20 do asa

31.12.2014., srijeda

Sretno Novo leto 2015 !

Želimo vam svima puno zdravlja, sreće, ljubavi i veselja u Novoj godini, kao i svim budućim godinama !! Nekako su djeca najiskrenija, a mi belatori vam želimo iskreno i od srca svako dobro. Sve ono što želimo sebi, želimo i vama, blogericama i blogerima, i svima koji posjećuju blog i ove stranice ! Čini mi se da onda te dječje čestitke i jesu prave i od srca, zato vam djeca iz Fichinog vrtića skupa sa Fichom čestitaju :)))) Kak nisam nikada zapravo Novu godinu čekao negdje službeno, ono kad platiš negdje doček i to, niti vani ( osim kao klinac s petardama i karabitom) ne znam kak je to. Ali znam što je Nova godina u krugu obitelji, doma ili kod nekoga u gostima. Taj doček mi je jedino što znam, a i volim. Obično od kad se Ficho rodio čekamo kod nas, mi šogori, šogorice i djeca, i pamtim ih kao ugodne, tople i vesele dočeke. Evo, prenosim što djeca crtaju kao svoju obitelj i kako to opisuju..... Kak vele da za dobre želje nikad nije kasno, tak vam onda i šaljemo jednu božićnu čestitku by Ficho....... .....i želje jednog "dječaka"....... Kad smo već kod tih dočeka doma i u krugu obitelji, moram reći da se itekako pamte. Kako ne bih pamtio taj smijeh i veselje kad smo čekali Novu u onoj Staroj gdje je Ficho imao tek 20-tak dana. Još pamtim da smo igrali onu igru kad napišeš neku osobu na papir i nalijepiš onome do sebe na čelo da pogađa. Bilo je tu svega i svačega, igralo se puno krugova, popilo i pojelo. A smijeha je bilo najviše..... I kak se ne bih sjećao još par godina unazad, kad smo bili još mlađi, također smo bili doma. Onda smo još bili cure i dečki, ta ista ekipa koja smo sad obitelji, kumovi i šogori. Tada smo za jedan doček igrali onu pantomimu, naravno uz vino i sve kaj ide uz to :) Sjećam se da smo se valjali po podu od smjeha na par scena koje smo odglumili, jer neke filmove smo prikazivali kroz scene, a ne po nazivu. Cilj je bio da bude što teže zadano protivniku i da što teže pogodiš. Sjećam se da sam dobio zadatak da pokažem "pulp fiction", a onda sam uzeo jabuku, stavio u usta i kleknuo - pogodio je moj suigrač odmah, a svi skupa smo se valjali od smijeha. Eto, to je rezime nekih mojih dočeka. Uglavnom želimo vam puno smjeha, naravno uz zdravlje !! Da se još vratim malo na onaj doček- prvi Fichin, jer je taj nekako poseban, iako su svi na svoj način posebni. Ta godina ima posebno mjesto u mojem srcu..... ....ovo je moja baka s tatine strane, sad je pokojna, ali barem je upoznala Fichu......jer baka s mamine strane je preminula nešto malo prije nego se Ficho rodio....... ...a ovo je moj deda s mamine strane......nedavno smo mu bili na 81. rođendanu i idemo mu sutra čestitati Novu godinu..... ....a ovo je moj netjak, sin od buraza, Ficho i moja malenkost..... Ovo je poza u kojoj smo provodili najviše vremena Ficho i ja. Sjedio sam na trosjedu i polegao ga sebi na noge, i tak smo se družili skoro svaki dan, brbljali, smijali se, veselili. I sad mu pričam da je tak ležao na mojim nogama, pa veli, ajd sad tak tata !! E sine, prošle su godine od tada, sad baš to tak ne bi išlo, pa ne staneš mi više na noge :))))) Uf, malo se odužio post ( opet), ali sve u svemu htio sam da stvarno osjetite da vam želimo sve najbolje !! I da ne mislite da Ficho nije nacrtal svoju obitelj, je, evo to smo mi belatori i želimo vam u Novoj sve ono kaj si i sami želite !!!!!!! Oznake: sretna Nova godina 2015

- 12:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

29.12.2014., ponedjeljak

Bio sam napušen

Sad nisam, valjda sam popušio. Možda je bilo dosta. Upravo me sad lovi neka kriza, u ovih pet dana nisam je osjetio. Ne ovu na psihičkoj bazi. Do sad mi je bilo loše onako fizički. Kašalj, nekakve turbulencije sa tlakom valjda, poremećaj probave, sve u svemu kaos. Ali nekako sam uživao u tom kaosu, razmišljajući pozitivno, kako se rješavam nekog zla. Da, posljednju cigaretu sam zapalio na badnjak oko 18:00, nakon toga više nisam pušio. Moja želja se potajno počela ostvarivati, jer tinjala je negdje u meni. Ima već više od pola godine da sam pisao o tome kako bih volio prestati s pušenjem. Iz više razloga, ali čekao sam tu svoju odluku. Jer jedino ako ja i samo ja, odlučim da želim prestati, tada je to moguće. Moguća su raznorazna čuda, pa kako onda nebi i ovo bilo moguće. Nisam se hvalio niti zvonio na sva zvona da prestajem ili da sam prestao, jer znam da kriza apstinencije traje, i da ima svoje valove i dolazi na momente snažno. Prvi puta doživio sam to u vojci nakon što sam drugi dan odlučio prestati nakon nekih 7 godina pušenja. I uspio, pauzirao sam 7 godina. Onda opet počeo iz zezancije, pretvorilo se opet u pravo pušenje vrlo brzo. Ovaj put sam bio malo "jači " pušač, ozbiljniji i iako sam imao želju da prestanem, nisam mogao. Sada traje razdoblje pušenja malo više od 8 godina. Sve do ovog badnjaka. Ali ni sada još ne mogu reći da sam prestao, jer tek sam počeo sprovoditi tu svoju "odluku" da prestanem. Trebat će izdržati sve nalete želja i željica za tim "otrovnim štapićem ". Valjda se poklopilo, jako sam kašljao, prehlada, umor, prepušavanje, želja koja tinja i najjače od svega muljaža ! Zašto muljaža !? Pa ne znam kako nazvati kad djetetu kažeš da nemaš za Mcdonalds ( pa skoro nikada) ili da nemaš za keksolino ! A onda odeš i kupiš pljuge !! Kak to onda objasniti djetetu. To je jedan od razloga, ali samo on nije bio dovoljan. U posljednje vrijeme sam se stvarno napušavao, već do nekih 11 ujutro zdimio bih pol kutije, a da nisam još ništa ni jeo. Znalo mi se i povraćati ujutro nakon prvih dimova, ali ne, ja i dalje pušim. Toliko ode daleko ta ovisnost da si zapravo svjestan kako se zbilja truješ, ali ono doslovno, osjetiš to. Osjetiš da ti ne paše, ali uporan si i dalje to radiš. Pa si misliš ko je tu lud !? Naravno, jedan veliki razlog je zdravlje. Znamo da je kampanja protiv pušenja sve jača, ali skoro da bih se kladio da su današnje cigarete dosta otrovnije nego su bile mojim starcima, kao i sve, od hrane, zraka i svega ostaloga. Ovaj post sad pišem jer me nakon badnjaka tek sad čopila kriza i želja da idem zapalit. Možda mi i ovaj post pomogne da izdržim, a možda isto tako pomogne nekome tko se tek planira boriti sa prestankom pušenja. Moja teorija i saznanje je takvo da svatko, ama baš svatko može prestati, zapravo mu treba samo odluka, koliko god pušio dnevno, jednu , dvije,tri ili više kutija. Samo odluka - to zvuči vrlo jednostavno ali nije baš samo tako doći do nje ! Mora biti stvarna, prava i čvrsta - odluka ! Odluka ne može i ne smije biti vezana s nekim datumom kao npr : prestat ću za Novu godinu, ili nekog drugog događaja, nema planiranja prestanka, on se mora dogodit kad odluka bude donešena, u nama. Odluka može biti satkana od nekih razloga, ali mora biti odluka - naša i prava. Mnogi su prestali jer su morali ili su se uplašili doktorovih riječi. Ne želim takvu odluku i takav prestanak, želim odlučiti sam i to onda kad ne moram ! Kad želim ! A želim sad !! Iako sam već popio svaki dan kavu bez cigarete, i pokoju pivu, čak sam i belu karatao bez cigarete, ne mogu još reći : prestao sam ! I sve je bilo ok, do sada i za sada. Danas je bila ta jedna želja koja upravo slabi. Bit će toga još, tih naleta. Čak od badnjaka nosim onu načetu kutiju u kojoj ima 12 cigareta. Još nisam posegnuo za njom. Tu je, na ormariću, kad idem van stavim je u džep. Pogledamo se, pozdravimo. Možda testiram sebe, da vidim jel konačno bilo to ono pravo vrijeme koje čekam. Tražio sam od svemira snagu za to, sad sam je dobio i na meni je da je sačuvam i da u kutiji i dalje bude 12 cigareta. Bio bih sretan ako uspijem !! Neću nikad reći da neću nikad više zapalit, jer nisam vidovit. Ali eto, nadam se da ću izdržati ove neke navale krize. I da neću djetetu lagati da nemam za keksolino, samo zato da mi ostane za cigarete ! Zadnje pare želim dati za keksolino, a ne za cigarete, jer kao što znate - pušač uvijek sklepa lovu za pljuge !! ****************dodatak 1. ************ 29.12.2014. negdje oko 17:00 *********** .....kao savjet od prijatelja-blogera Plastik ( hvala) dodajem si sliku, jednu od jučer snimljenih da mi bude kao podsjetnik i kao dodatna snaga u borbi....... *************** dodatak 2. ************** 29.12.2014. negdje oko 18:15 ************ ...evo poslušao sam i savjet od blogerice Lion Queen ( hvala) i režem karton od keksolina i stavljam u kutiju.......sve ću podrediti tome, jer smatram da bi to bio moj veliki uspjeh.......pogotovo kad znam da sam u noćnoj sam i da mogu lagati cijeli svijet da nisam zapalio....ali ne mogu lagati sebe i taj keksolino u kutiji !!..... *********** dodatak 3. ***************** 30.12.2014. negdje oko 19:00 *************** Komentar blogerice Mela samo je pojačao moju želju za prestankom....još onda dok sam čitao njen post "puknute čestitke" ( jedan od boljih postova uopće što se tiče ideje i kreacije, barem meni) spazio sam tu čestitku.....nisam tada još znao da ću uskoro krenuti u ovo.....zato hvala i na toj motivaciji, jer kad se vide brojke, stvarno nekako i ostanu u glavi.....i želim i tebi da si ostvariš tu želju :)))).....ps....valjda ne zamjeraš- posudio sam si tvoju čestitku....... ************** dodatak 4. ********* 30.12.2014. negdje oko 19:20 ******************* ......ponukan komentarom blogerice Demetra 1 ( hvala), razmislio sam o onome što govori za novac u boci :)).....dobra ideja, nekad sam slično nešto probao, nevezano za pušenje, i bacao novce u jednu kutiju obljepljenu u sto slojeva, ali ipak se vadilo iz nje kad god je nešto trebalo...tako da i ova boca kod mene bila bi razvaljena, takva su vremena....ali mislim da ću uplatit na Fichin račun "pčelica" čim sjedne plaća, jer te novce da bih podigao moram u banku na šalter, uz osobnu moju i supruge i čekat u redu, a to mi se baš i neda :))...tako da će to biti fond od nepušenja, a ići će na početku na postepeno smanjivanje minusa, a možda i koje putovanje po Lijepoj našoj...jer nismo vidjeli ni Vukovar, ni Split, ni Plitvice, voljeli bi nekad vidjet i Fužine itd.....mislim da se vidi što želimo :))))) ************* dodatak 5. ***********30.12.2014. negdje oko 19:30 ******** Blogerica Just me spominje torticu ( koju obožavam, a i Ficho), ne znajući da skoro svaki dan nosim torticu doma Fichi :).....a sada imam mogućnost ne misliti na torticu dok je nosim prema doma i suzdržavati se da je putem ne zgrabim :)....imam mogućnost umjesto kutije cigareta svaki dan kupiti si i 5,6 tortica !!......huuuuuuuuuura !!....i nastao je novi slogan kampanje protiv pušenja : " bolje 5,6 tortica u ruci, nego kutija pljugi u džepu ! " :))))))....hvala blogerici, sad imam još jednu više motivaciju :)) Oznake: pušenje, cigareta, prestanak

- 16:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

26.12.2014., petak

Mraz u miru

I to ne bilo kojem miru i ne bilo koji mraz. Djed Mraz u maksimalnom miru, u Maksimiru ! Nisam htio biti nepristojan, ili možda mu dosađivati, ali htio sam to zabilježiti. Ipak je svratio kod nas, u Hrvatsku, podijelio to što je podijelio, ali nije odmah otišao. Naišao je ipak na veliko gostoprimstvo i gostoljubivost, jer gost će ovdje uvijek biti počašćen i dobrodošao. Ima kod nas ljudi koji te neće pustiti ako nešto ne pojedeš, popiješ, ma samo da probaš. I tako u skoro svakom domu, jer bez obzira kako teško živjeli, mi ipak dijelimo i želimo dijeliti sa drugima. A di nećemo sa Djedicom. I to pravim djedom, onim Mrazom ! Ostao je malo duže, jer htio je uživati malo u miru koji mu pruža ova šuma, a i usput potrošio koju kaloriju dobivenu u našoj gostoljubivoj zemlji. Malo sam se kamuflirao i pokušao ga snimiti, ako me i skuži reći ću mu da fotkam prirodu, jer i ovako je to neki i moj smjer kojim hodam po Maksimiru. Ali neće me skužiti, pa dobro sam se šuljao..... ...već ubrzo mi se činilo da me prokužio, jer nekako je na momente ubrzao korak i činilo mi se da mi želi pobjeći..... ....ali između tih ubrzanih, skoro trčećih koraka ipak je svako malo zastao i promatrao....nije mogao odoljeti..... ...nakon ovih zadnjih zastajkivanja sve se nekako promijenilo....počeo je još brže koračati, i to baš prema suncu....nešto je i mrmljao u nekakvi uređaj na ruci, nešto slično satu....pošao sam za njim..... ....kad je došao do mosta počeo je sve glasnije raspravljati sa tim uređajem na ruci....a sunce i njegove zrake kao da su dobile na snazi.....nije mi bilo ništa jasno, jer zvučalo je kao da se sa nekim svađa.... ...nakon toga zraka se najednom povukla, Mraz je u miru pošao dalje i lagano razgledavao.....više nije komunicirao sa uređajem....uživao je u tišini, pa tako i ja..... .....i u odmoru na svježem zraku...... ...kad je krenuo prema izlazu iz šume odlučio sam ga i dalje pratiti da vidim gdje će..... ...ali on se naglo okrenuo i mahnuo mi rukom da dođem bliže.....nasmijao se i rekao mi : zar stvarno misliš da te nisam skužio već na prvom koraku da me pratiš !?...ja šutim i gledam u njega.......on nastavi : ajde, nemoj se osjećati krivim zbog špijuniranja, pa navikao sam na to, hajde uslikaj si jednu za uspomenu ako želiš, da imaš Mraza u Maksimiru !!.....i uslikao sam, baš da imam za uspomenu, ali i da svi vide kako postoji Mraz i kako je odabrao Maksimir za svoju šetnju u miru......ma to je još jedan dokaz da ništa nije slučajno, ni Mraz u Maksimiru...... ..i pitao me još na kraju nakon svega, da li imam kakvu želju da mi ispuni....zamislite vi tog Djedicu koliko je on dobar.....rekao sam mu da mi sad jedino pada na pamet zdravlje, i da bih htio da svi budemo zdravi.....i da bih trenutno želio da mi se ispuni jedna želja, a to je da prestanem pušiti...... ...on se nasmijao i rekao da ako mi je to stvarno želja da će se potruditi da je ispuni......a hoćeš li koju sada odmah na licu mjesta, čisto da imaš odmah dokaz - upita me..... ....pa ajd onda obojite malo nebo, a usput probajte i od ovog kaj nazivaju ruglom od stadiona malo nešto napraviti, probajte ga malo uljepšat.......... ...i ako mi možete još samo reći što i s kime ste ono razgovarali u šetnji !? - pitam ga na kraju.... ....pa razgovarao sam sa svojim suradnicima, bila je dogovorena teleportacija u točno određeno vrijeme i na točno određenom mjestu, ali ja sam htio još malo ostatii ovdje i odgodio sam teleportaciju - kaže Djedica i nastavi : i malo smo se poriječkali, jer su oni već poslali onu zraku sunčevu pomoću koje bih se prebacio u bazu, pa su bili malo ljuti što je sve odgođeno zbog toga jer mi se sviđa ovdje i što sam im javio da ostajem još malo !!....... ....a što je sa sobovima, kakva sad teleportacija - pitam !??..... ...a Djedica će kroz smijeh - pa sobovi su samo radi tradicije i radi raznih snimanja, a kad se žurimo onda koristimo teleportaciju, pa vidiš koja je godina, kakvi sobovi , hahahaaha......... Oznake: maksimir, Djed Mraz

