20 do asa
13.10.2016., četvrtak
Hajde da se drogiramo,neka oči sjaje...
|
Tu sam.Po treci puta u Varšavi. Bio doma,par dana,pa nas hitno vratili nazad. Sve u svemu držim se. Svatko se drži na svoj način. Očvrsnuo sam malo. Upoznajem sebe još više. Nikad ne govorim nikad,još uvijek. I još uvijek sam zahvalan tom nekom svom anđelu čuvaru koji me pazi. Ide pomalo,gura se. Evo,prošlo je pola godine nekog novog života za mene. Išao sam u ono čega sam se najviše bojao. Često sam to radio u životu. Zapravo sam slušao samo svoj glas u glavi. I slušat cu ga i dalje.. Ne žalim za svojim postupcima. Fali mi dom i obitelj,ali ne mogu vam sad sve opisat.. Ima raznih emocija,ali ima i ciljeva. Cilj je zapravo idržat ovako koliko cu moci. Dok glas ne veli: dosta! Jedino preko toga ne idem. Za sad smo zdravi,žena i dijete to proživljavaju na svoj način,ja na svoj Razvio sam neki štit.Na početku sam bio slabiji. Došavši u Varšavu,nakon 4 dana sam pobjegao kuci. Gledao kako da nadjem prijevoz,ali onda mi je firma platila let da odem doma,odmorim,rjesim sta imam i da se vratim nazad. Vratio se,radio mjesec i pol i evo me opet sad tu nakon par dana ponovnog povratka kuci. Sad bi trebli bit jos oko 10 dana. Ne znam sto dalje,jel idem doma ili ce nas šibnuti dalje. Ja cu poslusati svoj glas. Ne drogiram se,nego se borim na svoj nacin . Pozitivnim mislima. Ps...u 6 mjeseci terena rijesio sam sve dugove prema ljudima(oko 7 000kn),prema banci(oko 12000kn),zaottak rezija(oko 3000 kn). Prenio auto napokon na sebe,servisirao bojler nakon 4 god,kupio nove gume nakon 4 god,izveo zenu i dijete na rucak prvi put u zivotu,i neke prijatelje takoder. Jos da je izdrzat otplatiti kredit(jos oko 40 000 eura). Ali glas je glas. Vidjet cemo. Veliki pozdrav iz Varšve Belator |
