"Make love, not war!"

četvrtak, 12.03.2020.

SEKSUALNOST I NASILJE

Novinski naslovi i objave na portalima gotovo svakodnevno izgledaju kao izvještaji s ratišta: ubijeni, pretučeni, oteti, silovani, maltretirani, žene, muškarci i djeca… U četiri dana četiri su žene u Hrvatskoj izgubile život…, od 2003. do kraja prošle godine ubijeno je 359 žena, samo unatrag osam godina, neračunajući godinu koja je započela, partneri i muževi ili neke druge bliske osobe ubili su 101 ženu. Sva ta nasilja imaju seksualni karakter ili su utemeljena na spolnim i rodnim razlikama koliko god se prelamaju kroz svjetonazorske, religijske, kulturološke i druge prizme u okviru realnih društveno-političkih okolnosti.

S druge strane „država izdvaja više novaca za mobitele dužnosnika nego za skloništa i psihičku pomoć ženama“, takozvanih sigurnih kuća je premalo, a postojeće su prekrcane.

Nema dileme niti bi se o tome smjelo otezati kroz razgovor: pomoć ugroženim i zlostavljanim ženama i drugim žrtvama obiteljskog i spolnog nasilja morala bi biti brza, pouzdana i djelotvorna. Dokle god to nije ostvareno - a daleko je od ostvarenja! - jedini smisleni, svrsishodni i neodložan razgovor može biti kako da se djelotvorna zaštita što skorije postigne, počevši od najjednostavnijeg, a onim koji sjede na društvenim kasama najbolnijega: potrebno je više sigurnih kuća, više novca za zlostavljane i ugrožene, te veći broj kvalificiranog osoblja koje bi radilo na prevenciji i sanaciji nasilja.

No istovremeno s tim prvim korakom ne smije se zaboraviti i drugi - kako dugoročno, sistemski smanjiti ili ukloniti seksualno/obiteljsko nasilje, kako oslabiti njegove uzroke, ukloniti izvore? Utoliko svaki potez za rješavanje urgentnih problema mora imati na umu i da vodi prema trajnijem poboljšanju. U svakom slučaju, ništa što se radi danas ne bi se smjelo vratiti kao bumerang sutra. „Misli globalno - djeluj lokalno“ na području seksualnog nasilja zvuči „reagiraj odmah, i to najbolje moguće, da bi preduhitrio takve i slične nevolje ubuduće“. Razmišljaj dugoročno, djeluj bez odlaganja.

Najefikasnije kratkoročne mjere su obrana, zaštita i zbrinjavanje, a najefikasnija dugoročna mjera je uravnoteženo mentalno zdravlje i zadovoljavajući spolni život.

Još osamdesetih godina prošlog stoljeća je Brandt Steele s Univerziteta Colorado našao da se među više od stotinu majki koje su zlostavljale vlastitu djecu prstima jedne ruke moglo izbrojati veliku manjinu onih koje su ikada u životu uopće osjetile orgazam. Egzaktno je utvrđeno da parovi koji maltretiraju djecu imaju po bilo kojim kriterijima loš seksualni život.

Užitak i nasilje su obrnuto proporcionalni: ako osjećaš ugodu, dok se prepuštaš užitku teško je ili nemoguće istovremeno osjećati bijes i poriv k nasilju. Osoba koju obuzme bijes nesposobna je opustiti se i prepustiti užitku, a seksualnost je skliski teren: zadovoljavajući seksualni život je izvor užitka, uravnoteženosti i mentalne snage, dok je nedostatak takvog ispunjenja izvor frustracija, ogorčenja i agresivnih impulsa. Uigrani parovi koji se vole u krevetu izglađuju i uklanjaju nesuglasice; kod onih kojima je krenulo nakrivo seksualni život prvi uvene.

Po toj obrnutoj proporcionalnosti postoji paralela između pojedinca i društva. Kulturne s jakim seksualnim obuzdavanjem, seksualnom represijom i zatiranjem seksualnosti inkliniraju nasilju, glorifikaciji ratničke slave, agresiji kao metodi rješavanja društvenih suprotnosti, te racionalizacijama u opravdavanju zločina. U takvim društvima, kulturama ili slojevima prožetim takvim svjetonazorima seksualnost se minorizira ili upreže u cilju ostvarenja društvenih-političko-ideoloških ciljeva. Nasuprot tome, seksualno liberalne kulture su tipično nenasilne. Hipiji su proklamirali „Make love, not war“ i u Woodstocku ih se okupilo gotovo milijun i kroz tri dana u kojima je bilo obilje slobodnog seksa nije bili ijednog ozbiljnog nasilnog incidenta, dok je dovoljno da petnaestak svakovrsno frustriranih jadnika s testisima na rubu eksplozije bane pred kafić „Petko“ u Uzdolju da petnaestak minuta nakon toga u kafiću ostane krš i lom i nekolicina povrijeđenih muškaraca, žena i djece. I u životinjskom svijetu je uočljiv isti princip: strogohijerarhijsko ustrojstvo zajednica čimpanza održava se nasiljem, uključujući da konflikte rješavaju silovanjima, nasuprot kojima banobo-majmuni seksualnim kontaktima rješavaju konflikte.

Borili bi se protiv rodno uvjetovanog, seksualno motiviranog i čisto seksualnog nasilja? Izvrsno! Založite se za društvo slobodne, neopterećene, zdrave, zadovoljavajuće seksualnosti. Sretna osoba može pribjeći nasilju samo u neočekivanoj samoobrambenoj situaciji. Ogorčen, jadan, povrijeđen ili izbezumljen čovjek vidjet će u agresiji jedini izlaz. Ako je gladan - nastojat će prečicom doći do hrane, ako je pod financijskom presijom - planirat će pljačkanje banke, ako je seksualno neutažen nastojat će se zadovoljiti milom ili silom.

Da bi se društvo dugoročno i temeljito oslobodilo sistemskog seksualno-rodnog nasilja i svelo pojedinačne slučajeve na najmanju moguću mjeru nužno je razotkriti kako je ideologija „Nema seksa prije braka!“ generator nasilja, jednako kao i histerija neuravnoteženih kvazifeministica koje bi kriminalizirale i puko pogledavanje, a udvaranje toliko okljaštrilo da bi ga praktički zatrle.

Spolna i rodna ravnopravnost trebaju se izboriti protiv onih koji ih onemogućuju i napadaju, ali i osloboditi prisvajanja pokroviteljstva onih koji ih prijetvorno ili bez razumijevanja kobajagi brane.

Nije dobro. Pokazatelj da odnos među spolovima, rodna ravnopravnost i cijeli taj paket ide na bolje bit će kad vijesti s tog područja više neće naličiti izvještajima s bojišnice nago prijenosima s igrališta.

- 03:24 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>