- 18:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.12.2014., ponedjeljak

Nothing Else Matters

- 15:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

19.12.2014., petak

Zalazak otoka

Mogao je biti naslov i : Otočki zalazak Ali i jedno i drugo je ispravno. Otočki zalazak je poseban. A dalo bi se pričati i o "zalasku" otoka, odnosno o tome kako je živjeti na otocima. Znamo svi kako je težak život na otoku, pogotovo ako pričamo o nekim prijašnjim vremenima. Igrom slučaja boravio sam svako ljeto na otoku, i to ne bilo kojem, na Korčuli. Neke stvari ti se toliko urežu u pamćenje, da ih je nemoguće izbrisati. Kako da zaboravim tu obitelj s Korčule, Seku i njenog supruga Drageta. Kako da zaboravim njihovo gostoprimstvo, veselje, ali i dašak tog teškog života na otoku. Nisam kao klinac toliko shvaćao zašto se oni toliko vesele picekima koje su im moji uvijek donijeli, ili jabukama. Jer to je nama bilo normalno, mesine, voća i svega ostaloga. Imao je Drage tu barku, išao je u ribe. Kad ćemo po' u ribe - znao je pitati mog starog. Čak smo i zezali Drageta jer često je dolazio doma prazne mreže. Na parangalu mu se od 50 udica znala ulovit jedna ili dvije ribe. Ali on nije odustajao, stalno je pokušavao ulovit ribu, jer to je život otoka. Tako smo dolazili svako ljeto u Blato na otoku Korčuli, sve do one ratne godine. Prvi put sam na Korčuli bio još u majčinom trbuhu. Nakon te ratne godine više nisam bio tamo. Godine su prošle, zovu me da dođem, ali nikako. Koliko god Lijepa naša bila mala, toliko je svake godine sve veća, sve mi je dalje i dalje Korčula. I Seka i Drage su znali dolaziti kod nas u Zagreb, obično kad bi trebali kod doktora, pa su kod nas prespavali. Nedavno je bila Seka sa jednim od unuka, na pregledu. Još uvijek je jaka žena, pozitivna, vesela, veli da je čak Drage prestao i pušiti i da se konačno malo udebljao. Jer sjećam ga se da je imao uvijek jedva 60 kila. Nije život ništa puno lakši ni sada, ali vjerojatno odiše pozitivom, zajedništvom i ljubavlju. Jer to je ono što pamtim u tih možda petnaestak odlazaka na Korčulu. Iako nam je često glavno jelo bila pohana tikvica, pipuni i ostalo zdravo voće i povrće, nitko nije bio gladan. Nitko nije bio gladan jer nije falilo niti ljubavi, niti sreće, niti zadovoljstva. Još me Seka zeza kad me vidi, jer sam jednom davno svojima rekao kak sam bio gladan na Korčuli jer smo jeli pohane tikvice, a ja bi u tim pubertetskim godinama pojeo sam jednog piceka za ručak. Sada shvaćam kakav je život bio (ili još je) na otoku. Znam koje stvari su utjecale na mene od tada. A to je ono što sam vidio tamo - međusobno poštovanje, zajedništvo, ljubav i povrat te ljubavi u oba smjera. Bilo mi je na početku čudno vidjeti kako sin zagrli majku, a čak je bio stariji jednu godinu od mene. Jer mi u svom nekom okruženju i podneblju nismo to baš tako imali. Kako je odnos kćeri ( mlađa od dvije kćeri) prema ocu i majci tako poseban. Najstariju kćer mislim da nisam ni vidio, osim na slikama, jer živi u Australiji. Ne znam jel Drage još hrani gudine, da li skupljaju kišnicu, jel mu pošlo za rukom uloviti i koju ribu, ima li još onu Tavriu koju mu je Seka kupila od odštete, jer ju je trknuo auto na zebri jednom u Zagrebu, ali znam da su skupa, koliko god bili raštrkani po svijetu. Ne, nije ovo Dragetova barka, eno ga u pozadini, otisnuo se prema pučini. Baca mrižu, a uskoro će nevera ! Ajde Drage pusti to, Seka te zove na večeru !! Izist ćemo tikvice, a sutra ćemo po' u ribu !! A i nevera će !! ----------- ...evo jedna stara otočka :)))) ************************** Bila je ovo jedna "platnena" priča, temeljena na stvarnom događaju. Ima više poanti, ali zajednička je da ljubav sve pobjeđuje, prema čemu god i kakva god. Ali bez ljubavi nema života, pa ni na otoku !! Zato vam dragi moji želim osim puno zdravlja i puno ljubavi !! U svim mogućim situacijama, podnebljima i godinama ! PS,.......ak ovako nastavim s platnima, mjenjajući veličine, po tome mi deseto platno neće stati u stan :))))) Oznake: otok, Korčula, barka, platno, slikanje

- 18:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.12.2014., četvrtak

Prohujalo sa saonicama !

Sad bi svi koji ne vjeruju da postoji Djed Mraz konačno mogli doći na svoje. Sad se zadovoljno smješkaju i govore : eto, vidite da ne postoji, gdje su pokloni ako postoji taj Djedica !? Djelomično su u pravu, nema poklona, i stvarno bi moglo ispasti da ne postoji, ali svejedno su u krivu. Postoji Djed Mraz, i dolazio je i u Hrvatsku. Svake godine on krene malo ranije, već je imao punktove gdje je istovario poklone i angažirao svoje pomoćnike da podijele te poklone umjesto njega. Ne stigne sve. Ali ove godine su Djedici ipak rekli da ne staje u Hrvatskoj, jer kako kažu njegovi savjetnici : prerizično je Djedice, i ako zastanete samo malo u Hrvatskoj, mogli bi ste ostati bez svih poklona !! Djedica je u čudu gledao, jer ne misli tako, ali ipak mora poslušati. Pa nisu baš svi u Hrvatskoj takvi, pohlepni i sebični da bi sve sebi zgrabili - misli si Djedica. I u pravu je, ali družba je družba, a služba je služba. Djedica je morao poslušati svoje nadležne i ispoštovati zahtjev i savjet svojih tajnih agenata. Slučajno sam bio vani kad je protutnjio preko našeg neba sa svojim turbo-pogonskim saonicama. Mislim da su sobovi stisnuli gas kao nikad do sad. Ovo je zapravo ekskluziva, jer zabilježen je trag prolaska. Čulo se samo wuuuuuuuushhhhhhhh................ Obrisi saonica jedva su bili primjetni, do te mjere da nisam ni siguran u to. Ali nisam ni sumnjao u Djedicu i njegovo postojanje, a kao dokazni materijal prilažem poklone koji su mu poispadali usljed te brzine...... Pokupio sam te poklone i podijelit ću ih potrebitima. Ali znate kaj, sve si mislim da mu nisu pokoloni popadali, mislim da je to Djedica namjerno iskipao, ipak je on Djed Mraz ! Hvala ti Djedice što si u prolazu ipak gurnuo te vrećice. Mi ćemo nastojati biti bolji, i dokazati svijetu da ćemo se popraviti. Jer znam da ti voliš stati u Hrvatskoj jer ti je lijepa i da znaš da ima ljudi koji zaslužuju poklone. Do skorog viđenja Djedice, nadam se već sljedeće godine !! Oznake: Djed Mraz, pokloni, saonice

- 15:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.12.2014., srijeda

Ficho-kralj

Ne bilo koji, kralj Baltazar :)) U vrtiću je bila predstava pred Božić . Imali smo i nešto teksta za učiti, osim plesa i pjevanja. Fichin tekst....... "Ah, što će bogatstvo, vlast, čast i sjaj, kad svemu zemaljskom biti će ubrzo kraj, da mine nas sjeta, nemir i zlo, to Spasitelj svijeta nek udjeli to Kad Spasitelj taki, bit svijetu će dan, tad kliknut će svaki : O blaženi dan ! ...jedna od deset izvedbi....... ...a kak bi to sve prošlo bez jednog bećarca..... ....i za kraj jedan instrumental... I da, zbilja, što će nam bogatstvo, ili vlast i sjaj, kad imamo ono bitno bogatstvo ! Mi imamo tebe, a ti imaš nas. Ti si naše bogatstvo sine, i kralj i čast i sjaj ! To je bitno. Ovo sve drugo je da ne velim kaj !! Nek samo trče za ovim materijalnim bogatstvima, možda na kraju shvate koliko su zapravo siromašni. Ti si naše bogatstvo, i čast i sjaj.........

- 20:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.12.2014., utorak

Prošlogodišnji

Kad priroda časti (5:00-17:00) *******post napisan 17.12.2013.******* Moram priznat da sam ušao u ovaj tjedan umorno i pospano. Neki čudan osjećaj, valjda vrijeme, umor i vikend napravili svoje. Ustao sam u 5:00, i mislio da je obično jutro opet, ali već pogled kroz prozor sve je promijenio. Nekako je bilo drugačije, ko čarobno jutro (veli ona mala Badrička). Prva fotka je nastala oko 5:30, bilo je mirno, čisto i bijelo.... Šteta, nisam uspio dočarati ono što sam htio, kako je zapravo izgledalo, nije bilo vremena. Ali pokušao sam popdne to nadoknaditi, pa pogledajte kako časti priroda. Ne mogu puno pisati, jer su mi još prsti smrznuti od večernjeg fotkanja bez rukavica oko 17:00. Al prvo ove dnevne, također smrzavajuće.... .....da nije sve baš bijelo, malo i tamnije boje ili neuspjela mimikrija.... ...kad su tu već ptice, evo malo i žice.... ...ptice, žice...žica, ptice...ptice na žici (skoro)..... ...tu su već ruke smrznute, al fotić još radi..... ...kad se drži vitka linija..... ....Božićne čestitke... .....snježne radosti...... Taman se ruke oporavile, ali dolazi noć. Kako se po jutru dan poznaje, a počelo je s fotkanjem, nek onda i završi tako. Evo par svijetlećih bez blica.... Ovaj post ću ujedno i iskoristiti da vam poželim čestit i blagoslovljen Božić ,i zdravu, sretnu i uspješnu Novu godinu !! Svim blogericama i blogerima, i svima koji čitaju i posjećuju ove stranice ! Idem ruke stavit na radijator. Pozdrav od smrznutog blogera !

- 20:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.12.2014., nedjelja

Stvaranje - "Idila"

Svatko bi trebao imati neku svoju idilu. Bilo zimsku, bilo ljetnu, ili na selu ili u gradu. Sasvim svejedno. Iako idilu ne treba tražiti daleko od sebe, treba je samo osjetiti, nekad primjetiti. Idila može biti u našem domu, gdje smo sada. Može biti sastavljena od ljudi koji nas okružuju, od obitelji ili prijatelja. Znam prepoznati što je moja idila. Ima ih više. Nekad je zimska, nekad ljetna, nekad gradska, nekad seoska. Ali gdje god bila, znam tko sačinjava tu moju idilu. Kako sam prilično sklon i maštanju, i često si mogu zamišljati stvari, događaje, ugođaje, tako volim dati toj mašti na volju. Ne smatram to ničim lošim. Iako, kad si sklon toj kreativnoj vizualizaciji, kako je stručnjaci nazivaju, moraš biti spreman na dobro i na loše. Jer jako dobro si mogu vizualizirati nešto, dovoljno mi je da netko priča svoj neki doživljaj, događaj ili iskustvo. Ali osim tih lijepih stvari, vizualiziram si i neke događaje koje ljudi pričaju, a nisu nimalo lijepi događaji. U stvari ne mogu drugačije, jer to radim sasvim nenamjerno, tako mi dolazi. Tako da ne moram čak ni putovati, a mogu osjetiti da sam negdje bio. Vizualizacija ima i svoj teret, jer isto tako osjetim i loše stvari, odnosno patnju koju mi netko prenosi svojim opisima. Uživim se i u jedno i u drugo. Naučiš nekako s tim živjeti. No da se bacimo na stvaranje idile, odnosno općenito na stvaranje. Mislim da stvaranje nečega, puno donosi čovjeku, puno uči o sebi, poseban je to osjećaj. Na netu sam našao nešto za što bih vrlo lako mogao reći : da, to je to, ako moram opisati svoju zimsku idilu. Tako da sam gledajući sliku koju je slikar naslikao, pokušao prenjeti tu idilu na platno. Kako slika govori tisuću riječi, tako mi je najlakše opisati tu idilu. Volim sva godišnja doba na neki način, pa tako i zimu, onu pravu snježnu zimu, koja je mirna, čista, netaknuta. Volim taj osjećaj koji donosi. Ovaj put se nisam zamarao time da sliku moram napraviti onakvu kakva je u originalu, samo mi je poslužila kao šablona ( i hvala ljudima koji slikaju i to snimaju pa stavljaju na net) pomoću koje prenosim svoj neki osjećaj. Trebam samo napomenuti da se ne smatram nekim talentom za slikanje, ali isto tako me veseli samo to stvaranje, taj osjećaj kad kupiš to platno, pa sjedneš, pripremiš boje i kreneš. To stvaranje mi je veći gušt od same završene slike, jer samim završetkom, jedva čekam opet taj trenutak da počnem neko novo stvaranje. Ono prvo platno koje ste ocijenili kao dobro, popravljao sam još tri puta poslije. Posvijetlio sam more, uspio u naumu, ali nebo sam popravljao tri puta. Moji najrealniji kritičari Ficho i Belatorica su rekli da sam ipak trebao ostaviti onako, a Ficho je posebno naglasio da je ono nebo prvo njemu bilo najbolje. Kužim ja to, da nije to sad baš nešto, ali ono prvo platno će meni imati posebnu veličinu. Kod ovog sada drugog platna moja najveća kritičarka, vlastita supruga je u fazi ovog stvaranja idile ipak malo zastala i vidio sam u njenim očima da je dobro ( to je bilo u fazi koja se vidi na trećoj fotki), da odobrava to što sam kupio platno, čak je sliku kad je bila završena objavila na svojem fejsbuku ( a to nije mala stvar, ccccccc, jer od nekih mojih 400 postova lajkala je nekih možda samo 10).......... Pa da krenemo u stvaranje......ali još malo samo riječi :)) Kao što sam rekao, svojom vizualizacijom, maštom ili čime god, stvarno osjetim ovaj ugođaj, negdje u planinama, u samom podnožju, nalazimo se u drvenoj kolibi, vatra u kaminu tinja pomalo jer zaista je toplo. Okružen sam ljudima koje volim, došli su nam prijatelji, djeca se igraju neke svoje igrice na podu kod kamina, mi smo upravo večerali, iz kuhinje dopire miris tek pečenih kolača, lagano ispijamo neko piće i svira glazba. Osjete se i mirisi topline izgorjelih drva, netom nacjepanih i pospremljnih iza kolibe, čak vidim gdje sad točno stojimo i nazdravljamo i pojačavamo glazbu i lagano se ljuljamo u ritmu. .....Ne znam koju bih vam točno glazbu preporučio za ovaj ugođaj, ali u "moru" glazbe zalijepit ću neke pjesme, pa vi izaberite da li vam se koja uklapa u taj osjećaj i da li uopće osjetite ono što sam vam pokušao prenjeti, ono što si mogu vizualizirati.... ....prva bi bila jedna snježna, jer je to neki novi val nekih novih bendova kod nas...... ....druga je božićna, iako mi baš božićne pomalo izlaze na uši ( neke), zato jer je to Fichi najbolja verzija "Zvončića".....danas ju je vrtio doma sat vremena i plesao i pjevao....pitao me tko to pjeva, pa sam mu rekao da je to Toše Proeski i da ga više nema, a Ficho je sve živo ispitao o njemu i kako to da ga nema, pa sam mu morao sve objasniti...na kraju je rekao da ćemo i za njega upaliti svijeću kad se ono bude išlo na groblje, jer to mu je najdraža pjesma, odnosno verzija....rekao sam da može.... ....treća je također božićna, ali ne spada u one koje se vrte non-stop po šoping-centrima......stvar mi je dobra, a neki komentari predviđaju da će ući u standardne božićne pjesme za nekih 10-tak godina, jer mora proći neko vrijeme..... ************* ....odaberite ako koju želite i uđite u kolibu....ima klope, cuge i dobrog raspoloženja :))))) ************* ..i da ne mislite da nismo ekološki osvješteni i da ne čuvamo prirodu, posadio sam dva bora, tu desno na imanju, koje ćemo kad prođe Božić ponovno vratiti u zemlju da raste :))))..... ********* Želim vam od srca da pronađete i zadržite svoju idilu. I želim vam svima sretan Božić i zdravlje i sreću u Novoj, a i svim dolazećim godinama !!

