iz sebe. To su samo uvodi o "poznavanju" općenito. Zapravo nisam mislio ništa danas pisat(a tak mislim svaki dan),i onda se opet nešto dogodi,ili se nečega sjetim,tak da ću vas opet malo gnjavit. Htio sam pisat o nečemu što sam saznao jučer,a stvari su mi čudne već par dana,samo nisam znao o čemu se radi. Radi se o tome da možeš živjet s nekim i više od 20 godina,a da uopće ne možeš zamisliti s kim živiš i dijeliš postelju,s kim to imaš djecu,kome bi dao sve u životu. Stavit ću prvo jednu stvar koja je svirala dok sam putovao doma,a nekako mi je sjela danas,pogotovo jer nisam spavao baš prošlu noć zbog svega što se dogodilo. Pa nek si upali tko hoće.... Tko si ti?...To bi trebao pitati Marko iz moje priče(nazvat ću ga Marko,jer mi je to susjed,pa da ne pišem njegovo ime). Inače je poznat(nekima) koji vole sport i nogomet.On je bivši nogometaš,igrao je nekada u Dinamu,igrao je i za reprezentaciju.Nije nešto jako poznat,ali zna se za njega.Sada radi nešto vezano uz sport,mada možda ni ne treba radit. Sad će sigurno morat radit i to možda dva posla,a sve to zbog toga jer ga je stranac iz postelje,njegova zakonita i voljena žena toliko uništila da se čovjek(nijedan) ne može oporavit u sljedeća dva života. Da,i on kao i mi svi bili smo uvjereni da nekog poznajemo,a ono iznenadjenje. I mene to sve iznenadilo,u stvari više šokiralo. Dakle,život iz snova,udaš se,osnuješ obitelj,imaš troje djece,muž je zaradio dok je igrao,kupili se stanovi,par njih se renta,imaš uštedjevine za kupit još oko tri stana,čak ti muž i radi(a ne mora),doma si,brineš za djecu,velika su,idu u školu,jedino što treba možda i nekad negdje odvest na trening,imaš puno vremena za sebe. I to nije dosta,treba to sve uništiti,zbog neke dosade,hira,adrenalina ili čega već. Ona je uspjela sve to potrošit u par mjeseci.Žena je" malo "išla kockati u casino.I sada su tu kamatari oko moje zgrade. Marko ne može vjerovati,skuplja se njegova obitelj,svi su kod njega dole,pričaju što dalje,što napraviti. Ovi u crnom hoće svoje novce,djeca više nemaju djeparac,nema više stanova ,nema uštedjevine. Mene ne iznenadjuje to što se to sve može zakockati,nego me iznenadjuje zašto baš ona,pa nisam to očekivao,činilo mi se kao da je žena ok. Al nije ok,nešto joj se dogodilo,okrenulo. A dogodila joj se ovisnost o kocki,i nije mi to ništa novo jer znam ljude koji su zakockali isto sve što su imali. Vidio sam kako to ide.I ja sam nekad znao otić s nekim malo radi gušta odigrat.I vidio kako stvar funkcionira,lako se čovjek navuče,kao uostalom na bilo što,drogu,alkohol,kocku,internet..... Mislim i dalje,a i prije ove situacije sam tako mislio,da je kocka najgora ovisnost.Drogu,alkohol i druge stvari možeš lakše skužit,ali kocka je zlo.Nju kad skužiš da je netko od tvojih ovisan,obično je kasno i ostao si bez ičega. Mislim da ljudi skloni takvim ovisnostima imaju neke komplekse manje vrijednosti ili neke traume,nemaju dovoljno samopouzdanja. Kocka je jako teška ovisnost i rijetko tko će stati dok god od nekud ima dotok novaca. Skloni su voditi dvostruki život,izmišljati,lagati,a cilj je samo igrati,igrati. Tako je i žena od Marka izmislila da je počela radit,pa da je nešto bolesna,jer morala je nekako pravdat svoje izbivanje iz kuće. Ovisnik će uvijek naći rješenje da ode igrat. Bilo mi je čudno kako je uopće mogla do svih novaca,kako je uspjela prodat stanove,i onda čujem da je Marko dao da ona raspolaže sa svime,jer on je prije putovao pa se ona brinula za djecu i bila doma,a on je imao potpuno povjerenje u nju. Pa tko nema takvo povjerenje,pa to i je smisao,ako živimo u braku onda valjda vjerujemo toj osobi i donekle ju "znamo". Neću ni živjeti s nekim ako nemam povjerenja. Dakle svi mi koji živimo u povjerenju i za povjerenje zapravo riskiramo. Markova žena je sada negdje u Njemačkoj,pobjegla.Marko je doma s djecom i svojom obitelji. Marko sada rješava njezinu "igru" i skuplja snagu za novi život. I tako završi još jedna ljubavna priča iz moje zgrade. Prvo sam pisao o susjedu koji se zaljubio i ostao vani i ostavio ženu i troje djece,al to mi nije ništa prema ovome što se dogodilo Marku. Oznake: ljubav, brak, povjerenje, kocka, ovisnost |
