utrka u osvajanju svemira i hladnoratovski nadmetanje

nedjelja, 21.07.2019.

SVEMIR U PRVOM PLANU

U sjećanju mi je ostalo da sam bio oko deset godina, godinu-dvije mlađi ili stariji, kad me je djed jedne večeri odveo u američki konzulat na Zrinjevcu. Moj djed je prije Drugog svjetskog rata bio dobrostojeći poduzetnik s mnoštvom nekretnina, a nakon rata mu je gotovo sve nacionalizirano, pa je bio netrpeljiv prema komunizmu i komunistima i polagao sve nade u Ameriku. Bio je uvjeren da Amerika, samo da odluči, može otpuhati mrski komunistički sistem u Jugoslaviji bez muke preko noći. Čekao je taj dan iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, i nikako mu nije bilo jasno što Amerika čeka. Tako čekajući je i preminuo.

Djed je godinama redovno jednom mjesečno dobivao magazin „Pregled“ koji je na hrvatskosrpskom izdavala američka ambasada u Beogradu na papiru i u bojama kvalitetnijim i od najluksuznijih fotomonografija koje su se tada tiskale u Jugoslaviji. Magazin je u cijelosti bio posvećen najrazličitijim divotama u U.S.A./S.A.D.-u, snazi i dostignućima te države, prirodnim, povijesnim i kulturnim vrednotama, te raznoraznim blagodatima prekooceanskog društva. Djed je listao magazin kao svetinju i stenjao otprilike: „Evo, tako bi i nama bilo da nije komunizma…“

Znao je za istraživanja svemira, ali je to - u odnosu na priče o ustašama i partizanima i hrvatsko-srpske odnose - smatrao neozbiljnom i nevažnom razbibrigom dokonih. Večer koje se prisjećam bila je godinama prije nego je televizija postala svakodnevna pojava, u vrijeme kad se u kinima prije filma obavezno prikazivalo crno-bijele „Filmske novosti“. U konzulatu se čim je pao mrak okupilo poput zavjerenika pedesetak ljudi (sve muškarci) i prikazan nam je dugometražni dokumentarni film u bojama o američkom prodoru u svemir. Odgledali su ga sa strahopoštovanjem kao da su pripadnici neke tajne sekte, no sumnjam da bi se djed odazvao pozivu bilo koga drugoga osim američke vlade koja ga je pozvala preko konzulata.

Ne znam kako su obavijestili gledaoce, da li najavom u mjesečniku koji smo dobivali ili je poziv kolao usmeno među osvjedočenim pristašama Amerike, vjerojatno i jedno i drugo. Sigurno nije bio oglašen javno izvješenim plakatima po ulicama ni obavješću u dnevnim novinama, a ne bih se čudio ni da je Udba imala popis svih prisutnih već prije početka projekcije, a do ponoći ispisane u tri primjerka sve komentare koji su bilo kome od njih izletjeli.

Bio sam fasciniran filmom: ta vatra, taj dim, ta tutnjava… Pa prostranstvo svemira, pa Zemlja odozgo… I djeda se sve to dojmilo i izašao je u zagrebačku noć okrijepljen i osnažen. Predočen mu je bjelodan dokaz da Amerikanci mogu kad god požele kresnuti raketom s atomskom bombom u centar Beograda i tako zbrisati to leglo komunista i Srba s lica zemlje jednom za svagda i nije vidio razloga zašto to ne bi koliko sutra napravili. S druge strane, kako je bio dobar čovjek, nije želio da se to zaista dogodi, ali mu je godilo da Srbi i komunisti moraju biti svakodnevno zahvalni američkoj milosti što su uopće živi.

Djed je i dalje bio uvjeren da su hrvatsko-srpski odnosi najvažnija stvar u svemiru, ali je počeo uvažavati američke napore da prodru što dublje u njega, pa mi je dozvolio da zidove svoje sobice ukrasim fotografijama lansiranja raketa i komandnog centra u Kape Kanaveralu izrezane iz „Pregleda“. Dapače, njegovi pajdaši i on su po hitnom postupku izbacili iz kavanskog društva jednoga koji je navro da je SSSR prvi uspio lansirati satelit u orbitu i prvo živo biće - psa Lajku - kao rusofila, jebo ga pas!. Tim više je bio osupnut kad su Rusi lansirali prvog čovjeka u svemir - Jurja Gagarina. Bio je razočaran što je okrnjen američki primat u bilo čemu, ali mu je spuštanje prvog čovjeka na Mjesec, Amerikanca, vratilo samopouzdanje. Mali korak Neila Amstroga po Mjesečevoj prašini bio je golem skok za čovječanstvo, ali još veći za mog djeda jer se sve ponovo vratilo na svoje mjesto, uravnotežilo i sleglo upravo kako je i trebalo biti.

- 19:08 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>