Jesu li ljudi dobri ili zli?

četvrtak, 29.05.2014.

DVA ZAHODA

Jesu li ljudi po prirodi dobri, zli ili se svatko rađa kao tabula rasa po kojoj okolnosti ispisuju tragove? Koliko je u nama urođenoga, a koliko uvjeti, odgoj, obrazovanje i individualni životni putovi oblikuju karaktere? Na drugo pitanje biologija, psihologija i sociologija odgovaraju - sve od nabrojanog utječe na svoj način, ali time filozofiji i dalje preostaje da odgovori na prvo pitanje.

Zamislimo filozofa kao čovjeka od glave do pete i da ga je spopala mala ili velika nužda, te traži gdje bi se na miru olakšao. Ide tako naš filozof, sve mu je urgentnije da se riješi tereta koji nosi i napokon nailazi na jedan zahod.

Zahod je zahod, ali je ovaj - jednom riječju - prestrašan. Ako i postoje vrata, razlabavljene su šarke i ne mogu se ni zatvoriti, a kamoli zaključati. Na podu je močvara od smeća i fekalija. Pločice za zidu su okrhnute, polomljene, prljave. Školjka zahoda je obložena skorenom prljavštinom. Daske nema ili je polomljena, zmazana. Vodokotlić ne radi. Odvod je začepljen. Nema toalet-papira. Sve nepodnošljivo smrdi… Postoje takvi zahodi. Kako će se bilo tko, a ne samo filozof, ponašati na takvom zahodu? Kao prvo, pogledati će da li postoji mogućnost da uopće ne uđe u njega, ogledati se postoji li neki pogodan grm u blizini iza kojega bi se mogao zakloniti. Ako nema drugog izlaza napokon će oprezno zakoračiti u njega. Nastojat će obaviti ono što treba što brže. Ni slučajno neće sjesti na školjku. U slučaju male nužde neće ga mnogo brinuti ako mu mlaz promaši školjku. U slučaju velike nadnijet će se nad školjku pazeći da ništa ne dotakne ili će se popeti na školjku i čučnuti nad nju stojeći na obrubu. Ako nema maramice pri ruci obrisat će se prstima i razmazati prljavštinu s prstiju po zidu. Čim se olakša pobjeći će glavom bez obzira bez velike grižnje savjesti što nije pustio vodu za sobom jer vodokotlić ionako nije ugrađen ili je razvaljen. Nakon njega mjesto će izgledati samo još gore.

Zamislimo isti lik ili bilo koga u sasvim drugačijoj toaletnoj prostoriji. Sve je savršeno uređeno, savršeno čisto i sve funkcionalno, čak lijepo i odiše sigurnošću. Neki će pri ulasku u takvu prostoriju ostati estetski zadivljeni, drugo osjetiti strahopoštovanje kao da su unišli u crkvu. Uz minimum obrazovanja svatko će znati da se nužda vrši u toaletnu školjku, a ne u bide, lavabo, kadu ili u nekom od uglova. Uz minimum odgoja, ukoliko postoji mogućnost da naiđu nepoznati ljudi, zaključat će vrata nakon što uniđe. Ako je u pitanju mala nužda, svatko će sasvim urođeno osjećati kao svetogrđe ako zašprica naokolo. Ako je u pitanju velika, ekstremni nepovjerljivi čistunci će čak obložiti dasku toalet-papirom, a zatim smireno sjesti na nju i bez žurbe ostati koliko im je potrebno. Olakšavanje će ujedno biti i užitak.

Recimo da na taj zahod svrati i neki destruktivni, patološki lik koji osjeća poriv da tako nešto čisto nagrdi, da pokvari tako nešto besprijekorno. Ako mu i padne na pamet da bi ga baš veselilo zasvinjiti prostor, neće napraviti ništa takvo očekujući da bi njegovo nedjelo moglo biti odmah otkriveno čim netko sljedeći zađe ovamo i pribojavajući se sankcija. U društvenim uvjetima sankcije nagone i sasvim nesocijalne tipove da se socijabilno ponašaju.

U malom broju slučajeva unići će u prelijepe toaletne prostorije netko tko se ne može kontrolirati, netko pijan kao vepar ili netko kome je zlo i povraća mu se. Ako je nered koji je ostavio iza sebe van njegove moći nitko mu neće zamjeriti. Sve će se počistiti i nakon toga biti kao ranije. Ako je netko kome se ne može oprostiti, vjerojatno više nikada neće biti pozvan u tu kuću.

Zamislimo da se pojavi neki pritajeni perverzni tip koji uživa u tome da se popiša u lavabo. Njegova akcija neće imati nikakva učinka. Niti će tko to primijetiti, niti će itko piti vodu iz lavaboa, a ionako će se uskoro redovno očistiti.

Ova dva zahoda pokazuju da će se isti čovjek različito ponašati zavisno od okoline, uvjeta, okolnosti, a mehanizam u tom okruženju će osigurati da li sve ide na gore ili se održava na zavidnoj razini.

(Kakav je „zahod“ Hrvatska?)

U konačnici je zapravo svejedno jesu li ljudi dobri ili zli. Jedino što je važno je kako djeluju. Jesu li korisni ili štetočine, da li surađuju ili ometaju druge, podržavaju li svojim ponašanjem i akcijama dobro ili zlo. Možda je početno pitanje krivo postavljeno. Ljudi po prirodi nisu ni dobri ni zli. Oni postaju jedno ili drugo tek u društvu. Usamljeni brodolomnik na udaljenom otoku, što god radio ne može biti ni dobar ni zao. Može biti samo pametniji ili gluplji, vještiji preživljavanju ili manje spretan. Da bi se iskazao kao dobar ili zao potreban mu je još netko drugi, makar i koza.

- 11:10 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>