srijeda, 29.04.2015.

očitavanje Borne Rajić

FLORENCE FOSTER JENKINS

IZ NAŠEG SOKAKA



Novi video uradak Borne Rajić očekivano je zapeo za zub jednog dijela naše javnosti. „Večernji list“ je odmah objavio članak.




Internetski komentatori odmah su se požurili:
– Prestala je uzimat lijekove.
– Ja bi prije rekel kak je ta umjetnica dugo sama i rastavljena....predugo... >;-))
– kako li je jednostavno biti pseudo-konceptualni umjetnik kada zivis od ratnog profiterstva – i tata bi sine
– tko je tu lud – ona ili čitatelji koji to prihvaćaju kao vijest, i urednici koji to objavljuju?
– žena je simbol hrvatskog Zeitgeista, aman taman mjerica
– Kad čovjek ne zna što će više sa sobom onda nakon nekog vremena pukne. To izgleda ovako.


Ranijim istupanjima u javnosti gospođa Rajić je neprikosnoveno zasjela na upražnjeni tron Florence Foster Jenkins. Florence Foster Jenkins bila je poznata ličnost u Americi i svijetu u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, između dva svjetska rata. Udala se za nekog milijunaša, a patila je od neuslišane želje da postane operna pjevačica. Ne zna se zašto je suprug odlučio krenuti ususret njenoj neuslišanoj želji, bilo da je i sam vjerovao u njen talent, bilo da je procijenio da će tako priskrbiti mir u kući, no kako joj je to mogao priskrbiti, unajmljivao je najpoznatije koncertne dvorane i priređivao joj koncerte. Gospođa Jenkins patila je ne samo od neuslišane želje nego i od beznadnog pomanjkanja sluha i neodgovarajućeg glasa. Koncerti su se, očekivano, pretvorili u sprdačinu. „Zvijezda“ je promašivala melodije, glas joj je pucao, kreštala je… A onda je dogodilo neočekivano, premda lako objašnjivo: publika je nagrnula na njene koncerte i gospođa Florence Foster Jenkins se upisala u povijest kao najgora operna pjevačica svih vremena. Tko je nije čuo, zavrijedilo mu je poslušati, ako ništa drugo da proširi opću kulturu:



Muzički nastupi gospođe Rajić mogu se očitavati kao svjesni ili nesvjesni homage gospođi Jenkins, iako su izlaganja njezinog svjetonazora ukazivala da nije riječ o oponašanju uzora nego o spontanom, nesvjesnom ponavljanju životnog recepta nepoznatog prethodnika, uz nevažnu razliku da gospođa Rajić, kao bogata raspuštenica, nije trebala nikog drugoga da joj sponzorira nastupe. Međutim, ovaj posljednji uradak je nešto sasvim drugačije. Nije tako jednostavan kako izgleda. Pogledajmo, zavrijedilo je.



Kao prvo, ovo je naprosto ugodno pogledati. Da sam ovo prvo vidio ili da nisam vidio ništa drugo, vjerojatno bih o javnim nastupima gospođe Rajić imao sasvim drugačiju prosudbu. Intrigantne dimenzije izviru iz analize uratka kao i iz reakcija koje je pobudio.

Recimo, u „Večernjaku“ u naslovu ističu da „Borna sjedi gola i igra se svojom bujnom, crnom kosom“. To je tipični primjer one narodne „Što je babi milo, to joj se i snilo“. Naime, iz filmića na YouTubeu se nikako ne vidi da li izvođačica ima na sebi gaćice ili nema, ima li grudnjak bez naramenica ili nema, ima li ni sebi sokne. Prvi dojam je da jeste gola, ali i ne mora biti. Rečenica iz teksta je još gora: "U pozadini svira Brahms i njegova skladba Hungarian Dances“. Ova stravično nepismena rečenica prvo netočno tvrdi da svira pokojni Brams, a ne neki nepoznati izvođač, a zatim kaže da zajedno sviraju pokojni Brams i njegova skladba, kao da je skladba neka osoba koja može svirati. Uz nepismenost, „Večernjak“ je iskazao i neznanje, opaki nedostatak temeljne kulture. Ne postoji Bramsova skladba koje se zove „Mađarski plesovi“ nego je to skupni naziv za niz Brahmsovih kompozicija. Pored nekulture, „Večernjak“ se pokazao i krajnje naivan. Do pogrešnog identificiranja skladbe kao „Mađarski plesovi“ očigledno su došli tako da su povjerovali onome kako je Borna Rajić nazvala svoj uradak. Da je navela da je tonska podloga „Ples sablji“ Arama Hačaturjana i to bi bez muke progutali. Time su se pokazali naprosto licemjerni i glupi. S potpunim povjerenjem su prihvatili informaciju od osobe koju ismijavaju, čime su zapravo ismijali sami sebe „na kvadrat“. Zapravo je Borna Rajić isprovocirala „Večernji list“ da isplazi zmijski jezik kao što je baka razotkrila zlu snahu u Šumi Striborovoj.

Sam uradak je još zanimljiviji. Odgledali ste ga? Jeste? Jeste li primijetili ono što vam je bilo pred nosom, što se ne skriva, što se – dapače – naglašava? Jedino što navodno gola izvođačica ima na sebi je narukvica, i to na desnoj ruci. Nije nužno, ali jedna narukvica se obično nosi na lijevoj ruci (ukoliko osoba nije ljevak). Drugi začudni element je knjiga u pozadini, ali je to ujedno i ukazivanje na rješenje. Znate li koja je to knjiga? Ne znate. Teško ju je i prepoznati čak i da znate jer je na filmu prikazana u „mirroru“. To je ujedno i stalno prisutan dokaz da je svaki kadar neprekinute scene okrenut kao u ogledalu: što je na slici lijevo, u stvarnosti je desno. Zašto je to urađeno, premda izgleda nepotrebno? Film bi izgledao isto da ga se prikaže onako kako je originalno snimljen, ali bi imao drugu poruku.

Ključ za očitovanje filma nije ni (navodno) gola Borni, ni u Brahmsu, nego upravo knjiga. Ključ je skriven po metodi Edgara Alana Poa iz priče „Skriveno pismo“, tako da je postavljen maksimalno uočljivo. Knjiga je fotomonografija o svojevremeno svjetski poznatoj manekeni Veruschki objavljena 2012. godine. Veruschka von Lehndorff sama po sebi je zanimljiv lik, a ovom prilikom je posebno zanimljiva zbog svog možda najpoznatijeg pojavljivanja, scene u kultnom filmu „Blow Up“. Prisjetite se te scene:



Tek nakon što smo dijagnosticirali elemente uratka, možemo pristupiti njegovom interpretiranju. Naizgled jednostavan, zapravo je višeslojan. To je nedvojbeno homage Veruschki ili sceni iz „Blow Upa“, ali za daljnje razmatranje nisam raspoložen, a nije loše ni da – umjesto da vas zagnjavim time – prepustim da se sami time zabavite.

Sve u svemu, ponavljam: da sam ovo prvo vidio ili da nisam vidio ništa drugo, mislio bih o uradcima gospođe Rajić nešto sasvim drugačije. Ovako, za sada mogu misliti jedino da je ćorava koka napokon pronašla zrno ili da je počela surađivati s nekim tko ima zrnce soli u glavi. A interenetski i FaceBook-komentatori dobro su povučeni za nos.







<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker