20 do asa
03.01.2014., petak
Ovisnik
|
Jesi vidio zicer? Imaš kakvu dojavu? Sjebo me jučer jedan par! Ne radi mi tipka na daljinskom od teletexta ! Možda neki ne znaju s čim se povezuju ova rečenice gore. Ako ih ima koji ne znaju, sreća njihova. Nisu ovisnici. Nisam bio ni ja, barem sam tako mislio, ali visio sam nekad na teletextu po cijele dane. Pa se išlo na popravni kad vam padne glavni listić u kladionici. Poslje je već bilo i popravni popravnog. Katastrofa, tada ne bih nikada priznao da sam ovisan, ali sad kad gledam na to, to je bila ovisnost. Nije se zbrajao gubitak novaca ,bilo je važno biti u igri. Bitno da imate u džepu živući listić. A kad kojim slučajem dobijete onda se šepurite kao puran ili paun i svi moraju znati da ste dobili. Ma nema tu dobitka. Dobro, ja sam igrao za male uloge, ali ovisnost je ovisnost. Trajalo je to par godina. Znam neke koji igraju još, pa sretno im s prestankom te ovisnosti, jer ima samo par slučajeva kad lova ide na lovu ,ali to su malo veći ulozi, ali čini mi se da i tu igra samo adrenalin radi igre. Casino je po meni najveće zlo. Kad pogledate samo onaj rulet i zbrojite sve brojeve dobijete tri šestice-666. Vražji broj ,kažu. Prokletstvo, prokleti novac. Nisam nikad igrao rulet, ali jesam poker aparate. Svega je tu bilo, ali zaista zlo. Ispočetka se dobiva, znalo je uletit za 20 kn dobitak od cca. 1000kn, i to za manje od 10min. igre. Polako vas casino uvlači u sebe. Počne iz zajebancije ,igrate se ,pa i dobijete, sretni ste, uzmete novce. Ti novci stoje u džepu. Prokleti su. Opet se vratite igrati, pomalo gubite, ali opet dobijete. Osjećaj ugode raste iz dana u dan. Igrate dalje, ulažete, preuzima vas adrenalin, mozak se budi u onom dijelu koji stvara neopisivu ugodu. Ponovo je bilo važno igrati. Sada već gubite zarađeni novac, onaj prokleti, ali ne samo to ,gubite i svoj, onaj koji ste zardili, podigli u banci, uzeli doma. Tu postaje opasno, više se ne igrate, ne zabavljate, ali se vadite, pokušavate vratiti uloženo. Tu je već ovisnost, sve se vrti kako ponovo zaigrati, ništa drugo nije važno. Ovo sve pišem iz vlastitiog iskustva, ali sva sreća stao sam, znao sam gdje je neka granica. Šteta je bila napravljena, ali nitko nije bio ugrožen niti direktno osjetio. Ali i dalje smatram da je najveća i najopasnija ovisnost upravo kocka. Pored cuge, trave, bijelog, žutog ,i svega ostaloga kocka je ta koja može nanijeti najviše štete, ne samo ovisniku nego i njegovoj obitelji, prijateljima. Obično kada se sazna za tu ovisnost, već je prekasno, već je sve izgubljeno, pa čak i krov nad glavom. Vidio sam to svojim očima, to je tu oko nas. Dok sam igrao, vidio sam svakakvih ljudi. Neki su gubili po 50 000kn u sat vremena. Sjećam se jednog tipa koji je uvijek bio tamo. Jednu večer zaradio je oko 100 000 kn, koliko sam samo ja vidio. Drugi dan ja tamo, on dolazi i traži me da mu posudim 20 kn da ima za igru. Tada mi je proradio kliker, i shvatio gdje se nalazim. Nema zarade u casinu, nema, koliko god vam netko tvrdio da se može. Znam razne ljude koji su imali razne ovisnosti, ali najgore su prošli ljudi oko ovisnika o kocki. Pisao sam već prije samo o jednoj susjedi koja je prokockala cijeli život svog supruga i svoje djece. Sada se liječi kao što se liječi i jedan alkoholičar, kao jedan ovisnik o heroinu. Ali kockar je razbolio sve svoje doma, uzeo im sve što su imali. Znam i ljude koji su prodavali i skidali prozore, vrata sa svoje kuće i prodavali, sve radi igre, kockanja. Na kraju su završili na ulici. Znam i neke kojih više nema radi cuge, radi droge. Ako vam djeca postanu sumnjiva, ne znate što rade, neke stvari možete osjetiti. Cigarete možete lagano skužiti, cugu, travu, ali kocka se teže otkriva. Kad se kocka ,dobivate neku čudnu snagu da jako dobro lažete o tome. Jedino što ne znam oko te droge, vezano uz heroin, po pričama ispada da je heroin toliko snažan da stvori odmah ovisnost. Al meni se čini da ne postoji ništa na svijetu što stvori ovisnost samo iz prvog doticaja. Ne znam nikog tko je bio na heroinu, da mi iz prve ruke kaže kako to ide. Znao sam jednog dečka koji se predozirao, al nitko nije znao da se navukao. On je bio totalno povučen, dok smo mi svi izlazili i svašta radili, on nije nigdje išao. Zato smatram da prestogi odgoj može doprinjeti tome da čovjek nema samopouzdanja u sebe, osjeća se loše i bježi od stvarnosti. Počinje kroz neka opojna sredstva bježati od svega. Dakle ,mislim da ne stvara droga ovisnika, nego njegov karakter i osjećaj manje vrijednosti ili nečega. Naravno kroz neko sredstvo kao što je cuga, heroin ,kocka. Bit će tih sredstava uvijek, i bilo ih je, ali bit će i ljudi koji će bježati u to. Ja sam imao tu sreću da sam imao slobodu u odrastanju, ali isto tako je sreća da sam se nekako izgradio kao osoba i da sam bio siguran u sebe. Ali mnogi oko mene nisu. I htio bih reći svima koji smatraju da je trava neko zlo, ja bih im rekao da pričaju gluposti. Pričaju gluposti jer nemaju pojma. Nije trava veće zlo nego što to može biti alkohol, koji je dostupan svima. Pa češći su raspadi obitelji radi alkohola. Ja ne znam ni jedan brak koji se raspao radi pušenja trave. Ne zagovaram ja ni travu, ne pušim, jesam nekad ,znam što je trava, šit i takve stvari. Ali vidio sam da mi to ne treba. Ali ljudi oko mene puše ,i to uopće ne smatram ničim posebnim, niti pridajem tome neku pozornost. Ne drži mi ona Sakomanova teorija vodu, da đoja vodi do heroina, upravo zbog toga što to ovisi o čovjeku i njegovom karakteru. Naravno da ima slučajeva kad to ide svojim tokom, ali bitno je što taj čovjek traži i zašto je ovisnik. Zanima me da li netko od vas poznaje nekoga tko je uzeo heroin samo jednom u životu i nikad više ? Nisam nikad probao ništa dalje od trave, ni bonkas, ni bijelo. Neću ni probat, jer sam skužio da sam i ovako spaljen i imam bujnu maštu, u stvari ne treba mi. Ali ovo s heroinom mi je totalna nepoznanica. I tako živjeći među raznim ovisnostima, ovisnicima rješavam se stalno nekih ovisnosti. U današnje vrijeme se spominje i ovisnost o internetu kao bolest današnjice. Naravno da nitko neće reći ni priznati da je ovisan o internetu, ali ja smatram da ovisnost postoji. Ja nisam puno na netu, nemam fejzbuk ,ali posatajem ovisnik o blogu. Ili mi se čini. Već sam rekao da imam bujnu maštu i možda pušem na hladno zbog svakakvih dosadašnjih ovisnosti, ali čini mi se da se može razvitii i ta ovisnost o netu. Prvo sam se navukao čitajući i otkrivajući dobre stvari na blogu, pa sam se navukao na pisanje (dobro, pisati volim ,pisao sam i prije na papiru). Jeste li vi ovisni o netu , o blogu? Ma nisteee, uopće nema ovisnih. Al sjetite se samo osjećaja koji je bio u vama kad niste mogli neki dan na blog i u blog editor. Čini mi se da je to onaj isti osjećaj kad ja nisam mogao na popravni u kladioncu kad je bila zatvorena. Al nisu to ovisnosti, to je moja bujna mašta. Evo ja npr. pokušavam već neko vrijeme napraviti pauzu barem tri dana bez posta i nikako da mi uspije. Najveća pauza mi je dva dana. Ovo će biti moj test, da si utvrdim jesam li ovisan. Nije šala, zaista razmišljam da neću pisati par dana, a drugi dan pišem. Hoću izdržati bar tri dana da ne pišem i sada će to biti pravi test, apstinencija. Uh ,valjda će mi uspjeti, a vremena imam jer mogu u nočnoj smjeni pisati. Valjda nisam ovisnik. I htio bih samo reći da mi je to teško, izdržati ,jer stalno imam nešto za pisati, glava mi puna svakojakih tema, imam za cijelu godinu, zato će ovo biti teško. A shvatio sam i da sam postao ovisan o nečemu novom, ali tako poznatom i sve prisutnim. Zapravo to je jedna nova urota, od koje nema pomoći jer stvara opasnu ovisnost. Ali o tome ću u nekim od slijedećih postova, naravno ako se ne skinem u potpunosti od ove ovisnosti- bloga. Čujemo se za par dana, ako Blog da da izdržim tri dana ili više od nepostanja. Ako sam ovisnik čujemo se sutra. Pozdrav Oznake: ovisnost, kocka, droga |
- 16:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #
16.09.2013., ponedjeljak
Stranac u postelji
|
Poznajemo se? Ne,ne poznajemo se.Tko si ti? Pa živimo skupa oko 20 god,kako se ne poznajemo? Pa eto tako,ne poznajemo se. Ma nitko nikog ne poznaje.Tu mislim na ono kad se misli da nekog uistinu poznajemo. E pa zaboravite to.Nitko ne može poznati uistinu neku drugu osobu. Možeš vjerovati,imati potpuno povjerenje u neku osobu,voljeti je,dizati u nebesa,poštovati je,cijeniti,ali ne možeš je potpuno i u cijelini poznati. Pa čovjek i samog sebe upoznaje cijeli život, kako ćemo onda upoznati druge. Kad se znaju dogoditi tragične stvari,one iz crne kronike,uvijek je ista priča. Javljaju se susjedi,poznanici,rodbina i svi govore:nebi nikad rekli za njega,pa bio je miran i povučen mladić/djevojka. A taj "povučeni" i mirni npr. pobio pola obitelji,ili pucao po školi... Pa meni je to kad je netko miran i povučen više znak da je možda i skloniji nečemu takvom,nego onaj koji viče,psuje ili na neki drugi način izbaci neke stvari iz sebe. To su samo uvodi o "poznavanju" općenito. Zapravo nisam mislio ništa danas pisat(a tak mislim svaki dan),i onda se opet nešto dogodi,ili se nečega sjetim,tak da ću vas opet malo gnjavit. Htio sam pisat o nečemu što sam saznao jučer,a stvari su mi čudne već par dana,samo nisam znao o čemu se radi. Radi se o tome da možeš živjet s nekim i više od 20 godina,a da uopće ne možeš zamisliti s kim živiš i dijeliš postelju,s kim to imaš djecu,kome bi dao sve u životu. Stavit ću prvo jednu stvar koja je svirala dok sam putovao doma,a nekako mi je sjela danas,pogotovo jer nisam spavao baš prošlu noć zbog svega što se dogodilo. Pa nek si upali tko hoće.... Tko si ti?...To bi trebao pitati Marko iz moje priče(nazvat ću ga Marko,jer mi je to susjed,pa da ne pišem njegovo ime). Inače je poznat(nekima) koji vole sport i nogomet.On je bivši nogometaš,igrao je nekada u Dinamu,igrao je i za reprezentaciju.Nije nešto jako poznat,ali zna se za njega.Sada radi nešto vezano uz sport,mada možda ni ne treba radit. Sad će sigurno morat radit i to možda dva posla,a sve to zbog toga jer ga je stranac iz postelje,njegova zakonita i voljena žena toliko uništila da se čovjek(nijedan) ne može oporavit u sljedeća dva života. Da,i on kao i mi svi bili smo uvjereni da nekog poznajemo,a ono iznenadjenje. I mene to sve iznenadilo,u stvari više šokiralo. Dakle,život iz snova,udaš se,osnuješ obitelj,imaš troje djece,muž je zaradio dok je igrao,kupili se stanovi,par njih se renta,imaš uštedjevine za kupit još oko tri stana,čak ti muž i radi(a ne mora),doma si,brineš za djecu,velika su,idu u školu,jedino što treba možda i nekad negdje odvest na trening,imaš puno vremena za sebe. I to nije dosta,treba to sve uništiti,zbog neke dosade,hira,adrenalina ili čega već. Ona je uspjela sve to potrošit u par mjeseci.Žena je" malo "išla kockati u casino.I sada su tu kamatari oko moje zgrade. Marko ne može vjerovati,skuplja se njegova obitelj,svi su kod njega dole,pričaju što dalje,što napraviti. Ovi u crnom hoće svoje novce,djeca više nemaju djeparac,nema više stanova ,nema uštedjevine. Mene ne iznenadjuje to što se to sve može zakockati,nego me iznenadjuje zašto baš ona,pa nisam to očekivao,činilo mi se kao da je žena ok. Al nije ok,nešto joj se dogodilo,okrenulo. A dogodila joj se ovisnost o kocki,i nije mi to ništa novo jer znam ljude koji su zakockali isto sve što su imali. Vidio sam kako to ide.I ja sam nekad znao otić s nekim malo radi gušta odigrat.I vidio kako stvar funkcionira,lako se čovjek navuče,kao uostalom na bilo što,drogu,alkohol,kocku,internet..... Mislim i dalje,a i prije ove situacije sam tako mislio,da je kocka najgora ovisnost.Drogu,alkohol i druge stvari možeš lakše skužit,ali kocka je zlo.Nju kad skužiš da je netko od tvojih ovisan,obično je kasno i ostao si bez ičega. Mislim da ljudi skloni takvim ovisnostima imaju neke komplekse manje vrijednosti ili neke traume,nemaju dovoljno samopouzdanja. Kocka je jako teška ovisnost i rijetko tko će stati dok god od nekud ima dotok novaca. Skloni su voditi dvostruki život,izmišljati,lagati,a cilj je samo igrati,igrati. Tako je i žena od Marka izmislila da je počela radit,pa da je nešto bolesna,jer morala je nekako pravdat svoje izbivanje iz kuće. Ovisnik će uvijek naći rješenje da ode igrat. Bilo mi je čudno kako je uopće mogla do svih novaca,kako je uspjela prodat stanove,i onda čujem da je Marko dao da ona raspolaže sa svime,jer on je prije putovao pa se ona brinula za djecu i bila doma,a on je imao potpuno povjerenje u nju. Pa tko nema takvo povjerenje,pa to i je smisao,ako živimo u braku onda valjda vjerujemo toj osobi i donekle ju "znamo". Neću ni živjeti s nekim ako nemam povjerenja. Dakle svi mi koji živimo u povjerenju i za povjerenje zapravo riskiramo. Markova žena je sada negdje u Njemačkoj,pobjegla.Marko je doma s djecom i svojom obitelji. Marko sada rješava njezinu "igru" i skuplja snagu za novi život. I tako završi još jedna ljubavna priča iz moje zgrade. Prvo sam pisao o susjedu koji se zaljubio i ostao vani i ostavio ženu i troje djece,al to mi nije ništa prema ovome što se dogodilo Marku. Oznake: ljubav, brak, povjerenje, kocka, ovisnost |
