Oni koji relativno redovno navraćaju na ovaj blog mogli su primijetiti da već odavno nisam ništa na njemu objavio. (Ne vidim po komentarima da se itko išta zabrinuo, zapitao što je sa mnom, da me nije tramvaj zgazio ili štogod slično…) Koristio sam priliku dok nikoga nije bilo kod kuće i namještavao novu radnu sobu. Zvuči jednostavno, ali da bi se to moglo postići trebao sam preseliti i prerazmjestiti ormare i klavire po druge tri sobe, sam samcat. U tri ujutro gurao sam ormare i kauče, u RL-varijanti igre s početka kompjuterizacije: tko se sjeća „Sokobana“? Zauzeo sam prostoriju na kraju dugačkog hodnika, najudaljeniju od svih ostalih. Manja je od prethodne radne sobe, ali vrlo sam zadovoljan - sad točno znam gdje mi je koji papir. Za to sam utrošio gotovo tri sedmice života. Preostaje mi samo dočekati suprugu koja se sutra vraća s godišnjeg odmora da čujem što će ona reći. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)