20 do asa
31.10.2014., petak
Put ka sreći
 |
- 19:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #
29.10.2014., srijeda
Raspisujem referendum-dum-dum
|
Zašto ne bih i ja, kad mogu svi !! Da se prvo ispričam čitalaštvu zbog možda politikanskih postova u zadnje vrijeme, ali obećajem, ne spada ovaj u rubriku strogo- politika. Ovo se tiče svih nas koji živimo i plaćamo porez u Hrvatskoj. Ne volim ni ja politiku ( a tko voli sem političara). i volio bih da se ne spominje uopće, ali što je nesređenija država to se više spominje politika. Moj san je da živim u državi u kojoj skoro nitko neće znati nabrojati više od dva političara. Možda da zna eventualno predsjednika ili možda gradonačelnika ili slučajno nekog ministra onako u magli. Mislim da u sređenim državama ljudi ne znaju nabrojati više od dva političara, a kamoli ministra. Koliko ih vi možete nabrojati ??? Sad kad smo riješili ta politička pitanja, 'ajmo na referendum !! Načuo sam da bi se možda trebala graditi nova institucija. Ta institucija bi bila nešto kao reto-centar, ili komuna ili rehabilitacija. Smatram da je to potrebno, jer sam jednom čak i bio u reto-centru u Zagrebu. Dobro, ne kao član, nego kao kupac, išao sam s nekime kupit polovni frižider i neki namještaj. Tam rade svi koji se rehabilitiraju nakon droge, i nije to loše. Ali ako bi se gradila, bilo bi pošteno i kako smo već navikli raspisati referendum. Zato ću sad prvo pojasniti o čemu je riječ. Ova naša nova institucija bi bila reto-centar ili komuna za bivše političare, one koji su najureni, oni koji sami daju ostavku radi moralnih stvari ( jako rijetka vrsta) i oni koji sami shvate da to nije za njih. Smatram da je poličar također ovisnik i da mu treba pomoći. On se ne može sam skinuti s tih opojnih sredstava i gledam na to kao na bolest. Taj novi reto-centar bi bio jako velik i građenje istog bi također puno koštalo. Ali kad se zbroji koliko nas je koštala i još košta ta njihova ovisnost, ova nova institucija bi zapravo bila samo kap u moru. Pa izdvojit ćemo još i za to. Građevina bi stvarno bila velebna, jer sadržavala bi mnogo odjeljaka. Jedan dio morao bi biti uređen tip-top ( sektor 1), da bude onako kako su ovi ovisnici i navikli , da im ne bude preveliki šok kad dođu. U tom dijelu bilo bi luksuznog namještaja, ogromnih i skupih slika, polarnih i bipolarnih medvjeda, sobe za šatro sastanke, ma sve što već treba. Nakon toga bile bi potrebne i odaje za tzv. "privikavanje na odvikavanje", tj. sobe koje bi bile pomalo manje luksuzne, imale bi neke normalne stvari, bile bi tamo i učionice u kojima bi ovisnici učili da se hrana kupuje, da se režije plaćaju, da se svaki dan treba raditi itd....( sektor 2). I nakon te prelazne faze ovisnici bi konačno bili smješteni u sektor 3, gdje bi bile razne radionice, mnogo posla i neki stari zanati i nešto nalik na male tvornice. Tu bi došli ovisnici koji su pokazali najveće rezultate u prelaznom sektoru i koji su spremni na to da funkcioniraju u stvarnom svijetu. Tu bi osjetili što je umor, što znači nekad biti gladan ili žedan i što je radno vrijeme. U tom trećem sektoru morali bi naravno zaslužiti jelo, hranu ili piće, za svoj rad dobivali bi bonove ovisno o rezultatima koje ostvaruju, u svojim sobama bi imali sanitarne čvorove koji doziraju vodu ovisno o njihovim zarađenim bonovima, kao i struja i sve ostalo. Evo, ukratko sam vam opisao što bi uopće gradili, ako se naravno na referendumu odlučite zaokružiti i reći DA za izgradnju najvećeg reto-centra na svijetu. Htio sam vam samo opisati da znate za što bi ste uopće glasovali. Osobno smatram da je to vrlo dobra investicija i ulaganje u budućnost. Jer ako stvarno pogledate istini u oči, možemo zaključiti da bi i na ovaj način zaposlili ljude, političari, pardon, ovisnici bi lakše zaplovili u stvarni svijet i riješili se te teške ovisnosti. Možda bi lakše odstupali kad bi znali da će ih centar prihvatiti i da su u sigurnim rukama, jer ovisnost je zahebana stvar, uvijek je pomoć dobrodošla, naravno ako ovisnik želi izlječenje. Mislim da bi ova nova institucija radila svoj posao !!! Recite DA na referendum-dum-dum-u !! PS.....eh da, skoro sam zaboravio - štandovi za prikupljanje potpisa bit će na najfrekventnijim mjestima, u blizini kontejnera, kako bi što prije sakupili dovoljan broj potpisa ! Oznake: Referendum, komuna, reto-centar, politika |
- 17:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #
28.10.2014., utorak
Nije sve tako crno
|
Znam da je dobro biti optimist, i znam da nije dobro biti pesimist. Ali ne možeš na silu biti ili jedno ili drugo. Ima li uopće totalnog optimista, onaj koji sve baš vidi skroz pozitivno? Ako ima, blago njemu, jer što god ti se dogodi, dobro je biti optimističan. Isto tako znam neke koji su veliki pesimisti, i baš njima se znalo dogodit baš ono što su "predviđali". Nešto što su unaprijed osudili da će biti loše. A oni koji su vjerovali da mora jednostavno bit dobro, nekako često su i dočekali nešto dobro. Teško se "preorjentirati" da budeš optimist, ako to nisi po prirodi, jer to je nekako stvar vjere unutar čovjeka, ne može se na silu. Kad razmišljam o sebi u tome svemu, nekako naginjem i na jedno i na drugo, s tim da oduvijek ipak nekako vidim ono svjetlo na kraju tunela, jer znam se nekad uloviti da razmišljam "što ako ovo ", "što ako ono" u nekom pesimističnom obliku, ali kraj nečega što se događa ipak vidim pozitivnim i kao da znam da mora biti na kraju dobro. Bilo je puno situacija gdje sam se iznenadio koliko sam smiren, a dogodilo se sranje, nekad i veliko. A znam da nisam bio oduvijek tako smiren, nego sam se bojao i pomišljao "što ako "!! E sad, jel se to "istrenira" ili te život i nešto nauči. Ostati smiren je lakše ako vidiš ono "svjetlo na kraju", jer znaš da će biti ok. Ideš dalje, život ide dalje. Eto, neću se sad raspisati, jer moglo bi se tu sad mnogo toga još dodati, nego ću stati. Svi smo nekak prehlađeni doma, žena je jako loše, ide po neki antibiotik. Malo odmora ne bi škodilo.. Sve će biti dobro !! Znam da smo mi u stvari veliki optimisti, svi od reda, svima nam je čaša napola puna. Tako i treba. Evo vam i dokaz da smo optimisti : Mi svi, čak i polucrni kruh nazivamo polubijelim :))))) Stvarno smo klasa "optimist "! |
- 17:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #
27.10.2014., ponedjeljak
Svatko svog dvojnika ima !?
