srijeda, 27.07.2011.

nedostižni primjer uljudnosti




Nekoć je u Pekingu izlazio list "Cin Pao". U redakciji tih novina vladao je običaj da se odbijeni rukopisi vraćaju suradnicima uz odgovarajuće popratno urednikovo pismo. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedno od takvih pisama procurilo je prevedeno na Zapad i izazvalo nepojmljivo oduševljenje među urednicima u novinama i u izdavačkim poduzećima blagotvorno na njih djelujući kao trajni nedostižni uzor. Eto zašto su Kinezi velik narod, ne samo po brojnosti, i zašto se u njih valja ugledati!


Uzvišeni brate Sunca i Mjeseca!


Tvoj ponizni rob pada Ti pred noge. Ljubi zemlju pred Tvojim nogama i moli Te za dopuštenje da govori i živi.

Tvoj cijenjeni rukopis udostojao se da mi pokaže svoje mudro lice, pa sam ga pročitao pun ushita. Kunem se kostima svojih predaka da još nikad u životu nisam čitao nešto tako uzvišeno. Vraćam Ti ga u strahu i trepetu. Kad bih se usudio štampati to neprocjenjivo blago glavni urednik naredio bi mi da ga uzmem kao vječni uzor za sve što bih objavio u našemu listu i zabranio bi mi da ikad više štampam nešto lošije od toga. Kako iz iskustva znam da se takvi dragulji pojavljuju samo jednom u deset tisuća godina, morali bismo obustaviti naš list. Zato Ti ga vraćam i molim Te za oproštenje.


Padam pred Tvoje noge. Sluga tvojega sluge,



Urednik







<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker