nedjelja, 19.04.2015.

veliki zavodnici - Davor Jerković

- revitalizirani post od 23.5. 2010.

Moj krsni kum bio je odvjetnik Davor Jerković. Pripadao je grupi prijatelja iz djetinjstva mog oca koji su studirali i diplomirali u Zagrebu, a nastavili su se družiti i nakon što su se poženili. Nazivali su se "Krmci". Toj su grupi, pored njih dvojice, pripadali i Dinko Trokulo, Ivica Jerković, Ivo Lizatović i neki Boris kojem se ne mogu sjetiti prezimena. "Krmci" su se desetljećima redovno sastajali jednom sedmično, a u prigodama poput rođendana i novogodišnjih dočeka pridruživale su im se i supruge.

Davor mi je za krštenje poklonio poseban dar koji je kod svih izazivao ushićenje. U elegantnoj kutiji na plišanoj podlozi bili su srebrni pečat za poštanski vosak i držalo s perom. Drška pečata i držalo bili su prekriveni minucioznim ornamentima, a pečat je ostavljao trag mojih inicijala. Bilo je to toliko dragocjeno da su mi roditelji samo u rijetkim prilikama dozvoljavali da ih uzmem u ruke, pri čemu su me pomno nadzirali. Sa strahopoštovanjem sam razgledao ta dva predmeta koji su uvijek bili zanimljivi jer su ornamenti bili začuđujući, a nije ih bilo moguće zapamtiti, pa sam ih svaki put razgledao kao da ih prvi put vidim. Pitam se jesu li ti pokloni – pero za pisanje i pečat – na ikoji način utjecali na moju sudbinu.

Davor je preko dana bio ozbiljan odvjetnik, a noći je provodio u bančenju i proganjanju žena. Smatrao se boemom jer je pisao pjesme i družio se s Tinom Ujevićem, što je često završavalo tako da je noći završio na policiji, bilo zato što se potukao, bilo zato što su ga pijanog okrali. Vijesti o tome "što je Davor opet uradio, što se Davoru opet dogodilo" bile su najzanimljivije priče koje su si odrasli došaptavali misleći da ih ne mogu čuti. Briga da ga se izvuče iz nevolja i skandalozni prizvuk njegovih pustolovina bili su najuzbudljiviji sadržaj monotonih života njegovih prijatelja. Pitam se nije li na moju sudbinu više od darova za krštenje utjecalo što sam kao jedan od životnih uzora uvijek imao i svog krsnog kuma.

Kad sam imao otprilike desetak godina pukla je senzacionalna vijest – Davor se oženio! Svi su bili zapanjeni jer se to dogodilo preko noći, bez ikakve najave, a prijatelje je samo obavijestio o gotovom činu. Oženio se za ženu za koju nitko nije ranije znao ni da ju je poznavao, ali je to bilo u skladu s očekivanjima da ništa ne radi kao i svi drugi. U skladu s njegovim likom i djelom bila je i njegova izabranica – barem dvadesetak godina mlađa supruga bila je te godine prva pratilja jedne od prvih službeno izabranih Mis Jugoslavije.

Zapanjio sam se kada sam je prvi put vidio. Otac i ja došli smo im u posjetu u nedjelju oko podneva i zatekli ih kako izviruju ispod popluna, tako da je prvo što sam vidio od nje bio vršak nosa, nevjerojatno velike oči i mnoštvo sunčano blještave kose. Otišli smo u drugu sobu pričekati da se obuku. Ušla je za nekoliko trenutaka u najminimalnijim kratkim hlačicama koje sam do tada vidio (prva odrasla osoba koju sam vidio golih nogu) i majici oko grudi rastegnutoj do prskanja. Nisam mogao odvojiti pogled od nje. Imala je prirodno napućene usne, čaroban osmijeh, slap plave kose i izgledala je kao otjelovljenje Disneyevih princeza. Prijatelji su se ponadali da će se Davor uz takvu ženu napokon smiriti.

Kasnije sam se, pretvarajući se da se usredotočeno igram u svom uglu, trudio ne propustiti ni jednu riječ očeve priče majci o tome kako je Davor upoznao Zoru. Ona je još kao djevojčica, odrastajući u Makarskoj, slušala priče o fatalnom zavodniku iz Zagreba koji dolazi svakog ljeta i poharači među turistkinjama i lokalnim ljepoticama ono što se svježe nudi. Nakon što je izabrana za prvu pratilju Mis Jugoslavije prvi put je izašla (u novom kupaćem kostimu) s prijateljicama na gradsku plažu. Iznenada su se prijateljice uznemirile: "Eno ga! Eno ga!" Gledala je kamo su pokazivale i nije mogla vjerovati očima: "Zar je to čuveni Davor Jerković?!"

On je nespretno poskakivao hodajući bosim nogama po užarenom pijesku. Prvo je zamijetila tanke noge kvrgavih koljena i istovremeno trbušinu koja je izvirivala iz raskopčane košulje iznad nisko spuštenih kratkih hlačica. Pomislila je: "Nema nikakvih izgleda!"

On je, naravno, došao provjeriti koja i kakva je to mala u međuvremenu otkako ga nije bilo toliko stasala da je izabrana za prvu pratilju Mis Jugoslavije. Raširio je svoj ručnik desetak metara od njezinog društva i izvalio se poput morža, a od njega su lagano dopirala alkoholna isparenja i hrkanje. Nije je ni pogledao, a u nekoliko navrata kada joj se učinilo da ju je u djeliću trenutka odmjerio, zauzela je najodbojnije moguće držanje.

Ali, vrag ne spava! Nakon kupanja otišla se presvući u kabinu i propustila da se zaključa. Da li slučajno ili namjerno (interpretacije su se razlikovale), on je otvorio vrata kabine kada je stajala u njoj potpuno gola. Ona je vrisnula, ali on – odvjetnik i pjesnik – samo je ukipljeno stajao držeći otvorena vrata i odmjeravao je. Zatim, umjesto da zatvori vrata i ode, unišao je u kabinu i zatvorio vrata za sobom. I tako je počelo.

Iz te sam priče izvukao nekoliko pouka. Prvo – za pravog zavodnika nije važno kako izgleda. Kasnije životno iskustvo pokazalo mi je da je to istina. Drugo – dovoljno je vidjeti ženu golu i ona je osvojena. To se pokazalo vrlo uvjetno i samo otprilike istina. Treće – za nas, mog kuma i mene, samo je najbolje dovoljno dobro. Od te treće pouke sam se godinama oporavljao i trebalo je ispiti mnogo gorčine da bih se od toga izliječio. Što je "najbolje", a što "dovoljno"?

Davor je pokojni, a za Zoru ni ne znam da li je još živa. Ostali su mi pero i pečat, ali ne znam što bih s njima. Niko više ne šalje pisma zapečaćena crvenim voskom, a pero je zamijenio kompjutor. Jedino je uzor još živ i preostaje mi samo proslijediti ga narednim generacijama, pa neka se oni bakču s njim.
- 11:15 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker