četvrtak, 07.08.2014.

KRATKA LAMENTACIJA NAD OSAMOSTALJIVANJEM HRVATSKE



OVAKO


ILI


ONAKO



postanku samostalne Hrvatske postoje dvije suprotstavljene teorije.



vako – prema jednoj je izdvajanje Hrvatske odraz vjekovnih težnji hrvatskog naroda, ostvarenje tisućljetnog sna. To je objašnjenje netočno jer nacionalna svijest ne postoji prije ilirskog preporoda, posljednjih sto i pedesetak godina, a zamisao o hrvatskoj samostalnosti zastupali su samo malobrojni, te u Drugom svjetskom ratu prvenstveno zločinci.

nako – prema drugoj, u vrijeme kad se Europa ujedinjavala, a svijet globalizirao, bilo je retrogradno i anticivilizacijski razbijati postojeću veću višenacionalnu zajednicu da bi se formirao niz jednonacionalnih malih, umjesto da se već postojeća Jugoslavija kao cjelina uklopi u europsku zajednicu. Ta teorija ne izgleda bezvezno.

vako - prema jednom objašnjenju Jugoslavija se neizbježno morala raspasti jer se Slovenija odcijepila, a Srbija krenula agresivno na Hrvatsku, pa Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo iako je željela ostati u nekakvoj konfederaciji o čemu svjedoči i sadržaj referendumskog pitanja 1991 (Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama.) Nema dvojbe da je to bilo tako.

nako - prema drugom tumačenju os Jugoslavije su bili hrvatsko-srpski odnosi, pa je Hrvatska imala itekako mogućnosti da djeluje PRIJE nego je do navedene situacije došlo da do nje ni ne dođe, ali onima koji su je vodili do toga nije bilo stalo, nego upravo suprotno.


vako – prema jednima, Hrvatska se mogla izdvojiti mirnim putem, glatko riješiti desetak postotka svog stanovništva, te nakon toga procvjetati u svim mogućim građanskim slobodama i vinuti se prema zapanjujućem ekonomskom prosperitetu. Takve tvrdnje pokazale su se nerealnima i naivno idealističkima.

nako – prema drugima je Jugoslaviju bilo moguće razmontiraju jedino nasilnim načinima, kroz masovna razaranja i krvoprolića. Nedavna povijest ne daje razloga pomisli da su ti bili u krivu.


vako – prema jednima trebalo se po svaku cijenu osloboditi komunističkog jarma, jednoumlja i krvave diktature. To je i postignuto po cijenu za koju je vrlo dvojbeno je li se isplatila, jedino što je dvojbeno je li uopće bila diktatura posrijedi jer je definicija diktature da je to vlast koja se održava pomoću sile i nasilja protiv volje većine stanovnika, a posljednju Jugoslaviju je kroz nekoliko desetljeća njenog postojanja većina stanovnika dragovoljno podržavala.

nako – prema drugima, trebalo je tražiti da se na osnovi jakog društvenog vlasništva i samoupravljanja traže načini daljnjeg društveno-ekonomskog razvoja. O tome se može diskutirati, ali zbog recentnih nepovratnih povijesnih zbivanja ne može se procijeniti niti ćemo ikada sa sigurnošću znati.

vako – nasuprot tome, u Hrvatskoj su česti, glasni i vrlo utjecajni glasovi koji tvrde da su „dobri momci“ u Drugom svjetskom ratu bili oni koji su poraženi, te u skladu s tim treba odbaciti povijest koja se prihvaćala od tada, temeljito je revidirati, revalorizirati, zanijekati, prešućivati i zamijeniti u skladu s ideologijom koja je odbačena 1945. godine.

nako – prema nekima se Hrvatska nije smjela odreći svoj antifašističkog nasljeđa. Njih podržavaju sada dominantne snage u svijetu i u skladu su sa prihvaćenim povijesnim saznanjima i prevladavajućim svjetskim javnim mnijenjem.



vako – ukoliko je točno da je već zamisao o razbijanju Jugoslavije bila glupa, a provedba izdvajanja Hrvatske zločinačka, onda su uz nju mogli pristajati samo glupani, pokvarenjaci i naivčine. Oni koji su se busali o prsa da su patrioti i hrvatski vitezovi zapravo su bili društveni šljam, marginalci i diletanti. U prilog tome govori i da su iz zatvora puštani kriminalci da bi osnažili njihove redove, a iz svijeta se vraćali teroristi i pripadnici Legije stranaca. Kako su ovi drugi nadjačali, prirodno da su popunili sve društvene strukture svojim pristašama, sljedbenicima, sebi sličnima i oportunistima, te proželi društveno biće svojim duhom i osigurali da ih nasljeđuju isključivo oni koji njihovo djelo neće dovesti u pitanje.

nako – ukoliko je točno da je ovakav raspad Jugoslavije trebalo spriječiti da bi se izbjegle društvene štete i nebrojene osobne tragedije, oni koji su to zastupali nedvojbeno su gubitnici.


vako – u hrvatskom društvu bitno je da su na svim djelatnim pozicijama ljudi koji Hrvatsku ne dovode u sumnju, čije je hrvatstvo na svaki način neupitno, koji hrvatuju svakom prilikom, bez obzira kakav je stvarni učinak njihova djelovanja.


nako – u dobro uređenim društvima na vrhu hijerarhijskih ljestvica su oni najkompetentniji, a ispod njih su oni koji stječu kompetencije da bi mogli zadovoljiti promaknuće kad biološke nužnosti dovedu do smjena generacija. U hrvatskom društvu je taj najviši nivo kvalitetno prilično nisko, te je prisiljen koristiti svoju moć da bi se othrvao kvalificiranijima, u prvom redu tako da prožima niže hijerarhijske nivoe još slabijima od sebe ili onima koji iskazuju neupitnu lojalnost.

Upravo ono kako nam je danas najveći je dokaz koja od suprotstavljenih gledišta su točna.
- 11:15 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker