utorak, 02.02.2010.

mrlja na srebrnima

Jedini sport koji posljednjih nekoliko godina gledam na televiziji je rukomet. (Toliko o tome koliko gledam sport na televiziji.) Svojevremeno sam ga i sam igrao, pa znam ocijeniti koliko su naši rukometaši dobri. Zaista su odlični, a Ivano Balić me oduševljava. No gledajući ovih dana kako su mljeli Dance, Poljake i kroz gotovo cijelo prvo poluvrijeme bili bolji od Francuza – bolji od prvaka! – presjeklo me nešto što sam spazio ispisano na majicama njihovih dresova: HEP.

HEP – Hrvatska elektroprivreda. HEP se reklamira na majicama hrvatske rukometne reprezentacije. To mora da nije jeftino.

Mora da nije jeftino, ali što se uopće HEP treba reklamirati? Zar treba uvjeriti narod da su žarulje bolje od petrolejki ili želi navesti pučanstvo da troši više struje? Predstoji li neki općenarodni referendum o samodoprinosu za izgradnju nove atomske elektrane? Ili nas se želi podsjetiti da uredno plaćamo mjesečne račune? HEP je monopolista na tržištu, nema konkurencije, nitko nema izbora – mora koristiti ono što oni naplaćuju. HEP nema ama baš nikakvog razloga da se reklamira.

Ako se već HEP reklamira na taj način, što nikako nije jeftino, mora da ima nekakvog razloga. Koji bi taj razlog mogao biti? Ako je razlog da je rukometna reprezentacija u tako teškoj financijskoj situaciji da joj je svaka pomoć dobrodošla, to je pokazatelj da financijska osnova rukometne reprezentacije nije sistemski dobro riješena jer bi morala biti osigurana na drugi način. Ako je tako, zar je HEP pozvan da to riješi?

HEP je javna služba u državnom vlasništvu, ono što mu svi plaćamo namijenjeno je tome da se bolje osigura snabdijevanje strujom i da ona bude što jeftinija, a ne da te njegovim prihodima financiraju bilo kakve druge javne potrebe. Nije to AGROKOR, privatno poduzeće koje ima interese da se reklamira i radi to vlastitim sredstvima. Pitanje je da li to HEP uopće smije?

U kakvoj zemlji živimo, prvo što pada na pamet jest da je sve smislio neki HEP-ovski Buljubašić koji je našao načina da – „pola tebi, pola meni, a pola voljenoj stranci“ – skrene nešto od onoga što se šalje rukometnoj reprezentaciji u svoj džep. S tim na umu, gledatelju rukometnog prijenosa kad vidi HEP-ov logo na oznojenim majicama odmah prisjedne. Reklamirati HEP toliko očito zapravo je bezobrazluk onih koji su uvjereni da im nitko ništa ne može. Ako je tako – a ne vidim što bi drugo moglo biti – pitanje je zašto im je uopće stalo plaćati rukometašima da ističu sponzorsku oznaku kada ionako mogu sve prigrabiti i bez toga? Potreba je upravo u tome da se svima nama pošalje jasna poruka, pojačana prisustvom državne političke elite u počasnoj loži kojoj se tim bezobrazlukom maše pred nosom, da mogu raditi što hoće i da ih ostavimo na miru da to i dalje neometano rade.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker