DAMA IZ ZAGREBA
Krimić "The Lady from Zagreb" Philipa Kerra postigao je solidan svjetski uspjeh, preveden je na niz drugih jezika, pa je pod naslovom "Dama iz Zagreba" objavljen i kod nas. Za nas je zanimljiv već od naslova. Naravno, u svim sredinama koje se smatraju svjetskom provincijom postoji zanimanje za bilo što i kako ih se kadikad spomene u svjetskim metropolama. Srećom, riječ je o sasvim pristojnom romanu koji bi bio jednako zanimljiv čak i da je dama iz naslova iz Sarajeva ili Ljubljane, pa se onima koji vole taj tip literature isplati pročitati.
Uz intrigantni lokalitet, dodatna atrakcija je i vrijeme u kojem se radnja odvija - Drugi svjetski rat, što u slučaju Zagreba znači - vrijeme NDH. Za ljubitelje natezanja ustaše-partizani to zvuči obećavajuće, ali bi se ipak razočarali: naime, partizani se u romanu praktički uopće ne spominju. Zato su ustaše prisutni sasvim dovoljno i sasvim adekvatno, pa je začudno da se neke braniteljske udruge još nisu povodom toga oglasile.
Za razliku od većine ostale literature u kojoj je uobičajeno na početku spomenuti da je "svaka sličnost s postojećim, živućim ili pokojnim osobama, samo slučajna", u romanu "The Lady from Zagreb" pristup građi je upravo obrnut. Pored Josepha Goebbelsa, za kojega malo kome treba objašnjavati što je i kakav je bio, kao literarni likovi pojavljuju se i neki koji nisu stvarne povijesne osobe, ali su konstruirani na temelju povijesnih činjenica. Umjesto napomene kojom se pisci na početku knjiga ograđuje od slučajnih sličnosti, Philip Kerr na kraju ima poglavlje-dodatak u kojem odaje na koje se povijesne biografske činjenice poziva.
Na primjer (oprostite na eventualnoj nespretnosti prijevoda):
"…Petar Brzica bio je student franjevačkog učilišta u Hercegovini i jedan od čuvara u Jasenovcu; pobijedio je na tamnošnjem natjecanju kao osoba koja je uspjela poklati najveći broj žrtava u jednom danu sa 'srbosjekom', zakrivljenom parajućom oštricom opisanom u knjizi. Njegova je sudbina nepoznata. Miroslav Filipović je bio franjevac i katolički vojni kapelan, svećenik u manastiru opisanom u knjizi. Isticao se sadizmom i bio poznat među svojim sljedbenicima kao 'vrag iz Jasenovca'; hrvatske trupe zvale su ga 'veličanstveni'. Bio je obješen u franjevačkoj odori nakon presude jugoslavenskog građanskog suda 1946. Iako je bio izbačen iz franjevačkog reda, nikada nije bio ekskomuniciran. Još jedan franjevac, Zvonimir Brekalo, pomagao je Filipoviću u ubojstvima; jednom prilikom ta dva katolička svećenika pobila su pedeset i dvoje male djece…"
Ne ulazeći u nijedan konkretno navedeni slučaj, tim više što su oni samo podloga na kojoj se odvija priča, okolnosti koji je omogućuju i ograničuju, upravo naše domaće očitavanje romana nameće neka pitanja koja vjerojatno nigdje drugdje u svijetu ne iskrsavaju. Recimo, nakon što smo desetljećima zasipani neiscrpnim nizom skandalizirajućih tekstova o poslijeratnim zločinima "komunističke vojske" u kojima se do beskraja ponavlja obrazac kako je "komunistička vlast" neselektivno tamanila sve koji su joj dopali šaka, možemo se zapitati da li je postojao ijedan jedinicati slučaj da je netko zasluženo strijeljan po zakonu nakon koliko-toliko odgovarajućeg suđenja? Da li je takav slučaj postojao? Ako je postojao, zašto se ne spominje? Ako se spominje, zašto se i njega ne iznosi na velika zvona kao ove druge slučajeve?
Evo, prisjetio sam se - Mile Budak je likvidiran nakon jednodnevnog suđenja zajedno s nekolicinom suoptuženika u istoj parnici. Bi li bilo bolje da se njegovo suđenje rastegnulo kao suđenje Sanaderu, Vidoševiću i nizu drugih, bi li bilo poštenije da je na kraju osuđen na ritualno guljenje krumpira? Ako je Pero Brzica u jednoj noći uspio zaklati 1360 ljudi (pa čak i da je broje deseterostruko uveličan) je li moguć ijedan iole pravičan sud na svijetu ili u povijesti koji bi ga oslobodio?
"Dama iz Zagreba" utoliko je za našu sredinu značajnija od ijednog drugog prijevoda svjetskog literarnog hita.
|