eliksir mladosti

nedjelja, 19.07.2015.

- revitalizirani post od 15.7.2009.

Kad sam tek nabavio Bubu, dok smo izlazili u šetnju veselo je trčkarao kroz park desetak metara ispred mene. Imao je najmanje već pet godina kada smo ga pokupili s ceste, pa mi je pet godina kasnije smireno hodao uz nogu gdje god smo išli. Nekoliko godina kasnije hodao je dva koraka iza mene, a još za nekoliko ljeta morao sam hodati polako da bi me mogao sustizati.

Podsjećalo me to na pradjeda koji me učio igrati šaha dok sam bio dijete. Otprilike u petnaestoj godini počeo sam ga kadikad pobjeđivati, a nisam imao dvadeset kada on više protiv mene nije imao izgleda, pa sam mu puštao da i on kadikad dobije.

No nije Buba samo išao sporije, nego su mu se i držanje i hod promijenili. Vrat je obično bio opušten, glava spuštena prema tlu, a rep se ovjesio. Šape je teško odljepljivao od tla, oprezno ih spuštao kao da hoda po vreloj ploči i polako se kretao bez naglih pokreta. Zvao sam ga tada "vodoravni pas", a prisjećajući se pradjeda znao sam kako to završava.

Ipak, bilo je dovoljno da sretnemo neku kujicu - ne daj Bože, da se tjerala! - pa da se sasvim promijeni. Vrat je sunuo u vis i izdužio se kao žirafi, opuštene uši su se uspravile, griva oko vrata se napuhala, bijelo krzno na prsnima narogušilo, rep se uspravio i počeo kovitlati, šepurio se kao paun i ponosno skakutao kao mladi jarić. Tu metamorfozu zvao sam "okomiti pas". Umor starosti je u trenu ishlapio, unutrašnji žar provro, mladost se vratila punom snagom. Govorio sam u šali: kada bih nabavio neku kujicu koja se permanentno tjera i držao je u susjednoj sobi - živio bi sto i dvadeset godina!

U svakoj šali - pola zbilje. Svakoga bi neka mlada žena mogla uvelike pomladiti, ali uzalud i mlada žena ako te ne voli, pa je možda važnije da bude bilo tko, samo da te voli. Ako i ne bi poživjeli duže, barem bi vrijedilo živjeti.

Nije me strah mrijeti. Blagoslov je ako smrt dođe u pravi čas. Bilo bi dobro kada bi se u životu znali i mogli ponašati kao dobri glumci: znaju kada u predstavi izaći na pozornicu, ali znaju i kada se iz radnje valja ukloniti. Loši glumci prepoznaju se, između ostaloga, upravo po tome što - osjećajući da nisu dali što su željeli - nastoje ostati što duže ili poneseni uspješnošću nastupa - koliko god dobro glumili - ne žele da se uklone sa scene, pa pokvare i ono dobro što su uradili. Nije me strah, iako mi je žao, ali bi mi još žalije bilo da sam živio uzalud.

- 08:00 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>