ponedjeljak, 27.07.2015.

noćni zvukovi

- revitalizirani post od 3.3.2008.
– Hrčeš! Probudi se! – tresla ga je voljena supruga. – Okreni se na stranu!

Miha Mijoč se okrenuo na stranu i prestao hrkati i prije nego se probudio, a kad se razbudio, ona je već ponovo spavala. Ležao je u mraku slušajući kako ona duboko, smireno, ujednačeno diše i po tko zna koji put zaokupila ga je jedna od nerješivih enigmi prirode i društva: kako se ona probudi kada on zahrče, a ujutro je ne mogu privesti svijesti ni budilica, ni telefon, ni dozivanje ni drmusanje? Obavezno zaspe pred uključenim televizorom, i to joj nimalo ne smeta. To se čini nelogičnim, ali – budući da se ipak zbiva – zacijelo postoji neka dublja logika koja mu izmiče.

Ležao je u mraku, i upravo je pomislio da će ponovo utonuti u san kada se iz predsoblja začuje: KLIK! Šššššššš…. Pup-puf-puf! Tuk! Tuk! Tuk! Buč-buč-buč…. Odmah mu je bilo jasno što je posrijedi. Svijet tišine!

KLIK! je označio da je u akvariju za kućne ribice termostat uključio grijač. Puf-puf-puf - išla je pumpa za zrak. Tuk! Tuk! Tuk! - tukla je najveća ribetina o staklo unutar kojeg je plivala. Puč-buč-buč-puč…. klokotali su mjehurići zraka uzdižući se prema površini. Ššššššš…. – bilo je nešto u akvariju, možda grijač vode, možda nešto što se također može pripisati crpki za zrak, nešto nedefinirano… Ona je sve to zvala Svijet tišine.

Njemu se sviđao taj naziv još od istoimenog dokumentarnog filma Jacquesa Cousteaua koji je gledao u djetinjstvu, a i zbog toga jer je izuzetno cijenio tišinu. Zbog toga se naposljetku financijski napregnuo do krajnjih granica i kupio kuću u rezidencijalnoj četvrti grada, u najtišem dijelu u kojemu se preko noći zaista ništa nije čulo osim provlačenja vjetra kroz lišće i poneko glasanje neke noćne ptice, a kada su se zatvorili prozori niti to. Ne samo da je kuća koštala preko pola milijuna eura, nego ju je dvije godine tražio. Toliko je cijenio tišinu da ni stari pradjedovski zidni sat koji je dao restaurirati, kada je čuo kako njegovo tiktakanje odjekuje kućom, više nikada nije navio.

Dok su razgovarali kako će urediti novu kuću, ona je više od svega željela jedno – akvarij. Veliki, bogat akvarij, s mnoštvom riba, biljkama, na mjestu odakle će se moći vidjeti iz cijeloga stana. Kako je već otklonio želju da nabave mačku, papigu i ptice u kavezu, protiv akvarija nije mogao naći argumenta kad je on već donio u brak psa kao miraz, ali je zato unaprijed izjavio da on s akvarijem neće imati nikakva posla. Dobro, žena je obećala da će se ona brinuti o ribama.

Nabavila je veliki akvarij, natočila vodu, zasadila bilje, a zatim iz dana u dan donosila ribe. Bile su to male ribice, ne veće od dva-tri centimetra, raznih oblika i boja. Neke su ugibale, a supruga ih nadomještala drugima, sve dok nije naučila kako održavati ekosustav poput akvarija, te se sastav stanovnika ustalio.

Tek nakon nekoliko mjeseci uočili su da jedna od ribica polako, ali postojano raste. Konzultirajući stručnu literaturu otkrili su da Silver shark, Balantiocheilos melanopterus, premda su ga u prodavaonici kućnih ljubimaca preporučili po svakom pitanju, može narasti do 45 centimetara i riba je očigledno nakanila da to i ostvari. Nakon godinu dana imala je već više od pedlja i bila sve bliže kriterijima pristojnog obroka u ribljem restoranu. Naravno, u akvariju se počela osjećati skučeno i počela je provoditi dane i noći priljubljena uz staklo buljeći van, te neumorno udarajući u zid svog zatvora, a kako je porasla, bogme se i čulo: tuk! Tuk! Tuk! Tuk! U savršenoj noćnoj tišini resko su odjekivali i ostali zvukovi. Svako malo oglašava se termostat grijača KLIK! Zatim ono Šššššššš…, pa Pup-puf-puf! Tuk! Tuk! Tuk! Buč-puč-buč-puč…. Nije to preglasno, ali za nekoga tko leži pokušavajući zaspati savršeno je razgovijetno, dapače, iritirajuće, jer se ne zna kada će KLIK!, kada Tuk! Tuk! Tuk!, kada Šššššššš…..

– Platio sam pola milijuna eura da živim u tišini i napokon se mogu naspavati! – ogorčeno se znojio hladnim znojem Miha Mijoč. – Zadužio se do kraja života da sada ne mogu zaspati od tih zvukova!

Da je barem akvarij bio negdje u najdaljem uglu stana da ga ne čuje, ali ne! Supruga je inzistirala da bude ondje gdje će joj pasti prvi pogled ujutro i posljednji navečer, gdje će ga vidjeti svaki put kad ide iz sobe u sobu, da svaki gost koji navrati prvo njega spazi. Otkako su se preselili u novu kuću, nebrojeno su se puta posvađali. Što to on glumi kraljevnu na zrnu graška?! Svatko bi se smijao da čuje što mu smeta – buči mu akvarij!

Miha Mijoč je ležao u mraku, zvukovi iz predsoblja nisu mu dali zaspati. Vrata spavaće sobe nije se usudio zatvoriti da ih priguši jer je i to na neki čaroban način budilo suprugu koja je tvrdila da je sa zatvorenim vratima zagušljivo. Osluškivao je – Tuk! Tuk! Tuk! – ribu koja je mahnitala želeći se dokopati tko zna kakvih prostranstva i osjećao da su oboje u istom životnom položaju, osim što ona u akvariju raste, a on se u braku smanjuje.
- 10:00 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker