Zaista vjerujem da sitnice puno znače u životu.
Obične,svakodnevne,rekli bi.
Dodješ s posla kasno,mrtav umoran,gladan.
Otvoriš vrata,djete ti skoči u zagrljaj.
Nešto fino miriše.
Tu sam,tu pripadam.Doma sam.
Nakon zagrljaja,djete se vraća svojoj "arhitekturi",pa ga nećemo smetat....
Žena te dočeka sa tek gotovim uratkom....
E pa hvala vam!
...vidim da je i baka navratila....
Ako cijenimo sitnice,zaista je malo potrebno za sreću.
Oznake: sitnice, život
|