Kalendar Maja

ponedjeljak, 04.07.2016.

TEMELJ BOLJEG SVIJETA

Svojevremeno sam odbijao pogledati filom "Groznica subotnje večeri" jer me nerviralo previše onih oko mene koji su egzaltirano okretali očima i stenjali kako je to sjajan film. Toliko su mi išli na živce da sam, što se mene tiče, mogao ostati da tome da sam film nikada ne pogledam. Napokon sam se našao u situaciji da to nisam mogao izbjeći, zatekao se u društvu koje ga je počelo gledati, pa sam se pomirio sa sudbinom. Početnu netrpeljivost odbacio sam već nakon nekoliko početnih kadrova, a nakon kraja mi je bilo iskreno drago što sam to odgledao. "Groznica subotnje večeri" je zaista izuzetno dobar film.

Nešto slično dogodilo mi se s Ferićevim romanom "Kalendar Maja". Kad se pojavio dvije tisuće i jedanaeste dočekale su ga brojne pohvalne kritike, padale su neke književne nagrade, neko vrijeme se učestalo pričalo o njemu. Znajući kako Zoran Ferić piše bio sam uvjeren da je to solidno djelo, ali su mi unisone pohvale djelovale pretjerane, tim više što sam u isto vrijeme pročitao nekoliko drugih odličnih domaćih knjiga koje uopće nisu bile spominjane. Supruga je odmah pročitala roman, iako je iznimno obiman, ali kako smo u to vrijeme bili u nešto zategnutim odnosima nismo mnogo pričali o tome. Sjećam se da ga je i ona pohvalila, što mi je tada još više ohladilo žar da ga se i ja prihvatim. Onda su se pojavile druge knjige koje su mi privukle pozornost i "Kalendar Maja" je potonuo u zaborav zaturen u nekom uglu stana.

Prisjetio sam ga se nedavno kad se Ferić našao uvučen u javne polemike oko reforme školstva, a niz nedotupavnih likova je zbog toga napalo njegovu literaturu na načine ispod svake civilizirane razine. Počeo sam čitati "Kalendar Maja" otprilike kao što sam počeo gledati "Groznicu subotnje večeri". Nakon prvog poglavlja bio sam čak i pomalo mrzovoljan: da, da, otprilike upravo ono što sam očekivao, a knjiga je toliko debela… Autoru se mora priznati majstorstvo pisanja, ali imam li strpljenja da knjizi posvetim toliko vremena koliko se traži? Donekle me privlačilo što su akteri moje životne dobi, nešto na što se rjeđe nailazi, pa me čak začudilo kako Ferić - deset godina mlađi od mene - suvereno vlada građom. No sa svakim pročitanim poglavljem zanimanje je sve više raslo, a kad su se naizgled nevažne iznesene epizode počele ispreplitati više nisam mogao ispustiti tu knjižurinu iz ruku.

Otprilike na pola knjige postalo mi je jasno da je ona ne samo sjajna, ne samo odlična, da je više od toga, da je to Velika Literatura (pisano s velikim početnim slovima). Ono što su svojevremeno hvalili knjigu zapravo je premalo. Ne sjećam se da je itko rekao da je to Velika Svjetska Literatura. To je ravno Thomasu Mannu, to je vrh književnosti! Više ne može!

Svako malo sam se čitajući prisjetio drage prijateljice koja pasionirano čita Jonathana Franzena, odmah nabavi što god njegovo izađe. Franzen je svjetski uspješan pisac, sve se njegovo promptno i kod nas prevede. Tretiranje Ferića i Franzena kod nas je pokazatelj kolika smo i zašto smo provincija. S jedne strane, Frenzen kod nas ipak nije zaslužio toliku pažnju kakva mu se upućuje. S druge, Ferić piše onako kako Franzen želi pisati, ali mu ne uspijeva. "Kalendar Maja" je za naše prilike uspješniji izdavački poduhvat: možda ga je prodano i nekoliko stotina primjeraka više od tri tisuće. Nasuprot tome, sveukupno je prodano vjerojatno tridesetak tisuća Frenzenovih knjiga. Zato smo provincija. Da je "Kalendar Maja" prodan u trideset tisuća, to bi bilo dobro, a da je prodan u tristo tisuća - bili bismo kao Island u kojem barem jedan od deset stanovnika za života objavi barem jednu svoju knjigu. Tolika smo provincija, a Island - usprkos geografskom položaju i veličini - uopće nije.

U mojoj internoj kategorizaciji "Kalendar Maja" je ljubavni triler. Na tako kompleksnu ljubavnu priču s takvim preokretima, tako utemeljenu, psihološki obrazloženu i logičnu, rijetko se naiđe. U ljubavi, naravno, ima i seksa. Spolnost je kod Ferića prije svega prirodna, nimalo lascivna i nimalo pornografska koliko god realistički opisana, u potpunosti je smislena. Koliko god čistuncima moguće šokantna do kraja je obrazložena, potpuno ljudska - ukoliko se zna čitati. I, usput, najbolje prodiranje u problematiku grupnog seksa na koje sam ikada naišao.

Tek kad se pročita "Kalendar Maja" može se shvatiti provalija ljudske bijede onih koji napadaju Ferića kao književnika. Nesrazmjer između kaljuže u kojoj se valjaju svinje i Himalaja može imati samo dva objašnjenja. Prvo, nisu pročitali ono na što se nabacuju blatom. Da su pročitali, bilo bi ih strah Božjeg gnjeva pri takvom bogohuljenju. Drugo, ništa nisu shvatili, što ukazuju da je izvjesno riječ o kulturnim sirotanima, spoznajnim jadnicima, mentalno kastriranim likovima.

Čitajući "Kalendar Maja" može nam se otvoriti i uvid u kakvom šupku svemira živimo i kako je ubitačan utjecaj loše politike na sve, pa i na kulturu. Ovogodišnju Nagradu grada Zagreba dobila je Marija Peakić-Mikuljan, a Zoran Ferić nikada nije dobio Nagradu grada Zagreba, pri čemu u odnosu na Ferićevu literaturu književno djelo Marije Peakić-Mikuljan uopće ne postoji, nije ni djelo, eventualno je tek nedjelo.

Po jednoj od najboljih definicija kultura je ono što ostane čovjeku nakon što zaboravi sve što je naučio. Nakon "Kalendara Maja" kvalificirani čitatelj ima osjećaj da je uz pisca koji je to napisao i on sam obavio veliko djelo, zadovoljan je sobom da je to proživio, da je jedno poglavlje njegovog života završeno i ojačan time može dalje. Nakon "Kalendara Maja" iole senzibilno inteligentno biće može samo poželjeti da nađe još nešto slično, pri čemu mu je pojačana odbojnost prema bilo kakvom boflu.

Čini mi se da se sjećam da je Ferić izjavio da je pisao "Kalendar Maja" pet godina, a Radaković je ispisivao "Što će biti s nama" osam godina. Naravno da trajanje uloženog vremena samo po sebi nije garant da će se iznjedriti nešto vrijedno, ali kad se nakon toliko vremena pojavi nešto dobro što nitko ne bi mogao napisati brže, imamo snažan argument da je riječ o izuzetnim djelima. Pa ako želimo bolji svijet, on se može izgraditi jedino na temelju onoga što je dobro.

- 03:34 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>