poezija Gorana Babića

srijeda, 03.11.2010.

U subotnjem „Jutarnjem listu“ objavljen je odličan članak Miljenka Jergovića o Goranu Babiću. Zanemarujem sitnije primjedbe i moguće manje nadopune, u cjelini je to tekst koji je mi je nedostajao posljednjih četvrt stoljeća. Zahvaljujući Jergoviću napokon se pojavio.

Pripremajući se za ovaj post pokušao sam naći tekst na web-stranici „Jutarnjeg lista“ da bih stavio poveznicu na njega. Uzalud. Ili ne znam kako ga pronaći (malo izgledno) ili ga nisu postavili. To me čudi. Kad su već objavili članak u tiskanom izdanju, zašto ga skrivaju u internetskom?

Naknadno sam pronašao članak na Jergovic.com. Možete ga vidjeti ovdje.

Goran Babić je bez dvojbe najplodniji hrvatski književnik. Objavio je osamdeset i dvije knjige! (Brojkom: 82.) Od toga su trideset i tri knjige poezije. Ne može se reći i da je najbolji živući hrvatski pjesnik jer postoji nekolicina njih koji se mogu s njim mjeriti, ali je u svakom slučaju nadrastao onu razinu iznad koje se ne može reći koji je bolji ili vrjedniji.

Kako su neznatni izgledi da je bio tko mlađi od četrdeset imao prilike susresti se s njegovom poezijom, od trideset i tri knjige navesti ću ovdje tri pjesme napisane prije tridesetak godina da ipak možete reći da ste nešto njegovo pročitali.

PRAVI ČOVJEK

ZA PLOVIDBU

Nudim ti sporazum N.N.,

Mogli bismo dobra učiniti djela.

Ovakvu pogodbu još ne napravih i slobodan sam,

ne žudim za pobjedom.

A tebi treba prijateljstvo i ljudi

koji će u odsudnom času kazati:

"Dobar je bio N.N., nikoga nije ubio."

Jer samo ćemo u tom vremenu živjeti.

Ja mislim da si ti pravi čovjek za plovidbu,

a čekaju nas nove zemlje, nova prostranstva.

Odluči se, naše je doba kratko,

isplovit će drugi kapetani i druge zastave.

Moru je svejedno tko po njemu jedri.

LIJER

davno je to bilo

pili smo rujno vino

i pjevali prigodne pjesme

a neke divne gospe jako nam bijahu sklone

i sve se dalje događalo po planu

i sve se danas isto tako zbiva

a mi smo htjeli ljubiti bez mjere

iste one gospe što bijahu nam drage

kako smo se samo prevarili

trebali smo neizostavno oteti te gospe

u šiprag ih odvesti i obljubiti žurno

još većma bi nas poslije voljele

a bjesmo uljudni i krotki kako knjige kažu

ne vrijedi slušati starce

jer da smo žestoko ljubili

ne bi nas veliki meštri izigrali

ne bismo plutali tim putom u nigdinu

dok sveđer sunce žeže

i po brdima krijes tinja

a mlade djeve nove jurišnike ištu

(pjesma zapisana po sjećanju
pa joj se ne mogu
sjetiti naslova)

Pogledaj vjevericu

očima šišarke

i vidjet ćeš

da je to zvijer.

- 13:03 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>