|
Idem s posla i vidim klinca, ima nekih 14-15, i sliči na nekoga. Sliči na svog starog, ali ne da sliči, nego više izgleda kao svoj stari od samog starog !! Malo čudno zvuči, kak netko može sličiti na nekoga i to više od njega samog, ccccc :))!! Ali to mi je prvo palo na pamet : hebate, pa mali sliči na svog čaću više nego što i sam čaća sliči na sebe ! U stvari je to moguće, jer on sada je isti čaća kad je bio mlađi, tako da u sadašnjosti sliči na njega više nego što on sliči na sebe danas. I onda se sjetim da sam već puno puta vidio ljude kojie sliče nenormalno jedni na druge. Dobro, neki su u krvnom srodstvu, ali znao sam vidjeti i one koji nisu, a izgledaju kao totalni klonovi. I onda isto tako znamo za one poznate osobe u svijetu, kad nađu njihovog dvojnika. Ali isto tako sam znao vidjeti i neke ljude koji podsjećaju na nekoga , ne po izgledu, nego po ponašanju, po samim kretnjama, čak i po glasu. Ono kad se zapitaš jel to moguće, jer ti ljudi nemaju nikakvih veza jedan s drugim i totalno su na nekim različitim prostorima. Drugo je ono kad ljudi neki znaju pokupiti nešto od nekih ljudi s kojima su po cijele dane, kao na poslu. Tak vidim sad, u stvari čujem na poslu kak nekih par ljudi imaju točno isti govor, ono od A do Ž, čak slijed riječi i naglasak, a potječu iz različitih krajeva. I to je čist normalno, neki pokupe, neki pak serviraju svoj način izražavanja. S druge strane pak, vidim i braću ili sestre kako totalno ne sliče jedni na druge, niti izgledom, niti karakterom. Ali ni to nije niš nenormalnoga. Mislim da bi svatko mogao naći nekog svog dvojnika na kugli zemaljskoj, da su si totalno slični, po izgledu, a neki uz to i po karakteru. Malo bih se još zadržao na tom fizičkom sličenju ili ti dvojništvom, jer mislim da svatko ima svog nekog dvojnika negdje. Netko ga je vidio, netko nije. Znao sam vidjet neke ljude da sliče na mene, ili ja na njih, ali ne ono baš skroz, ali ionako to lakše vide drugi nego mi sami. Tak smo jednom sasvim slučajno došli na temu još prije par godina o tim dvojnicima. I onda je jedan sugovornik izjavio da onaj broj na poleđini osobne iskaznice zapravo pokazuje koliko ima ljudi sličnih nama !? Ne znam jel to istina i da li je čovjek to provalio ili baš zna. I jel se taj broj odnosi samo na Hrvatsku- pretpostavljam da ako je to to, onda valjda na Hrvatskom području. To je onaj broj između tih strelica na osobnoj, i ako je to istina onda meni sličnih ima 6.........  Koliko ima vama sličnih !? Bilo bi zanimljivo razrješiti enigmu tog broja na poleđini, možda netko od vas zna !?? Ali zbilja, onaj mali tolko sliči svome čaći da je to naučna- fantastika, jer više sliči na čaću od čaće samog !! |
- 15:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #
26.10.2014., nedjelja
"Sjeme uništenja"
|
Je li ikada, ama baš ikada bilo čovječanstva bez sijanja nekog sjemena uništenja čovjeka !? To se nekad čovjek mora upitati. Da li je ikad bilo razdoblja da nitko nije htio vlast nad nekim, da nije htio moć, da nije radio protiv svega što mu se nalazi na putu do toga !? Da li je ikada uopće bilo u interesu da ljudi budu ravnopravni i jednaki gdje god se nalazili. Hoćeš među rasama, hoćeš među spolovima ili bilo čemu!? Da li je ikada u interesu bilo da nema gladnih, da nema ratova i svih ostalih sranja. Ta riječ "interes" se uvijek proteže u takvim trenucima. Teško mi je uopće zamarati se previše politikom naše države kakva god jest, jer ovi "naši" su mali pijunčići naspram onoga što se odvija svih ovih godina, stoljećima, od samih početaka. Mene je još kao malog klinca mučilo kad bih vidio neku nepravdu oko sebe, kad bih vidio da netko nekome namjerno čini nažao. Ne smatram sebe nešto jako dobrim čovjekom, ali znam da u svome životu nisam nikada namjerno učinio ništa loše nikome ili mu htio loše. Pa čak ni onome koji je meni učinio nešto loše. Polako kako sam odrastao tako mi se to klupko odmatalo, ta pitanja koja sam si postavljao polako su nalazila odgovore. Zašto netko nešto radi, a zna da radi protiv čovjeka, postalo mi je jasnije. Još uvijek se ne pomirujem s tim, ali polako se navikavam, jer kako drugačije opstati, preživjeti. Kako zdravlje sačuvati. Jer nitko te neće čuvati više nego što sam to možeš. Znam da je nedjelja, ali eto, možda malo preteška tema. |
- 21:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.10.2014., petak
Ekstremna blogerska stranka - EBS
|
Nadovezujem se na prošli post i inspiriran komentarom od mayday@ osnivam stranku. EBS ! Ekstremna blogerska stranka. Tko jednom uđe, više ne izlazi ! Ne da ne želi, ne može izaći. Jer kad jednom uđe gotovo je. Ovisnost, podvlačenje pod kožu. Zato jer ta stranka nije obična stranka. Tu se radi, vodi se dnevnik, piše se. Aktivnost traje od 0-24. Naše sjednice traju neprekidno, uvijek je netko tu. Osim mene, za sada je član i mayday@. Iako je izrazila želju da čisti sanitarije koje uopće ne rade, može birati svoju poziciju, otvoreno je mjesto glasnogovornice. Stranka ne može propasti, jer članstvo se stalno povećava, dolaze novi. Neki stari se iznova vraćaju. Ali ipak, stranka je stranka, i neke pozicije su ključne. Kako je ovo vrlo ozbiljna stranka, tako i mora imati neke ključne ljude na ključnim mjestima. U ovoj stranci nije problem ništa, sve imamo, hoćeš klope, hoćeš putovanja, hoćeš fotografije, hoćeš pjesme, razgovore do dugo u noć......... Tko bi uopće poželio ne biti članom te zajednice. Jedino oni koji nisu probali ili koji nisu vidjeli. Upravo zato je i službeno osnovana ova stranka s ciljem da svi ljudi budu članovi. Razmišljalo se i o tome što nam treba u mogućoj kampanji. Za reklame se ne treba brinuti, naljepit ćemo one jumbo plakate svugdje, za to su otvorena dva radna mjesta. Taj posao bit će ponuđen blogericama Nisi@ i V@, ako one budu spriječene ili ako im se ne uklapa u raspored, tek tada otvaramo natječaj. Kako naše sjednice traju bez prestanka, trebat će nam stalno neka klopa, stoga radno mjesto dobiva i alexxl@, jel trebalo bu to sve nahranit. Trebat će naravno puno stolica, nećemo fotelje jer trebamo bit što bliže ljudima, pa ćemo sjedit na onim plastičnim stolicama, a di je pribor za klopu i to, zato bi logistiku dodijelio Plastiku@. Ako bude problema i netko nas bude gnjavio sa pitanjima koji nam je program, angažirat ćemo tianu@, da ona svojim objašnjenjem zaplete to sa svojim zagradama tak da nitko više ni ne zna kaj je pitao. Kad netko bude htio izaći iz stranke, prvo ćemo mu predložiti da ode na razgovor u sobu gdje će mu cyrano@ fino objasnit da to nema smisla, jer bu se ionak vratio u stranku, tak da nema potrebe napuštat istu. Durica@ bu tu ak se skupi djece, jer te sjednice i zasjedanja traju neprekidno do dugo u noć, pa tko zna, možda će biti i djece, trebat će netko kompetentan i za taj dio čuvanja novih članova. Lilianke@ će srdačno dočekivati nove članove i strpljivo i polako ih usmjeriti u naš program, za sva pitanja će se obraćati njoj, a ona može izabrati svog pomoćnika, jer pitanjima nikad kraja. Ak baš netko bude stvarao nerede u stranci, zvat ćemo E.P@ da bude redar i po potrebi izbacit dotičnoga iz članstva i zabranit mu pristup ( što smatram da neće biti potrebno ). Za članove izvan Lijepe naše bit će zadužen Bocacciozg@ te će mu biti dodijeljen ured za dijasporu. U pauzama neprekidnih sjednica bit će mali skečevi za koje će se brinuti Euro@. Eto,ima još brdo otvorenih mjesta, pa ako netko želi pristupiti EBS-u, nek se javi, pristupnica će mu biti poslana. Nek samo kratko opiše što bi htio raditi, jer ima mjesta za sve. Cijeli svijet će biti EBS !! |
- 21:31 - Komentari (37) - Isprintaj - #
23.10.2014., četvrtak
Mantra
|
"Institucije pravne države neka rade svoj posao !" E da mi je po kuna za svaki put kad sam tu rečenicu čuo, zaradio bih i ja svoj prvi milijun !  Oznake: institucije pravne države |
- 17:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
22.10.2014., srijeda
Počelo je počelo !
