Prije četiri-pet godina otišao sam prvo na sistematski pregled, a zatim na jedan specijalistički. Precizno su izmjerili da mi radi šezdeset posto pluća.
- Morate prekinuti s pušenjem – rekao mi je doktor. – Odmah!
Lakše reći nego učiniti. Prije dvije godine ponovo sam bio na tim pulmološkim mjerenjima. Ovaj put su utvrdili da mi je preostalo još dvadeset posto pluća.
- Da li kašljete? – pitala je doktorica.
- Ne.
- Da li zviždi dok dišete?
- Ne.
- Da li Vas boli glava?
- Ne - mene je glava znala zaboliti vrlo rijetko, ako nisam bio bolestan, onako sama od sebe ne više od jednom, dva puta godišnje.
Začudilo me je zašto pita za glavu. Kakve ona ima veze s plućima?
- Smanjena funkcija pluća prouzrokuje smanjeni dotok kisika u mozak, odatle glavobolje.
Aha, zapamtio sam - to me čeka!
Sad me glava boli vrlo često. Kašljem strahovito. Ako stojim, moram se pridržati za nešto da ne padnem, za dovratak, naslon stolice, sudoper, stup javne rasvjete... Osjećaj pri tome je kao da mi nešto čupa sve unutar rebara, a istovremeno mi se desetak bodeža zabija izvana. Istovremeno pri svakom grču doživljavam kao da me neki snažni boksač udara ravno u čelo. Kad prođe napad, moram se oporavljati nekoliko minuta, a često prije nego se oporavim krene sljedeći. Uz manje prekide to zna trajati satima. Kašalj me budi iz sna, noćas nisam spavao više od dva puta po jedan sat, i preko dana sam uspio odspavati sat vremena. Naravno da sam neispavan. Na drugi način počelo me mučiti zviždanje. Navečer iznuren padnem na krevet, zagasim svjetlo, a u grlu mi zviždi. Zviždi, zviždi, sa svakim udisajem i izdisajem. Imam osjećaj kao da mi je u ždrijelu zviždaljka, pokušavam je iskašljati, kašalj me čupa iznutra, uvijam se po krevetu i uzdižem na koljena i dlanove da bi mi uspjelo, ali ne uspijeva. Padnem ponovo na postelju, a zviždanje se pretvori u snažan zvuk kao da puše mijeh na pokvarenom harmoniju, nekakvo piskutavo režanje. U mraku sobe to grebanje iz grla, unutar glave, odjekuje kao da ispunjava cijeli svemir. I ne samo da me razbuđuje samo po sebi, nego povlači za sobom i misli mračnije od tame u sobi. Doktorica je rekla da me gripa ili upala pluća sigurno ubijaju, a i prva sljedeća prehlada bi to također mogla. Ta sveukupna tama postaje neizdrživa.
Vidim da neću moći zaspati, odem u kuhinju, upalim svjetlo, sjednem za sto i pripalim cigaretu. To je jedino što me donekle smiruje.
|