- revitalizirani post od 29.8.2011.
Nema mnogo toga čime se mogu pohvaliti da sam uspio u životu, ali ima nešto na što sam ponosan i smatram to dragocjenim. Ostao sam u dobrim odnosima sa svim svojim bivšim djevojkama i što su mi bile značajnije – to su današnji odnosi čvršći i bolji. S jednom od njih poslovno se vidim barem jednom mjesečno, pa obično iskoristimo priliku i da zajedno popijemo kavu ispred njenog ureda i popričamo.
Ona ima već veliku kćerku. Volim pitati kako mala raste jer mi je uvijek u primozgu pomisao „Pa to je zamalo moja kćerka!“ Malo je falilo. Mala je sjajna kćerka, odlična studentica, bez ikakvih veza izborila je stipendiju za magisterij u Austriji, jedino što nije pokazivala nikakav poseban interes za momke, tako da sam se već pomalo i zabrinuo.
Na jednom od naših uobičajenih susreta pitam prijateljicu kako se kćerka snašla u Beču.
– Izgleda da su se pojavili i neki frajeri! Javlja da izlazi s dvojicom Talijana, braća blizanci, pa se ne može odlučiti koji joj je draži.
To je zaista problem – kako se odlučiti između dva brata blizanca? No problem je, izgleda, riješen. Za praznike je došla u Zagreb u pratnji obojice. Došli su vidjeti grad iz kojega je ona. Svi troje su, naravno, odsjeli kod moje prijateljice, svake večeri su zajedno izlazili i nije ih bilo do kasno iza ponoći.
– Ništa mi ne govori, ali s obojicom je jednako dobra, a čini mi se da su odnosi više nego prijateljski – komentira moja prijateljica – …iako se svi troje trude da sve izgleda kao da je samo prijateljski.
Tu se ja stanem zločesto smijuljiti. Bravo, mala! Kao da je moja kćerka!
Nekoliko mjeseci kasnije prijateljica mi povjeri:
– Situacija se zakomplicirala. Pojavili su se neki novi blizanci, Crnogorci. Jest da su se pojavili kasnije, ali ipak su joj bliži od Talijana, pa sad… – Za sljedeće praznike došli su u Zagreb Crnogorci.
- Ona će se specijalizirati za blizance! – rekoh prijateljici. – Kad jednom nauči po čemu su posebni, kako im priči i kako treba s njima, svaki sljedeći biti će joj sve lakši zalogaj. To se ne zaboravlja kao ni plivanje ili voženje bicikla.
Prijateljica samo frkne na mene, ali nije imala ništa više reći osim „Vidjet ćemo…“
Nedavno me je nazvala jer nije mogla sačekati da se uobičajeno pojavim:
– Upoznala je neke trojčeke iz Švicarske!