- 20:47 - Komentari (10) - Isprintaj - #

11.12.2014., četvrtak

Sutra ti je rođendan !

Nekako se svemir posložio da se sutra ne vidimo. Nekako se posložilo i da ti ne mogu napisati ništa novo, ništa posebno baš za ovaj rođendan. Bilo je nešto u pripremi, ali nisam posložio. Zato ti čestitam sa prošlogodišnjom čestitkom. Sve isto mislim kao i lani, kao što ću misliti i sljedeće godine, i one iza njih. Samo je brojka pet, zamijenjena sada sa brojkom šest. Jer godine idu. Rođeni strijelac Čestitka (12.12.2013.) U ovo vrijeme točno prije pet godina, čekao sam tebe. Već onda kao da smo se znali, kad sam ugledao tebe prvi put. Kao da sam se i ja ponovo rodio, možda i jesam. Ne mogu ti to točno opisati, ali sve drugo postalo je manje važno. Znam da još ne možeš ovo čitati, ali uskoro ćeš moći. Znaš i sada neka slova, ali nije to bitno. Bitno je da će ovo ostati kao naš podsjetnik kroz život, jer znam da ne mogu znati što nas u životu čeka. Nisam nikad u životu volio nešto planirati, nego sam samo vjerovao i živio. Ni sada ništa ne planiram, samo vjerujem. Vjerujem u naše prijateljstvo, moju ljubav prema tebi, koja je neizmjerna. Vjerujem da ti to osjećaš i znaš. Gdje god nas put usmjeri i odvede, ta ljubav će postojati. Bit će sigurno svakakvih trenutaka, pa i onih kada će ti se činiti da ti ne treba nitko. Možda ćemo biti udaljeni jedan od drugog, ali ljubav ne poznaje ni vrijeme ni prostor, ona putuje nekim svojim utabanim stazama. Ovo ti i pišem upravo zbog toga jer sam bio na pragu odlaska iz države ,ali sam ipak ostao, u slučaju da moram otići tražit kruh za nas negdje dalje. Bila je teška i sama pomisao da ću biti udaljen od tebe i majke. Znam da te nekad naljutim, da sam nekad umoran, da te nekad ne slušam i tjeram po svom. Ali i ja učim od tebe, nisam se ni ja rodio kao tata. Postao sam tata tvojim rođenjem. Učim svaki dan. Nekad sam tužan ,recimo kao neki dan kad smo bili u dućanu. Ti si me pitao koliko košta neka igračka ,a ja sam ti odgovorio da je skupa. Ti si meni odgovorio : ok tata, onda nećemo to kupit! Bio sam tužan što ti moraš znat da je to preskupo za nas. Onda progutam knedlu u grlu, oči mi se zasuze, jer vidim koliko si već velika osoba. Bilo bi mi lakše da počneš plakat i navaljivat da ti se to kupi. Pa ti si dijete ,tebi treba ta igračka. Ali lakše mi je kad vidim smješak na tvom licu kad se igramo, jer tu igru ne može zamijenit niti jedna igračka na svijetu. I to si me ti naučio. Neki dan nisam znao jel bi plakao ili se smijao kad si pitao mamu : pa dobro mama, kad ćeš mi već jednom rodit bracu ili seku ? Otvorio si ladicu i izvadio neke plastične male vilice i pitao zašto je tu toliko vilica ,pa treba mi braco ili seka da se onda igramo!? Nismo znali što da ti odgovorimo, nemamo odgovor. Znam da bi ti to volio više od svega, ali nisam te mogao zamarati svojim odgovorima. Nisam znao što bih ti odgovorio, jer se možda bojimo ,možda nismo spremni ,ali ionako ništa ne radim planski pa ti ni ne mogu odgovoriti. Mogu ti samo reći da te zaista volim, i uvijek ću te voljeti. To se nikada neće promijeniti. Uvijek ću biti tvoj tata. Hvala ti i na tome što nekad mami i meni kažeš : ne mojte se svađati ,to nije lijepo. I u pravu si sine ,nije lijepo. Ali nekada je neizbježno ,to ćeš jednog dana shvatiti ,ali kao što volim tebe, volim i tvoju majku! To su obične, glupe svađe ,najčešće i upravo radi tih glupih novaca. Želimo da ti to ne osjetiš, da imaš sve što ti treba. I onda se sjetim da sam glup ,jer sve što nam treba i imamo ! Nisam nikad bio materijalista ,i znao sam isto živjeti sa puno novaca ,kao i sa praznim džepom. I uvijek sam imao dovoljno ,sve što mi treba. A treba mi običan život i ljubav. A to i imamo, mi imamo tebe ,a ti imaš nas. Želim ti sretan ovaj rođendan, kao i sve buduće rođendane ! Želim ti da budeš zdrav kao i do sada, a sve ostalo ćemo već nekako. Želim ti da se smiješ svaki dan od srca, upravo kako to i sad činiš ! PS...Možda će ti biti smiješno ili čudno, ali za mene nema veće sreće od toga što te pogledam prije nego odem na spavanje i pokrijem u slučaju da si raskriven . ...od srca........tvoj tata.....

- 16:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #

06.12.2014., subota

Izlazak vs. zalazak

Nekima je ljepši zalazak sunca, nekima pak ranojutarnje sunce. Ali čini mi se bez obzira tko što više voli, da trenutno svima fali malo sunca, ili malo topline. Jesen je na zalasku, obično tada nestaju one boje koje krase tu jesen. Volim jesen, već to vrapci znaju. Ali kad zarunda sivilo, tada čekam zimu, snijeg, neku novu priču. Bojim se da prave zime neće biti. Eto, nudim vam jednu borbu koja i nije borba, jer na kraju svi dobivamo. Svi dobivamo malo boje, i od jednog zalaska negdje na sesvetskim krovovima...... i od jednog buđenja krovova bundekovih..... Nek se bore tko je "jači", jer svi time dobivamo, toplinu, boju :)) Oznake: zalazak sunca, buđenje

- 17:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.12.2014., petak

Pismo sv. Nikoli

Eh, da ne bi bilo zabune, Ficho je napisao pismo Nikoli. Nek bude sve napismeno, da ne bi bilo nismo znali :) Osmislio je tekst, slova zna, zna što želi, jedino mu je mama trebala govoriti koje slovo ide kad. Crež i pismo je pred neki dan ostavio na prozoru, i gle čuda, Nikola je uzeo pismo....... Kod nas nije upitno jel postoji Nikola, jedino je upitno što će donijeti. Svi vjerujemo u njega, a kako i nebi, kad nas se još uvijek sjeti. Uvijek nam nešto ostavi, i mami i tati. Ficho je jedino rekao da ne treba napisati u pismo kako smo mu sugerirali, da napiše "uglavnom sam bio dobar" :)) Veli on da to ne treba pisati. Ima i pravo, pa svi imamo svoje mušice nekad. Poprilično sam siguran da će ti donijeti to što si poželio. Sine, voli te tvoj Nikola !

- 19:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #

04.12.2014., četvrtak

Krečenje, pituranje, farbanje, bojanje

Kako god zvali to, još uvijek ne znam u koju točno kategoriju spadam. Stariji ljudi su znali još za bojanje zidova reći : treba zidove obijeliiti. Naravno, to je i logično, jer boja je uobičajena : bijela. U novije vrijeme ima svega, puno zidova je obojano u razne boje. To u današnje vrijeme nije toliko rijetko. Tako da obijeliti zidove baš i nije doslovno više. Ne znam kako vi razmišljate o krečenju, da li to volite, mrzite ili se jednostavno ne želite upuštati u to. Također u novija vremena ljudi zovu majstore, malere, piture da im okreče stan, kuću. Znam da dosta ljudi zazire od toga. Nisam puno puta farbao po zidovima, krečio i to, jer kod mene je to drugačije. Jednom kad ofarbam, onda to stoji i po 20 godina. Nikad mi nije bilo fora kupit bijelu boju, uzet valjak i lupaj sve u isto. Jer ipak kad gledaš, najjednostvnije je i najjeftinije. Ne treba one pik ili krep trake, puno je brže tako. Ali pošto ne krečim često, volim si zakomplicirati stvar. Što više posla, što više trake. To sam ja. Jednom ako i kada budem odlučio da ću krečiti kao svi normalni ljudi, ili bijelo ili slično, onda ću zvati majstora, jer ne mogu ja to. Ne mogu bez šaranja po zidovima :)) Prvo me zgrabilo tamo kasnih 90-tih, u sobi je bio ormar, smeđi, boje kenje, ( i još je tamo), pa sam odlučio malo kamuflirati tu smeđu boju. Imao sam samo tempere ( nisam imao pojma da postoji nešto drugo, kao akril, a možda ga i nije bilo tada), tako da ak se ide mokrom krpom ode sve . Obično se događalo da nešto započnem i to nikad ne završim, nego se prebacim na nešto drugo. Najjednostavnije je bilo crtati neke crtane likove.... ...naravno, boja se isprala, istrošila...tempere nisu za ormar :))) ...i kao što sam rekao, nikad dovršeno.... Sad je u toj sobi sin od buraza. Kako sam je ostavio, tako je i sada. Nakon ormara prebacio sam se na zidove, također kombinacijom tempere i boje za zid, tako da moje prvo krečenje još uvijek stoji....... ...iznad kreveta tigar, ili tigrica..... ..na jednom zidu jezero i zaljubljeni labudovi ( ne vide se jer je zatrpano)...... ...na zidu do njega je neka snježna planina, ali isto ztrpana policama..... Nije ni plafon imao mira, tamo su još uvijek moje šape..... Shvatili ste, puno kaosa, puno šaranja :) Ali jednom pokrečiš i miran si par desetljeća :)) U ovom stanu gdje sam sad, također je nakon useljenja trebalo krečiti. Što sad, poznavajući sebe, odmah sam kupio puno pik-trake. Ovaj put su već druga vremena, a i ne mogu baš sad onako sve ušareniti, da bude nešto minimalno, a opet komplicirano. Ovaj put sam kupio gotove boje, onaj dulux što kila dođe koliko 20 kila obične bijele. I još piše na duluxu da će trebati dva puta najmanje proći, a ja ih mislio zeznut, kao, što oni znaju, ja ću to isprve. Na kraju je stvarno trebalo barem po dva puta, tako da sam tri puta išao nadokupit boje. Ništa strašno ovaj put, ali ipak malo igre.... Naravno , i tu se nekad stvari zakompliciraju, jer ako se ne boja zid skroz do plafona, treba zapravo pratiti ravninu samog plafona, jer nikad nije plagon baš skroz u vagu. Prvo sam povukao crtu pomoću vage i onda obojio, a poslje skužio da to ne ide tako i da treba pratiti razmak od plafona, inače izgleda sve aus-vinkl....... I one lagane mukice sa skidanjem trake, nikad ne znaš kakva je kvaliteta same trake i da li će ti odlijepiti već ofarbani zid, ali u tome i je čar takvog krečenja, iščekivanje :)) I opet ostaje nedovršeno, ostavio sam nekakve kvadrate, ni sam ne znam, mislio sam nešto unutra ubacit, ali čeka tako već 5-6 godina...... Nije ni Ficho ostao bez mog potpisa, njemu smo naslikali neku sliku koju smo našli na omotu od drvenih bojica. Ovaj put nisu bile tempere, saznao sam da postoji akril. Pitao sam Fichu jel može, veli on može..... ...i da ima uspomenu od bratića, sestrični, prijatelja....svaki od njih mu je ostavio otisak.....daj pet !!..... I krečite li i vi i uživate li u kompliciranju !? :)))) Oznake: krečenje, pituranje, bojanje

- 16:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Gladni vojak Švejk

- 00:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.12.2014., srijeda

BUKVA-lna terapija

Sa bukvom nema puno rasprave. Bukva je bukva. Treba i nju pokušati razumjeti. Ne popušta lako. Nije to breza. Kad se nađeš s bukvom oči u oči, moraš učiniti ono što moraš učiniti..... Ovakvu terapiju preporučio bih svima. Dobit je višestruka. Od same fizikalije, svježeg zraka, izacivanje stresa...... Za početnike ipak bi trebalo krenuti od breze :)).....Puno je popustljivija. A možeš upoznati i neke svoje mišiće za koje nisi ni znao da ih imaš. Pogotovo dan nakon terapije:)) Oznake: bukva, drva, Zima

- 15:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

02.12.2014., utorak

Moje prvo platno

Iako nisam nikad slikao, bar ne na platnu, došla mi želja. Hodajući jučer po gradu, naišao sam na dućan, onaj hoby-art. Nisam nikada bio tamo, niti planirao, ali jučer sam ušao. Kupio platno, naravno i jedno za Fichu..... Akrilne boje sam nekad davno kupio (prije 5 godina), kada sam kod Fiche u sobi na zidu crtao neki dječji crtež, i od tada stoje doma..... Nisam bio siguran koje boje imam, i da li uopće smiju toliko dugo stajat, pa sam u onom dućanu kupio 4 boje....bile su po 10 kn, valjda valjaju...... Moram priznat da nemam pojma o slikanju, platnu, kistovima, čak sam zaboravio koju boju dobivamo s kojom. Moram reći da sam na kraju i razočaran samom slikom, i bijelom kupljenom bojom, nekak je sva vodena. Prvo sam mislio da ću svaki dan pomalo slikati, dok ne završim, ali kad sam sve porazbacao i zamazao, nije mi palo na pamet da to sad svaki dan pospremam :) Dosta sam šeprtljav, ali valjda volim taj dio, kreativni nered. Čak mi je veći gušt to stvaranje, samo slikanje, imao sam tu želju, pa sam si morao ispuniti. Mislio sam možda da si nešto naslikam pa stavim na zid u boravku, ali ionako sam kupio premalo platno. Nema se, pa imam to kaj imam. Zadnje pare dam za kistove i boje, normalno da bu žena pitala : kaj si ti normalan !? Pa baš i nisam, ali ne mogu si pomoći. Ne znam kaj bu na kraju s tom slikom, jer sam mislio da ću dobiti ono što sam htio prenjeti na platno. A to je slika sa nečijeg bloga, tam di ima puno dobrih slika :) Pa da krenemo u mali kreativni nered.... posudio sam stalak od Fichine ploče..... Ne zamišljam si da znam slikati, naprotiv, katastrofa, ali gušt mi je samo to stvaranje, to kad nečemu daješ život.....pa da krenemo....... ..naravno, šeprtljavost, ali to je u žaru stvaranja, ccccc...... ..i čini mi se da sam se na vrijeme uspio zaustaviti, slka bi vjerojatno bila puno bolja, jer na kraju sam toliko petljao, prelazio s bojom preko boje, tak da je je ispalo ono što nije trebalo...tu sam još držao koliko toliko konce u rukama..... Ako već nisam uspio u slikarstvu, javljam vam da otvaram firmu koja će se baviti kreativnim neredom. Znam da ima puno kreativaca, kojima ide sve od ruke, ali ne uspiju ništa zamazati, boja im ne kapa po tepihu, ne zmrljaju cijeli stan, pa će se moja firma baviti time. Dolazimo u vašu kuću i prljamo sve oko vas ! Umjesto i za vas !! Jer bavimo se kreativnim neredom........ Evo slike, kakva je da je. Čini se da se neko dijete u osnovnoj školi igralo.... Evo stigao je Ficho doma, veli da mu je dobra i pita : a di je moje platno !? Upravo ga otvara, pa mu moram dati boje. A taman sam sve pospremio :) Ako i vlasnik sa bloga prepozna svoju fotku (mada nije ni blizu onoga što je trebala biti) bit će mi to nagrada. Meni dosta. Bitno da se odvija kreativni nered :))))

- 16:16 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Sustav ili crna rupa

- 00:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

01.12.2014., ponedjeljak

4 puta u jednom danu

- 11:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.