20 do asa
09.09.2013., ponedjeljak
Oprašivanje ljudi
Znate one bijele tragove na nebu koji ostaju iza aviona! Što ako to nije produkt nekakvog izgaranja kerozina ili slično? Što ako je to plansko zaprašivanje ljudi?Neki prah od kojeg sve manje razmišljamo ili zatupljujemo. Može bit da je.Pa sve je danas moguće.Možda se jednom javi neki "zviždač" koji će nam reći istinu. Ako nije to iz aviona,onda može bit nešto pošpricano po novinama.Ni to ne bismo znali ako je tako.Jedino ako netko prozviždi i o tome.U stvari novine ne treba niti pošpricati,dovoljno je samo pisati ono što i piše svakodnevno. Novine i televizija su zapravo najveći oprašivači ljudi! Uzmem danas novine,a ono zavijene u naslovnicu: vraća se Sulejman! Nabijem i njega i rtl! Pa bombardiraju nas sa svih strana.Sad se ratovi vode preko sapunica,preko papira,preko slova.Ne treba više drugog oružja! Netko će reći da je to povijesna serija i sl.,al dosta je bilo turcizma,germanizma kroz povijest. Pa zar se nismo i protiv toga nekad borili? To su sada udarni termini na tv-u,razne ferihe,sulejmani.... Pa šta da gledam na tom teveju ako ne gledam recimo vijesti ili sapunice?! Ako ima neki dokumentarac ili neka emisija gdje gostuju pametni ljudi,to je obično u nekim kasnim ili ranojutarnjim satima. Glavni termini su zauzeti sa sapunjarama. Nekad su barem te sapunjare bile u popodnevnim terminima,marisol,santa barbara... Sjećate li se one mise koju su uplatili negdje kod nas da glumica prohoda jer je bila u kolicima u sapunici? Pa to je bio početak oprašivanja ljudi.Ili smo se već oprašeni rodili. Sjećam se da su mi stari hrvati pričali kako su nekad u naseljima živjeli ljudi(obično bračni par bez djece) koji su tamo bili postavljeni kao "ispitivači javnog mijenja".Oni su skupljali informacije o tome kako ljudi dišu i prenosili to prema vrhu. Možda su to samo priče,ali uzmimo na trenutak da je to bilo tako.Pa zar onda nebi u današnje vrijeme umjesto tih ljudi "ispitivač javnog mijenja" bio zapravo internet.Internet u svakom trenutku osluškuje tko što misli,radi,gdje je bio,što voli,koje proizvode kupuje i koje serije gleda. Što ako nam je internet zapravo dostupan upravo i samo zbog toga. Jeftinije je od ljudskih "ispitivača",brže ,efikasnije,a i mi još njima platimo da nas kontroliraju. Pa nebi oni toliko forsirali niti te sapunice da nisu ispitali dobro koliko to ljudi uopće gleda. Nemam ništa protiv ljudi koji gledaju,svako ima pravo gledati što želi. Bio je to mali uvod,zapravo sam htio pisati o tome kako su hrvati pokorili američane! Očekivao sam na prvoj strani takav naslov,a ne sulejmana i odma nakon njega,Linića koji se prežderava po jadranu. Dakle,dogodilo se još jednom da "mali hrvati" pokore svijet.Ana Konjuh-15-god. iz Dubrovnika osvojila je US-Open,a u isto vrijeme to je učinio i njezin prijatelj iz Zagreba,16god. Borna Ćorić. Oboje su isti dan osvojili jedan od većih turnira na svijetu. To je zaista čudo,,ili nije,ako uzmemo u obzir da smo imali uvijek velikane u sportu! Čestitke Ani i Borni od srca! Onaj ko je bilo što trenirao u životu moći će procijeniti koliki je to uspjeh za njih i za njihove obitelji. Koliko je tu bilo odricanja,muke,rada,volje,želje,borbe i svega ostaloga. Moralo je biti puno potpore,duhovne i financijske. Na kraju mi obični ljudi vidimo samo rezultat,ali ne vidimo pravi put koji je potreban da se dodje do tog cilja. Svaka medalja ima i svoju drugu stranu.Koliko djece ne uspije iz nekih razloga,koliko ima roditelja koji sve prodaju i ulažu da im djete ostvari neki rezultat. Ima tu i onih stvari kada roditelji liječe svoje neostvarene ambicije i želje iz svog djetinjstva i kada prisiljavaju djecu i vide samo profit. Takvi primjeri postoje,samo oni ne isplivaju na površinu. Dakle.mogu zaključiti da se zaista mora puno toga poklopiti da dodješ do vrha u bilo čemu.Da si prvi u bilo čemu na svijetu tu mora osim talenta postojati još puno stvari. Nekad sam trenirao atletiku.Poslala me osnovna škola da treniram jer sam bio najbrži u školi. I ti sretan,misliš si,pa ja sam car,najbrži sam.I onda dodješ u klub trenirati,tamo vidiš još ljudi koji su brzi kao i ti.Kreneš na natjecanja pa vidiš da si skoro zadnji u maloj Hrvatskoj,a di je onda još cijeli svijet. Da,stvarno skidam kapu do poda našim sportašima. Jednom je tako i splitski kralj reketa pokorio Englesku.Svi smo plakali uz Ivaniševića! Kad je umro Dražen Petrović,nas par je markiralo u školi i išli smo na sprovod ispratit velikana! Da sad ne nabrajam sve velikane pozdravit ću još obitelj Kostelić i sve koji su uspjeli u svojim ciljevima,a pozdravljam još više sve one koji su iz nekih razloga ostali u sjeni! Ana i Borna želim vam još puno sportskih i životnih radosti! Ionak sad idete u sjenu,jer počinje Sulejman! ..i jedan za kraj.... Zašto stari grci nisu imali puno djece? Bili su prestari! |