|
Jeste spremni !? .......mi jesmo......  Na hladna jutra !? .....oooo, da........  Počinje !? .....počinje.....  Oznake: sezona grijanja |
- 20:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #
21.10.2014., utorak
Dečki imaju penis, a cure vaginu
|
Tu rečenicu sam jedinu zapamtio iz onog Švarcenegerovog filma ( on je komandos i gotovo:)), kad je dijete u vrtiću izjavilo : " dečki imaju penis, a cure vaginu !". Sjetio sam se toga jer je naše dijete ( ima nepunih 6 godina) neki dan izjavilo : digne mi se piša kad vidim jednu curu u vrtiću !" ??????? " Sine, kaj već to tak ide "- mislim si ja. Pa se sjetim da svaka generacija biva sve naprednija. Kak mu uopće to padne napamet, da mu se piša digla zbog cure :)). Znam da nekad ujutro ima problema s pišanjem kad mu je piša dignuta, pa gađa školjku i sve žasprica. Nisam mu još rekao kak sam ja to rješavao. Znao sam ujutro nekad ciljati iz daljine u školjku, onak ko kad neki kip ili fontana šprica mlaz u zrak i točno pogodi di treba. Dobro, već sam znao gdje otprilike moram stajati, kakav je mlaz i kakva je šprica. Ne znam kak će ove generacije krenuti u svijet upoznavanja spolovila i svega što ide uz to. Znam kak je moja generacija krenula u upoznavanje tog čuda među nogama. A to je bilo tak da su stariji dečki uvijek obučavali mlađe. Stariji su znali pitati : kaj, jesi počel drkati !? Bilo je tu mnogo naziva za mastrubiranje, evo samo neki : bacanje majmuna u komu ; drkica ; desanka šakić ; puštanje krvi pijetlu ; žlajfanje itd..... A mi onak mladi, nemajući pojma o tome pitamo : kakvo drkanje, kaj je to !? I onda nam to objasne i obično je to bilo kod nekoga ko je sam doma, i nas par pošlihtanih krenuli na posao. Stariji pokazuju mlađima. Neću nikad zaboravit bruke kad smo mi bili ti koji obučavamo novu generaciju, i tak sjedimo kod ovog malog doma vani na balkonu, opet tak pošlihtani i izvadimo spravice i pokazujemo svoje umijeće. Izvade i ovi mlađi ( tada neznalice) i krenu, kad taman ovome klincu se mama vratila ranije s posla i proviri prema balkonu, kad ono prizor i odmah vikne : Ivane, odmah u kuću ! Nije još stigla izgovorit rečenicu do kraja, a nas više nije bilo tu. Ivan nije smio neko vrijeme družit se s nama, a nismo ni mi baš previše dolazili blizu. Ni dan danas ne znam kome je bilo više neugodno, mami ili nama !? Al kad bolje razmislim uopće nije to tak trebalo radit dramu i ne znam kaj. Pa to je čist normalno bilo onda, a kak je danas ne znam. Ne znam jel se to prenosi generacijski zbog toga što danas klinci itekako imaju razne načine i sve ranije saznavaju sve. Onda je bilo samo časopisa " Erotike " i to su ljudi skrivali od drugih ko zmija noge. To je tak među dečkima, a kak je to među curama nemam pojma. One ako to rade, ili one koje bar priznaju da rade ili su radile, vjerojatno to ide puno diskretnije. Ne vjerujem da je bilo koja generacija ženskih to radila tak pošlihtano jedna uz drugu pa obučavale druge. Al znam onaj dio kak sam saznal da se kod žena odvija neki proces, nekaj čudnoga. Bili smo jedne godine na moru, buraz moj stariji, ja i sestrična starija malo od buraza. I sjeli u čamac sa još jednim domačim dečkom. I onda se počeli zezat da ćemo prevrnut čamac, da se svi malo okupamo. Sestrična je počela paničarit i vikat da ne, nemojte to napravit ni u ludilu !! Zakaj !?- pitam ja, pa znaš plivat !? Znam plivat, al ne smijem se kupat- veli ona. A ja onak uporno - pa ne kužim, kak se ne smiješ kupat, pa na moru smo !??? I tak sam je gnjavio s tim pitanjem, sve dok nije popizdila i zderala se na sav glas : boli me pička !! Da, baš tak, sjećam se koda je jučer bilo, a bilo je to prije otprilike 20 i nešto sitno godina. E tek tu mi nije bilo niš jasno ?? Ne smije se kupat jer ju boli pička !? Prvo sam mislil da je to ona poštapalica kak mi znamo reći : boli me kurac ! Ali ne, tek malo kasnije shvatio sam da žene imaju to. I skužio da TO zovu raznim imenima : dobila sam ; imam ; došla teta iz Rusije ; itd..... Nije mi bilo jasno zakaj ne vele : imam mengu !!- i gotovo. Kad sam već kod menge, moram samo spomenut da se i mi kao muškarci i žene isto s vremenom drugačije odnosimo prema tome. Nekad smo ljuti kaj je baš sad menga, a nekad je čekamo ko suho zlato !! Evo ,tak je to bilo nekad malo prije. Ne znam kak je bilo u drugim krajevima, u drugim vremenima, ali tak je bilo kod nas. Ionak vele da su muškarci z Marsa, a žene z Venere, ili obrnuto, ne znam, nisam čital !! |
- 17:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #
20.10.2014., ponedjeljak
Tko je bez grijeha, nek baci kamen prvi
|
Moćne riječi ! Znamo od kuda te riječi, tako bar povijest kaže. To bih ja povezao i sa onim : prvo pometi ispred svog dvorišta !! Ajmo pokušati rješavati stvari ! Što možemo učiniti !? Ništa !? Svi su lopovi !? Političari su smeće !? Ili bezkičmenjaci !? Moje skromno mišljenje je da moraš imati želudac za politiku. Ako i krene netko u nju da nešto napravi, da iskreno i pošteno radi ono što se od njega traži, možda čak i postoji. Ali !? Ali onda kad dođe možda takav u tu sredinu jednostavno ga izguraju, ili nestane, ili mu izmisle aferu, uglavnom budućnosti mu nema. Ili se prikloni ili mora izaći. Tako je to, takva je sredina. Ali nije to samo politika ! Svijest naših ljudi ( možda smo balkančine) je takva. Ne možemo stopostotno tvrditi da smo mi bolji. Možda smatramo da jesmo, ili držimo da smo mi drugačiji. Pod "mi" mislim općenito za ovo područje bivše Juge i okolice. Kada sam nedavno pisao "šarene babe" pokazalo se da je većina nas jako moralna i da osuđujemo u pravilu nešto što je loše. Kada je bio referendum od Markićke o obitelji, pokazalo se da na blogu rijetko tko smatra da nije još vrijeme da istospolni bračni partneri mogu posvojiti dijete. Ja sam tada rekao da nije još vrijeme i da im ne bih htio "dati" da posvaju djecu, ne zbog toga što su gay ili nešto( briga me) ,ali to dijete će svi zajebavati u školi. Znam to, takvi smo u nekom postotku. Još nismo dorasli tome. Ali nemam ništa protiv toga da svatko živi i spava s kime god hoće ! Nismo spremni na različitost, nismo spremni prihvatiti mnogo toga. Zadrti smo narod u globalu, zbilja jesmo. Krećem se u stvarnom svijetu, slušam, gledam, realan sam. Raspravljali smo o "šarenim babama" i u birtiji. Raspravljamo i odrugim stvarima, o savjesti, o ponašanju, o okolišu i svemu. I onda na blogu ispadne da smo svi toliko tolerantni za sve, toliko smo savjesni i moralni da je to milina. I onda neki ljudi koji čitaju blog, a nisu blogeri ( oni anonimci koje većina blogera ne voli, a ne znam zašto) vide da tu nešto ne štima !! Da, to je glas javnosti, blog ispada totalni teatar što se tiče tih životnih tema. Ne znam zapravo zašto većina vas ne voli one komentare crnim slovima, odnosno anonimce. Ja smatram da su baš poželjni ti " crni " komentari, jer su najrealniji. Kad napišeš odličan post, u pravilu se javi bar jedan crni !! Pa makar da te i popljuje ! Pa što onda. Kad već volimo osuđivati, biti veliki moralisti, ajde onda upitajmo sami sebe : koliko nas je barem jednom pokušalo " srediti " kaznu kad nas zaustavi murija !? Koliko nas kad nam je netko bolestan ili mi sami, tražimo i čupamo neku vezu za što bržu operaciju ili što boljeg doktora? Koliko nas kad je bez posla " ore" i " kopa " za neku vezicu ne bi li se zaposlio ? Sad mi samo recite da nitko to ne radi, pa da padnem u nesvijest. Pometimo "sebe" odnosno ispred svog dvorišta, jer ja drugo rješenje ne vidim. Ispada da nas moraju lupati po džepu sa svime , jer kako inače promijeniti svijest. Kako recimo gazdi kafića ili konobaru reći da odvoji staklene flašice od zoca od kave i kako da ne zafitilji sve zajedno u kantu za smeće isve se razlije, pa komunalni radnik to mora na licu mjesta odvajati ? Kako "natjerati" ljude da doma ipak kartone odvoje i bace u onaj plavi kontejner ? Ili da im bude neugodno baciti papir od peciva na cestu ? Ono što ja radim, priznajem, još koji puta bacim čik kroz prozor auta, ili žvaku. Ali odvajamo doma kartone i bacamo u plavi kontejner, stari kruh odnesemo nekome tko hrani živinu ili okačimo na vanjski dio kontejnera, bio otpad sipamo u jednu vrećicu da se ne razlije po drugim stvarima. To je ono što činimo, a možemo i još toga puno promijeniti kod sebe. Ono što mogu učiniti je da dam primjer svome sinu, da on bude možda bolji od mene u tom odnosu prema prirodi, okolišu i svemu, da bude tolerantniji na različitost od mene, od mog oca ili njegovog oca. Volimo se uspoređivati sa sređenim državama, ali u sređenim državama sređeni su i ljudi. Kako su to postigli, ne znam točno !? Gdje smo mi u toj priči, ne znam točno !? |
- 16:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #
19.10.2014., nedjelja
Dragom Bandinju
|
Nije ovo blog koji baš voli politiku, ali da se tu i tamo pisalo nešto, to je. Pa svakome se omakne. Najčešće sam zapravo volio opisati žalosnu stvarnost koja preko politike utječe na nas na neki svoj način, malo ironičan, malo izmišljen radi same lakše čitansti. U stvari su to bili ozbiljni postovi i moji stavovi prikazani na malo humorističan način. Nekako najviše sam pisao o Bandiću, jer on je ipak čovjek sa najviše afera, a upravo on je za sebe pričao kao da je svetac. Naravno da ne volim ljude koji imaju preveliko i predobro mišljenje o sebi, jer onda misle da su puno bolji od drugih. Ali nije to najveći problem, jer najveći problem što mi to sve osjetimo financijski. Zaljepit ću tu svoje neke postove pisane u zadnjih godinu dana, a posvećeni su mom velikom prijatelju BANDINJU !! Drž' se u pritvoru !! Tko zna, možda se i izvuče iz svega ( ako je zameo tragove), ali meni je jasno kako je "delao" Bandić !! 1. post sam zalijepio kao cijeli tekst (napisano 15.09.2013), a ostale ću staviti kao link na kraju. ********************************************** BANDIĆEVA ISPOVIJED U CRKVI Kad tad ljudima dodje da se pokaju. Počne ih nešto mučiti,ne mogu mirno spavati. Trčeći ujutro s Milanom, osjetio sam da ga nešto muči u posljednje vrijeme. Nije to onaj isti čovjek, vidi se da bi htio olakšati dušu. Predložio sam mu da ode u crkvu i da tamo olakša dušu. Nisam mu rekao da znam u koju će crkvu ići. Vidio sam da nakon našeg razgovora zaista razmišlja da ode na ispovijed. I tada sam odlučio postaviti bubu u ispovijedaonicu da pokušam snimiti ispovijed. Znam da je to kazneno djelo pa sam snimku i uništio. Prenjet ću u postu kako je tekla ispovijed. Pokunjeni Milan ulazi u kučicu i izgovara: "hvaljen Isus"! Čuje se ali s dosta šumova, bubu sam nabavio od nekih šanera iz Dubrave. Svećenik : "Uvijeke"! Nastavlja Milan : "skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio od zadnje ispovijedi..."- i tu stane. Svećenik : u redu je gospodine, znam da se ne sjećate zadnje ispovijedi, ali bitno da ste sada ovdje pa olakšajte dušu. Milan: ne znam od kud bi počeo, ali silno me guši u prsima,kao da nemam zraka. I nakon male stanke počne Milan: "lagao sam,krao sam, bio sam zao prema bližnjima, bio sam pohlepan, sebičan, psovao sam, kao da me pohlepa potpuno obuzela. Ponovo Milan zastane pa ga svećenik upita da li hoće čašu vode: ne treba,hvala. Nastavite kad želite - kaže svećenik. Milan nastavlja: sad sam se sjetio onog policajca sa početka svoje karijere, mislim da se zvao Mišić. Ulovio me pijanog da vozim pa sam lagao i sredio da čovjek ni kriv ni dužan dobije otkaz. Pa sam onda lagao da sam psovao, a postojala je snimka i dokaz da sam psovao,i optužio sam te ljude da lažu. Trošio sam tuđe novce, novce od gradjana koji su mi sljepo vjerovali. Svojim kumovima sam govorio da otvaraju firme te im namještao poslove i zgrtali smo ogromne provizije. Trošio sam novce kao lud, kupovao sam zemljišta, gradio stanove, bio sam pohlepan, trošio milijune na wc-e. Sad trenutno optužujem ljude da su oni potrošili te novce, da su oni uhlebljavali svoje ljude u holding, a to sam sve ja radio. I taj holding sam osmislio samo zbog toga da možemo lakše uzimat novce, bile su to jake firme, a sad će ljudi dobivat otkaze zbog moje pohlepe. Ne znam gospon velečasni jel trebam nastaviti dalje? Svećenik: ne treba, sve mi je jasno, jedino ako vi želite dalje, ali bitno je da se zaista kajete! Kajem se, ali htio bih reći da još jedino moram sad rasprodat te sve firme koje sam počeo uništavati. Jednu od njih ,Čistoću, obećao sam svom kumu koji ima firmu za zbrinjavanje otpada, gosp. Pripuzu. To vam govorim zato jer se želim odmah i za to ispovijediti. Svećenik: ako se zaista kajete za sve onda izmolite kajanje. Milan: Bože, ti nas ljubiš kao dobar otac, a ja sam često bio nepažljiv i sebičan, često sam samo na sebe mislio, žao mi je molim Te oprosti mi, nastojat ću biti bolji i popraviti zlo koje sam učinio. Tu mi je buba već dosta počela šumiti pa sam jedva čuo što je za pokoru. Pokora je izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu za svaki dan proveden u gradonačelničkoj fotelji. **************************** Bio je danas gradonačelnik kod Stankovića i baš mi je izgledao nekako kao da puca po šavovima, kao da je već umoran od svega i da želi na neki način da mu zakuca Uskok pa da se sve riješi. Javna je tajna da je on zapošljavao i uhlebljavao više od ikoga, plaćalo se za ulaz u ZET, Čistoću i druge podružnice. On optužuje druge, a sam je kralj uhlebljavanja. Žao mi je samo što ga Stanković nije malo ozbiljnije izrešetao, ali tako je to na tv-u, ide po nekoj šabloni. Ne želim Milanu ništa loše u životu, želim mu zdravlja,možda će mu biti još napornije u budućnosti. Valjda će moći mirnije spavati. Jer znam da neki ljudi ne spavaju dobro jer se boje otkaza, a počelo je već u Čistoći. Samo se o tome priča, već su neki otpušteni prije par dana, a sljede novi otkazi. Ne štitim ljude koji su tamo preko veze i nisu uopće ništa radili, al žao mi je što će ispaštati neki radnici koji su tamo pošteno došli i pošteno radili. A neki uhlebljeni će ostati. *******linkovi******* Svi su siti !! Na Bandićevom rođendanu |
- 19:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dolina našeg sna
|
Nedjelja je, pa laganini nedjeljno. Nakon dve radne, konačno i jedna neradno-opuštajuća. Pa i neka lagana tema, kao i što zna biti nedjeljom lagani film na tv-u, bez puno razmišljanja i opterećivanja. Ako želite, upalite si pjesmu i laganini nedjeljno-opuštajuće krenite prateći slikovno-glazbeni ugođaj...... * * * ....bili smo djeca mi i šetali smo bosi....  .....djevojčica si bila ti sa cvijetom u kosi.....  .....rasli smo ovdje mi u tihoj dolini našeg sna.....  ....tu sam te prvi put poljubio ja......  ....rasli smo ovdje mi, u tihoj, dolini našeg sna....  ....tu sam te prvi put poljubio ja...  ...na vječnu smo se ljubav mi, jedno drugom kleli...  ...a nismo se nikad više, slučajno sreli.....  .......čuvaš li tajnu još, o tihoj dolini našeg sna......  .....tu sam te prvi put poljubio ja.....  .....čuvaš li tajnu još, o tihoj dolini našeg sna...  .....tu sam te prvi put poljubio ja...  * * * .....bili smo djeca mi i šetali smo bosi....  .....djevojčica si bila ti sa cvijetom u kosi.....  ...rasli smo ovdje mi, u tihoj, dolini našeg sna....  ....tu sam te prvi put poljubio ja.....  ....rasli smo ovdje mi, u tihoj, dolini našeg sna....  ....tu sam te prvi put poljubio ja.....  Oznake: dolina našeg sna |
- 11:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
18.10.2014., subota
Gdje novac ne vrijedi pišljiva boba !
|
Da, postoji svijet gdje novac nije najvažniji. To je svijet koji živim i pokušavam živjeti. Materijalno nema onu težinu koju današnje vrijeme želi uporno nametnuti. Materijalne stvari i novac kao novac nikada nisam smatrao prevažnim. U redu je "biti dobar" s novcem, i neophodan je, ali on mi služi samo kao sredstvo plaćanja. Kao što mi automobil služi da najlakše dođem od točke A do točke B, a ne smatram ga nečim velikim, uzvišenim ili jako važnim. Isto tako sve materijalno doživljavam kao nešto nevažno, ali ipak korisno. Dakle svjestan sam da imam upravo onoliko koliko mi treba i mislim da je točno ono : svaki čovjek ima onoliko koliko mu zaista treba ! Jer ima nas svakakvih, ima skromnih, ima materijalista i ima onih kojima nije nikada dosta i onih koji nastoje kupiti sve, pa tako i sreću i zadovoljstvo. Naravo, postoje i oni koji nemaju za najosnovnije stvari, ali takvi imaju ono duhovno, ono bogatstvo koje se ne može kupiti. Prikaz onoga gdje novac ne vrijedi pišljiva boba....... -----NEKE STVARI NE KUPUJU SE NOVCEM--------  Lakše je to sve prikazati kroz djecu, jer djeca upravo žive taj i takav svijet o kojem pišem. Mi odrasli nekako potonemo u taj neki drugačiji svijet, ali nismo mi toliko jaki kao što smo bili kao djeca. Ali opet, sto ljudi-sto čudi, netko ipak ostane u onom svijetu bogatstva, gdje je najveće sredstvo plaćanja osmjeh, topla riječ, sklad s prirodom, uživanje u sitnicama koje život znače...... ----BUNDEK--(besplatno)  ----JARUN--(besplatno)  --MAKSIMIR--(besplatno)  --CVJETNO NASELJE--(besplatno)  Ali, osim djece, i odrasli imaju taj svijet ako žele takav svijet. Većina nas danas možda grca u nekim dugovima, ali moramo znati da je to taj materijalni dio, da ipak imamo i mi neka svoja bogatstva. Osim najbitnijeg zdravlja, imaju i odrasli svoje neke besplatne svari..... ---BELATORI U AKCIJI--  --OTOK S BLAGOM-- ( tu je Ficho sa svojim sestričnama, a društvo mu pravi njegov tetak, da ipak nije sam među tolikim ženama :)).....  Te vrijednosti, tog svijeta trebalo bi čuvati i nositi kao kap vode na dlanu ! --ČUVANJE BLAGA --  Oznake: novac, bogatstvo, materijalizam |
- 12:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.10.2014., četvrtak
Bliže suncu
|
Stvarno su topli dani, pretopli čak možda. Proteklih dana sparina, pa po noći grmljavina, pa ujutro vožnja do posla uz pljuskove i tuču. Volim jesensko sunce, ono baš jesensko. Ovo mi ipak malo pretoplo. Al' valjda će malo zahladiti, nadam se. Meni pretoplo, ali ova škvadra kao da želi biti što bliže suncu, njima nije pretoplo......       ...netko bliže, netko dalje od sunca....ali mora se priznat jedno : ovo je jedna užarena jesen.....  |
- 18:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
14.10.2014., utorak
Šarene babe
|
Ne znam što ste si točno zamislili pod tim naslovom "šarene babe", ali nekako ste to poželjeli. Nije post možda o onome što ste mislili, ali je to tema koja mi je u glavi već neko vrijeme. Zapravo od onda kada sam to čuo od jednog čovjeka kako priča o nekim šarenim babama. Nisam odmah znao o čemu točno priča, ali čim je malo opisao, shvatio sam. Taj čovjek je vlasnik jednog kafića, može se reći vrlo uspješnog. Ne poznajem previše tog čovjeka, ali živi u kvartu gdje sam i ja odrastao. On je oduvijek povezan sa tom branšom, jer je radio kao konobar u nekad jako popularnim kafićima po Zagrebu. Moglo bi se reći da zna taj posao i da mu je to sad kruh, kao što mu je bio i dok je konobario, samo sada je taj kruh možda malo veći. Nije mi se čovjek nekako isprve ni svidio, ne znam, rijetko me osjećaj prevari, ali ne mora značit da je zato loš ili kaj ja znam. Slučajno njegov sin ide u školu sa sinom od mog brata, pa je tako došao po ljetu kod buraza na sinov rođendan. I nekako je bio u centru razgovora, upravo zbog posla, vođenja kafića i toga svega. I sam sam bio u tom kafiću par puta, i ok je, uvijek se vidi da to netko vodi sa smislom, uvijek je bilo sadržaja i to u korak sam svim kafićima po centru grada.Ovaj njegov je na frekventnom mjestu u blizini policije, pošte, općine, ma svega. Uvijek dobiješ kokice besplatno ,prvi je imao one štrcaljke sa vodom u vrućim danima, pa neki roštilji itd..... Sve u svemu, šminkeraj, ali mirno i kulturno mjesto. Dakle, uspješan čovjek u svom poslu. Jedino kaj se vidi da mu paše kad ga se ispituje o tome i kako voli pokazat da mu ide. Tak u razgovoru stalno gleda na mobitel, to je malo bilo čudno svima, pa nam je i to pojasnio : gledam kaj rade konobari trenutno !!- veli on. A ja si mislim, a jesi big brader, kaj nemaš povjerenja u ljude, pa kafić ti dobro radi !?? Al dobro, to je tak normalno danas, svaki šef hoće znat u svakom trenutku di si i kaj radiš. I on je ponovio da to tak mora gledat, jer to mu je kruh ! I onda je počeo pričati o šarenim babama, kak ih je morao potjerati iz kafića, jer šarene babe mu tjeraju stalne goste !! A meni sto upitnika iznad glave - Kakve šarene babe, pitao sam ga !? I onda mi je počeo objašnjavat- znaš one šarene babe koje nose one turbo šarene ogromne haljine !? I onda sam se sjetio na koga misli. Da ima ih kod nas u kvartovskoj okolici, ali ništa neobično, ima nas svakavih. Tak da njegove šarene babe nisu takvo čudo. Ak ne znate o čemu pričam, to su žene koje se specifično oblače, uvijek, ali uvijek su u nekim haljinama koje su stvarno skroz šarene, a muževi su su svi sa brčićima i onako ulickani u košuljama, cipelicama. Nisam uspio slikati šarene babe, ali sam uspio njihove muževe, jer ima ih po kvartu. Često su po kafićima i nešto uvijek raspravljaju na svom nekom jeziku.......  Ne znam točno jesu li rumunji, turci ili što već, ali lako ih je prepoznati. Dakle da skratim, čovjek je potjerao odnosno zabranio dolazak u svoj kafić tim ženama koje su šareno obučene i njihovim muževima koji imaju brčiće. I opisao je kako je to izveo. Prvo su par dana dolazile šarene babe, a on je čekao, kako sam veli -" Poglavicu čopora". Mislio je na jednog sa brčićima, i kad je shvatio koji je poglavica, rekao mu je : molim vas da više ne dolazite u moj kafić, znate to je moj kruh i ne bih volio izgubiti svoje stalne goste zbog vas !! Nakon toga više šarene babe nisu dolazile u njegov kafić. On zarađuje svoj kruh i dalje, a šarene babe i poglavice sad idu na kavu u neki drugi kafić. Zapravo sam htio čuti vaše mišljenje o ovoj životno-istinitoj priči. Jer mene muče tu neka pitanja. Da li taj vlasnik ima pravo bilo kome zabraniti ulazak u svoj prostor samo zato jer misli da strše svojom različitošću !? Ne mislim samo zakonski, nego me zanima i vaše mišljenje o moralnosti i tom postupku !? Da li bi vi prestali dolaziti u kafić gdje ste stalni gosti zbog šarenih baba !? Što bi bilo da je recimo taj "poglavica" tada snimio taj razgovor i zabranu dolaska u kafić !? Je li to diskriminacija bez obzira kakva bila, jer ako je, ova može biti radi šarenila, radi govora, ili radi brkova !? Da je razovor snimljen i ako je to stvarno diskriminacija, bi li "poglavica" uopće mogao recimo tužiti vlasnika !? Što ako se mi nekad obučemo prešareno !? |
- 19:08 - Komentari (26) - Isprintaj - #
13.10.2014., ponedjeljak
Kad - tad !!
|
Malo mi se čini da ovo bablje ljeto utječe na mene. Ali čini mi se da utječe i na sve drugo. Kao da se i ovaj blog.hr priključio tome. Sve se kao razvodnilo valjda još onim kišama ,čini mi se da je i blogeraj nekako zaspao. Izgleda mi sad kao da blogeri leže vani na suncu kao gušteri na suncu. Ali i to je valjda u redu, jer bilo je sunca premalo, pa sad sve nadoknađujemo. Ili mi se samo tako čini. Sunce grije sve u 16, nikad topliju jesen nisam vidio !! Ovo je jesen nadoknađivanja. Meni u glavi 1000 tema, 1000 ideja za pisanje i samo pisanje, a di su još slike ! Ali i mene to sunce ostavilo uspavanog, kao neka magija. Neki čudan osjećaj. Recite mi kako je kod vas !? Jel vas sunce prži !? O čemu da pišem !? Što da izaberem !? Ne znam ni sam, milion je tema. Ma , kad bi mi se barem dalo!! Ali morat ću to ispisati, kad tad ! |
- 17:13 - Komentari (21) - Isprintaj - #
11.10.2014., subota
Vatrogasci pravi domaćini
|
Ne moram vam uopće objašnjavat koliko djeca zapravo obožavaju vatrogasce. Tak i Ficho, vatrogasci su trenutno br. 1 kod njega. Dobro, voli i kamione za smeće, sve vrste bagera, dizalica. miksere za beton i sl. Ali u zadnjih godinu dana čak mu moram na youtubu stavljat da gleda vatrogasne vježbe, pa smo mu obećali da ćemo ga odvesti na dan otvorenih vrata kad bude. I bio je danas.....  I ja cijenim puno vatrogasce i ne smatram to zanimanjem nego pozivom. To su posebni ljudi, kao i još neki pozivi. Ali vatrogasci imaju stvarno široki opseg djelovanja, od požara, poplava i svih drugih mogućih spašavanja u prometu, pa do onih malo filmskih skidanja mačaka sa drveta. Skidam im kapu na onome što daju svima nama, a skidam im kapu i na ovom danu otvorenih vrata. Koliko samo tu imaju posla, jer zamislite to ogromno dvorište prepuno djece i roditelja, a sve vam je dostupno, od kamiona, čamaca, motora, košara sa dizalicom, šmrkova sa vodom, dijeljenjem bombona, slikovnica, bojanki , prodaje majica. To je bilo more ljudi i djece u jednom trenutku i samo su dolazili novi. I onda netko veli da je natalitet u padu, a vidlo se danas, kao da je cijeli grad bio tu. Pa da krenemo (da se ne oduži)..... ......odmah te dočekaju sa pokolnima.....  ...i kao što sam rekao, puno ima sadržaja....       ...Ficho se nije htio penjati po kamionima, niti špricati šmrkom, ali htio je u košaru, pa smo stali u red....došli smo dosta rano pa se nije čekalo duže od 20 min, ali kasnije se čekalo puno duže....  ....bile su igri dvije dizalice, mi smo čekali baš ovu....  ...i eto nas, otisnuli se u visine....   ...naravno, i jedan "selfić" u košari :).....  ...i osvrt iza.....  ....kad smo se vratili na tlo, malo smo se družili i sa motogascima koji su nam ustupili svoje motore....  Mislim da taj dan neće niti jedno dijete zaboraviti. I mislim da to traje od 9-15 h, i dešava se jednom u godini kad vatrogasci slave rođendan. Mi smo danas stigli oko 10 h, a oko 11 je nastala prava gužva, jer počinju pokazne vježbe. Koliko je tu tek bilo oduševljenja i koliko gužve. Mi smo pogledali spašavanje ljudi iz goruće zgrade, i nakon toga rezanje i spašavanje iz automobila. Vjerojatno je još bilo zapaljenje automobila i još štošta. Bilo je i muzike, zakuske, ali mi smo morali otići, jer išli smo na selo cijepati, pardon, kalati drva, što isto nije loše. Nismo znali da je to pravi izlet kod vatrogasaca i da ima toliko toga. Možda sljedeće godine pogledamo sve, ako se bude uopće moglo unutra od silne gužve. Vi još pogledajte ako želite neke od vježbi......       Nije se moglo sve slikati, jer je trebalo djecu držati na ramenima, ali bilo je tu skakanja na onu spužvu ili trampolin, spuštanja kroz platna sa velikih visina, spuštanja po štriku....... Eto, post je možda trebao biti postavljen puno ranije, ali nek bude za sljedeću godinu, tek toliko da vidite što i kako izgleda kad su vatrogasci domaćini. Znam da vas puno ima već odraslu djecu, ali možete povesti i njih :)))) I za kraj jedan vatrogasac- dinamovac.... .... " i u nebo s njim ..."   Oznake: vatrogasci, dan otvorenih vrata |
- 20:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.10.2014., petak
Za blogere
|
Malo se pokušavam boriti protiv svojih izleta u dugačke postove i ponekad "štancanje" slika. Ovaj put ću biti kratak, makar jedan dio mene bi se sad raspisao ili nastavljao slika :). Ali ne, ne dam sam sebi ovaj put. Htio bih samo reći ( već vam se dugo nisam obratio ) da sam zahvalan svima koji čitaju ponekad i ovaj blog, i što komentiraju, javljaju se i tako to. Onaj tko me prati zna već da se ovako javljam blogerima s vremena na vrijeme. Hvala vam na nekim savjetima, pohvalama, kritici i naravno pomoći oko svega u vezi bloganja i interneta uopće. Kad sam krenuo nisam znao ništa, ni postaviti slike, kamoli što je to link, i kako ga ubaciti u tekst. Naravno, tu je najveća podrška bila jedna blogerica, koju neću ponovo imenovati, ali mislim da znate o kome je riječ, bit će i za nju jedna od danas postavljenih slika. Reći ću samo da voli malo veće slike :)). Nemojte se ljutiti što nisam svakome postavio sliku, jer bi onda opet post imao preko pedeset slika, a ovaj je zapravo kratak. Dakle da skratim, stavit ću pokoju sliku za neke od blogera čije postove nikako ne preskačem i koje puno cijenim, naravno kad uhvatim vrijieme za čitanje, ali isto tako čitam i još dosta njih, ali ne kopam svima po arhivi da vidim od prije što ima :)). Evo jedna za blogera GP-ZG@, koji razveseli svojom iskrenošću i čiji blog rado čitam..... .....naslov slike --STARI, IMAŠ VATRE !?---  Evo i jedna za Nisu@, kojoj zahvaljujem na svakom komentaru i mogućem savjetu u fotografiranju. Donekle sam u ovom kratkom roku shvatio da njene slike zaista vrijede, osim što su odlične po izgledu..... .....naslov slike -- BRAĆA MASLAČCI --  Evo i jedna za Plastika@, kojeg ne poznajem, ali kao da ga poznajem. Često nekako slično razmišljamo. Svatko tko dobije njegov komentar u postu može biti sretan, barem ja tako razmišljam. Tko ga čita, zna već o njegovim vrlinama. ......naslov slike -- DODATNA OPREMA --  Evo i jedna za Cyrana@, hahaha, cvijet na slici !! Ali to je samo kao asocijacija na njegovo pisanje o ljubavi, o ljubavima, o mnogim prošlim i budućim. I to je blog koji ću pročitati jer teško mogu proći pored, a da ne pročitam. Isto svi koji čitate znate sve, ima tu zabave, smijeha, tuge, ljubavi, ma svega, baš kao što bi i trebalo biti. .......naslov slike -- MNOŠTVO LJUBAVI --  Evo i jedna za V@ odnosno Yulunga@, jer kad sam došao tek na blog čudio sam se njenim maslačcima, pa sam joj i prekrstio nik u "maslačak". Tada sam prvi put vidio tako neke obične stvari na taj poseban način. To što ona radi sa maslačcima, radi i sa svime drugime, oćeš paukove, ose, pa i puževe u zadnje vrijeme. .....naslov slike -- KRALJICA PUŽEVA --  Evo jedna i za Čuvaricu pinkleca@ ili kako je zovem "Čuvarica", jer i mislim da je ona naša čuvarica. Često piše o anđelima, o nekim stvarima što se onda čovjek zapita neke stvari. I taj pinklec si zamišljam kao neku lijepu i toplu stvar, baš kao nekog anđela koji nas gleda od nekud, odozgo. .....naslov slike --NEBESKI ČUVAR --  Evo i jedna za Lilianke@, o kojoj neću ništa ni reći, osim hvala, hvala, hvala. Tu treba cijeli post, a i bit će jednom kad ga složim. .....naslov slike -- SAMO ŽIVI, SAMO BUDI --  Evo i jedna za sve druge blogere koje čitam i koji nekad čitaju mene, nisam mogao baš sve pojedinačno spomenuti. ....naslov slike -- NAOPAKI TRUBADUR -- ( u kontekstu naopakog vremena i zbunjene prirode, zatopljenja, zahlađenja i svih ....đenja koja nas još čekaju u budućnosti :)  |
- 18:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #
07.10.2014., utorak
Zagrebački
|
Zagrebački post u kojem ću objediniti neke objavljene fotke šetnji Zagrebom sa još puno nekih neobjavljenih. Mogla bi se to nazvati nekakvom zagrebačkom inventurom, ili zajedničkim postom. Puno se slika nakupilo u ovoj još tekućoj godini, pa malo čistim komp. Mogao bi se ovakav post napraviti i za sve moguće teme i motive, za neku ljetnu inventuru, ili zimsku, pa neki dječji post, ili neki obojani, ili crno-bijeli....ma ima tema,a ima i brdo slika.....previše. Neću uz slike pisati nikakve tekstove kao obično, nego ću sad samo navesti da krećemo zimskim fotkama, pa proljetnim, ljetnim, zatim nekim panoramskim, pa kišno- poplavnim i na kraju sa ulično-običnim-lutajuće-svakodnevnim fotkama. Sve to su ulice Zagreba i obične, ali možebitno i lijepe i manje lijepe priče. Uglavnom najobičnije šetnje. Malo je pravih šetnji radi same šetnje, sve je nekako ubrzano i usputno. Tak i većina fotki bude usputno okinuta. Na kraju posta stavit ću BONUS-fotke, jer su to rijetki trenuci kada se išlo u šetnju baš radi šetnje, samo sa fotoaparatom. Pustite si ako hoćete pjesmu i prošećite Zagrebom.......                                       ...BONUS-fotke......nisu ulice, ali spadaju u zagrebačku priču i meni su to jedne od dražih fotki......           Oznake: Zagreb, zagrebačkim ulicama |
- 22:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #
06.10.2014., ponedjeljak
Živo cvijeće na platnu
|
Još tam negdje u četvrtom mjesecu, jednog sunčanog dana ljudi su me malo čudno promatrali. Hodao sam po livadi sa crnom krpom i pokrivao livadu, i fotkao. Ne znam kak je to njima izgledalo, ali mislim da su me nekako čudno gledali. Al nije me to brinulo, jedino sam htio pokušati napraviti fotke običnog cvijeća sa livade, ali da bude živo i da bude nekakva tamna pozadina. Uzeo sam doma platno ,odnosno crnu krpu i omotavao oko biljki. Te fotke nisam nikad smatrao uspješnim, pa stoje tam u arhivi, kao i mnoge još. Ali onda si mislim, kad sam već to tak s guštom pokušavao nešto napraviti, pa nekak mi je šteta da nisu onda tako i pokazane. Kad sam već ispao "luđak" za neke šetače i čudno su gledali u mene kako paradiram s krpom. Pa evo te pomalo zaboravljene crno-krpene fotke.....( snimljeno 15.4. 2014 ).......       Nisam još nikada slikao na platnu, iako mi je želja možda probati nekad akril na platnu. Ali evo jesam barem fotografirao na platnu, crnom platnu :))).......  |
- 18:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #
05.10.2014., nedjelja
Za srca i duše
|
Kad se spominje glazba odmah pomislim na nešto dobro, lijepo, na emocije, na predanost, na ljubav, na strast. Ne znam jel postoje ljudi koji ne vole glazbu, ili bar jedan djelić nje. Bez obzira na pravac, smjer, ritam, decibele li bilo što, nisam se baš mogao svrstati nikad nigdje određeno. Pa ni onda kad si mlađi pa je često jedno od pitanja bilo : kaj slušaš !? Znam da je puno ljudi imalo i ima svoje neke idole od malena, ja nekako nisam. Ali sam uvijek volio glazbu. U određenom trenutku sam čak i zavolio i neke Arsenove stvari, u što bi meni bilo teško povjerovati da mi je to netko rekao prije par godina. Najviše od svega volim kad vidim da onaj tko se na bilo koji način bavi muzikom ili glazbom da stvarno u tome uživa i da je puno emocija. Ne volim kad se osjeti da neko radi to preko one stvari, ali neki samo žive od toga. Znao sam to vidjeti i osjetiti na svadbama, neki bendovi sviraju sa emocijom i to prenesu na ljude, a neki baš i ne. I jedni i drugi dobiju za to novce, ali...... Na ovaj post me zapravo potaknulo ono što sam slučajno vidio na youtubu. Tu zbilja ima svega, ljudi se snimaju, pjevaju, glume, glupiraju se itd...... Ali našao sam jednog čovjeka onda kad sam pisao post "ovo je priča o vama", i fasciniralo me to kad sam vidio kako čovjek uživa u glazbi. Čini mi se da ne živi od toga ( naravno), ali se vidi da živi za to. Skužio sam da je vjerojatno iz Makedonije i svira i pjeva pjesme iz svih dijelova bivše Juge. Ima tu i puno naših nekadašnjih hitova, ali poanta je ovog posta, da nekad meni bolje može zvučati nečija obrada od samog originala. Ak vam se sluša poslušajte i vi nešto. Zalijepit ću nekih par pjesama iz različitih dijelova i žanrova, tek toliko da se vidi da čovjek uživa. Ja mu skidam kapu na toj ljubavi koja se vidi. Bravo majstore !! |
- 20:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #
03.10.2014., petak
Jebeš takav petak
|
Bila je ona jedna pjesma - jebeš takav rođendan !! A ja velim jebeš takav petak i takav vikend ! Da , baš tak. Možda zvuči sad kao da pišem u afektu, ili defektu ili kak god. Možda zvuči kao neka vrsta ispuhivanja, samopomoći, ma nazovite kak god hoćete i doživite kak god već doživljavate stvari. Ja osobno na to ne mogu utjecati. Samo da se osvrnem zašto više ništa ne planiram u životu !? Pa ne planiram zato što sam se bezbroj puta uvjerio da kad nešto planiraš onda to baš tak ne ispadne, i onda sam pomalo shvatio da- tko sam uopće ja , ili tko smo uopće mi da "smijemo" nešto planirati !? Kad uzmem u obzir da već godinama živim u nekoj svojoj vjeri (od ponovnog rođenja 2000. god.), i da se ta moja "vjera" kosi sa bilo kakvim planovima, u datom momentu zapravo vidim da to i nije tako loše. Jer kad ne planiraš, onda nema ni puno razočarenja. Ima naravno želja i mogućih ciljeva u životu, ali onih uobičajenih planiranja kod mene nema. Ili ima na kapaljku. Ta planiranja na kapaljku su ona slična onima koja imam ovaj vikend. Vikend je trebao biti sam po sebi uobičajen, normalan, neradni. Ali, uvijek postoji ali, saznaš u srijedu da trebaš radit u subotu. Ok, nemam velikih planova, mogu. Pomiriš se s tim da to više nije vikend( barem ja), jer jebeš vikend koji subote nema. E sad, da sam slučajno imao planove, palo bi to sve puno teže. Onda dođe petak, pa saznaš da osim subote, trebaš radit i nedjelju. Ups, što je to sad, ako mi vikend nije vikend sa radnom subotom, što je onda ovo kad radiš i subotu i nedjelju !? Kak to nazvati !? Pa ja bih to nazvao - "naša borba", jer uvijek vele : za to smo se borili !! Da, baš smo se za to borili, to je nama naša borba dala. Sad ste valjda shvatili zašto ne volim planiranje, jer ovaj vikend sam imao te sićušne male planove, one kako ih ja zovem "na kapaljku". Jer jbg, u nedjelju mi je rođendan, pa sam kombinirao da mi neki ljudi dođu u goste u subotu, a neki u nedjelju, jer mi ne stanu svi odjednom u stan. Ali koliko god i ja sićušno planirao, toliko me i manje pogodi to kad ti planovi malo propadnu. Valjda opet to moja podsvijest radi za mene, jer tako je manje razočarenje za mene samog. Odradit će se i taj vikend, i doći će ljudi, provest ćemo se i proveselit, ma ko jebe kapitalizam taj !! Vele da smo mi ljudi najveće " beštije" i da se navikavamo najbolje na sve od svih živih biće na planetu. Ali si isto tako mislim da smo "mi Hrvati" još dodatno to sve istrenirali kroz godine, tako da smo mi još više otporniji na sve od "običnih" ljudi. I mislim si da nas istovremeno lupaju dva CroCop-a ili ti Mirka nisu dovoljna da nas sruše, i da dalje stojimo ponosno i na svojim nogama. Kad god nam netko zada neki udarac, mi samo okrenemo obraz nek lupe i tu, još se i nasmijemo i pitamo : kaj nemre to jače !?". Kaj da vam velim, imal sam i neki sićušni plan da napišem jedan rođendanski post tam negdje u subotu, ali neće bit vremena, i nije trebao biti ovakav. Dakle, poanta svega vam je da ------ništa ne planirajte, osim ak baš ne volite planirat !! Budite mi dobro. Ps.......e da, naslov je mogao biti : Jebeš takav rođendan, ali bolji je ovaj koji je. Jer, razjebali su mi petak, a rođendana bu još 100 :))) |
- 17:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #
02.10.2014., četvrtak
Dvije strane
|
Vele da sve na svijetu ima dvije strane. I voda, neophodna za život, a s druge strane te ubije. I kisik. I hrana. Ma sve, pa ak hoćete i ljubav. Kad već tak vele, tko sam ja da im ne vjerujem. Evo i ovaj obični stol sa dvije klupe ima isto svoje dvije strane :))......   |
