ponedjeljak, 23.08.2010.

svakodnevna priča o nesvakidašnjem



Sjedio sam sa Šturlanom i kako jedna priča povlači za sobom drugu, došli smo do sljedeće:

„…iako se to tako meni nikada ne događa, iznenada sam se oko dva sata poslijepodne naglo počeo osjećati loše. Ništa posebno me nije boljelo ni smetalo, osim što me prožela hladnoća, opća slabost, naprosto mi je došlo zlo kao da ću pasti u nesvijest, osjećao sam se kao da umirem. Ja sam takav, kad mi nije dobro zavučem se u najdalji ugao i čekam da prođe. Oko osam navečer, iznenada kako je došlo, odjednom sam bio potpuno zdrav! Euforičan zbog toga, prepun energije, otišao sam do „Stare vude“, pa do „Palainovke“, pa u jedan lokal u Tkalči da proslavim…

Te noći sam sanjao svog starog. San se događao u bolnici. Drugog dana dobijem telegram iz bolnice da mi je otac dan ranije u dva sata poslijepodne pao u komu, a u osam navečer je umro.“

Zamišljeno je dodao:

„Da sam tada znao što danas znam, drugačije bih se ponašao u snu…“

Ostavio sam pitanje kako bi se to „drugačije ponašao“ za sljedeći susret.
- 12:18 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker