nedjelja, 16.08.2015.

strašne majke

- revitalizirani post od 3.8.2009.


Ne znam kako vi, ali mene nitko ne može izbaciti iz ravnoteže i takta kao vlastita majka. (Kažu iskusni da se s djelotvornošću i brzinom izbacivanja iz ravnoteže s roditeljima mogu donekle mjeriti jedino bračni partneri.)

Dovoljno je da majka zine i išta izusti, pa da sam sav van sebe. Njezine redovne strahote su ovog tipa:

– Obuci se toplo ako ideš van!

(Vani je minus dvadeset, pa kako sam joj došao reći da izlazim, ona sumnja da ću izaći samo u košulji kako hodam po kući.)

– Zažniraj cipele!

(Uvijek treba paziti da su vezice na cipelama zavezane jer postoji strašna opasnost da ću stati na razvezani žniranac i PASTI.)

– Ponesi kišobran!

(Nikad, ama baš nikad ne nosim kišobran jer iz kuće ulazim pravo u garažu i odvezem se u garažu u uredu. Ako baš moram preći desetak metara po kiši, obučem vjetrovku.)

– Pazi kako voziš!

(Kao, ako to ne kaže, onda ću voziti sumanuto kao muha bez glave.)

– Prekriži se prije nego izađeš iz kuće!

(Agrhhh! Zna da sam ateist. Nebrojeno puta sam je na to podsjetio.)

- Neka, ne može škoditi…

Ma nije potrebno ni da završi rečenicu. Dovoljna je prva riječ da znam što će reći. Bez obzira koliko desetljeća natovario na pleća, obraća mi se kao da sam dijete vrtićke dobi ili retardiran. Ne olakšava mi što znam da time pokazuje svoju brigu, najbolje namjere.

Bio sam u posjeti nekoliko dana kod prijatelja koji živi s majkom. Zanimljivo, uočio sam da njega njegova majka jednako živcira. Sjedimo za stolom, na stolu jelo i posuđe, prijatelj grabi kutlačom brudet iz lonca na sredini, a majka dobaci:

– Pazi da ne proliješ!

Vidim kako mu krv šikne u glavu, jedva se suzdrži da odmah ne eksplodira, a majka doda:

– Jedi salatu!

Nekako to prešuti (kao, bez nje se ne bi sjetio jesti salatu koja je pred njim, a pojma nema koliko je salata zdrava i ukusna), ali kada ga ona upozori za ribe "Pazi! Ima kosti!" – podivlja.

Što je najzanimljivije, mene njegova majka uopće ne živcira. Vidim da je to jedna fina, pristojna, dobra stara gospođa. Jasno mi je da ona nema što drugoga govoriti osim takvih stvari, da svi ljudi uobičajeno razmjenjuju banalne rečenice bez dubljeg filozofskog značenje i povijesne težine naprosto da bi razgovarali. No zašto mi to saznanje u mom slučaju uopće ne pomaže?

Samo je jedna majka. Eno je, viče iz svoje sobe:

– Ako ideš van, javi se prije!

Kao da se uvijek ne javim! Kao da mi ima reći nešto vrlo značajno! Znam što će mi reći. Nešto poput "Rekli su na radiju da će biti pogoršanje vremena krajem sedmice! A bila je strašna saobraćajna nesreća u Mezopotamiji!" Sve to zajedno znači da je "vani" strašno opasno i da je pametnije uopće ne izlaziti iz kuće.

Idem! Bježim! Samo da sam što dalje!







<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker