ponedjeljak, 19.04.2010.

vrapci-marginalci

U nekoliko krila hale centralnog restorana hotelskog kompleksa "Limra" u Kirisu, ne računajući one na otvorenom, na terasama, nalazi se tristotinjak stolova. Švedski stolovi s kojih se gosti sami poslužuju samo u natkrivenom dijelu svi zajedno protežu se stotinjak metara, a na terasama ih je još više. U restoranu posluje nekoliko desetaka konobara koji samo sklanjaju sa stolova upotrijebljeno posuđe, a u kuhinji mora da posluje barem pedesetak ljudi. Njima treba pribrojiti ljude zadužene za nabavu, čistačice, one koji na razne načine svime time upravljaju i nadziru. Velik je to, složen i uhodan pogon.

Gornji odlomak primjer je literarnog opisa. Novinarski opis trebao bi biti precizniji. Novinar bi trebao reći točan broj stolova, točan broj gostiju koje se posluži na jednom obroku i točan broj osoblja, sveukupno i po glavnim kategorijama: konobari, kuhari, čistačice… No za ovo što kanim ispričati dovoljno je reći da je restoran otprilike veličine velesajamske dvorane, a svakodnevno - u tri navrata: doručak, ručak, večera - nahrani desetak tisuća ljudi.

U taj mega-restoran obavezno uleti i nekoliko vrabaca. Iskoriste otvorena vrata prema terasama i uvuku se. Sjede na ornamentima na zidu i na svjetiljkama i odozgo se obrušavaju kao orlušine prema mrvicama na podu. U tolikom prostoru nemoguće ih je uloviti niti se isplati tjerati ih. Moglo bi ih se potući zračnim puškama, ali i to bi oštetilo zidove i stropove, a gosti, od kojih su mnogi s djecom, sigurno to ne bi voljeli gledati tijekom objeda.

Da sam profesor sociologije poput Ognjena Čaldarevića koristio bih priču o tim vrapcima u restoranu da objasnim studentima pojam marginalnih ljudi i društvenih grupa u društvu.

Pri planiranju restorana vrapci sigurno nisu bili ni planirani ni željeni. Kad je restoran proradio, vrapci su postali neizbježni. Dokle god ih nije previše, nisu gotovo nikakav problem. Dapače, neke goste i djecu čak uveseljavaju i namjerno im bacaju mrvice. Kad gosti odu, nikoga ne zanima kako osoblje postupa s njima i kako sprečavaju da se stalno ne nasele i namnože. Uprava restorana nekako to rješava pazeći jedino da ne ošteti inventar.

Pored vrabaca u restoranu obitava i druga marginalna vrsta - mačke. Nekoliko ih neprestano šeće između stolova. I njih gosti hrane, a mačke vjerojatno pripomažu da se vrapci ne osile i ne prerazmnože. Mačke tako obuzdavaju vrapce, a nakon toga je daleko lakše kontrolirati mačke u restoranu nego vrapce - vikne im se "Iš!", pa su tako svi marginalci svedeni na podnošljivu mjeru.

Restoran je civilizirano mjesto na kojem vladaju uljuđeni obrasci ponašanja, ali unutar njega između mačaka i vrabaca vladaju sasvim druge, daleko elementarnije zakonitosti. Sa stanovišta mačaka i vrabaca restoran je - kako bi rekao profesor Kuvačić - društvo obilja. Ipak, i u tako složenom, naprednom i bogatom društvu nasilje je prisutno i neiskorjenjivo.

Svjedočili smo kada je jedna od mačaka pokazala zavidnu prilagođenost okolini. Došlo joj je obaviti nuždu i uredno je skočila na teglu s nekom biljkom, olakšala se i nastavila dalje. Nažalost, nismo uspjeli izvući fotoaparat na vrijeme da to zabilježimo, ali smo joj stigli fotografirati rep na odlasku. Tako je tek zakašnjela fotografija ostala kao svjedočanstvo ove priče, a kako izgleda kada se ta mačka dočepa nekog vrapca preostaje vam samo zamisliti.
- 03:14 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker