utorak, 08.12.2009.

na zalasku internetskog Divljeg zapada

Google je nedavno objavio da je spreman na sljedeći korak koji će utjecati na sve korisnike osobnih računala daleko više nego je to učinila njihova planetarno popularna tražilica. Ono što su najavili, a što će izvjesno temeljito izmijeniti kompjutorski svijet, zapravo je očekivano, a kako je po svemu sudeći i nezaustavljivo - taj korak upućuje i koji će biti slijedeći. Moglo se predvidjeti, a kad se predviđeno ostvari, može se predvidjeti i kako se će situacija dalje razvijati.

Programi za izvođenje više se neće nalaziti na osobnim računalima korisnika kod njihovih kuća i u uredima, već na serverima pružatelja usluga, a ondje će se moći pohranjivati i svi podaci. Od dana kada su se pojavili blogovi koji rade na istom principu, tako nešto je samo pitanje vremena. To će uvelike pojednostaviti korištenje osobnih računala (neće trebati ni izabirati ni nabavljati ni instalirati potrebne programe), pojeftiniti (neće trebati kupovati programe), a vjerojatno će uvelike ukloniti i opasnost od virusa. To će pojednostaviti i pojeftiniti i sama osobna računala: izostati će potreba za velikim prostorom za pohranu programa i podataka. Bit će dovoljno da su osposobljena za uspostavljanje veze sa centralnim serverima, te da im pošalju zahtjeve i prikažu zatražene rezultate. Sve zajedno - jeftinija i jednostavnija osobna računala - vjerojatno će još povećati broj njihovih korisnika i područja primjene.

Već navedeno može potaknuti svakoga tko brine o razvoju informatizacije na brojna premišljanja. „Jeftinije“ sigurno ne znači i „besplatno“, hoće li pružanje takvih usluga biti podložno nekim teritorijalnim principima, da li će takve usluge moći pružati samo velike kompanije ili će ostati mjesta i za „male igrače“?

Sljedeći korak proizaći će iz toga što će pored programa na serverima biti i osobni podaci korisnika. Osobni podaci ne uključuju samo privatne adresare, rokovnike, zabilješke, porodične fotografije, e-mail korespodenciju i sve što su ljudi sami zapisali, nego i sve ono što su dobili od nekoga ili sakupili po prostranstvima interneta. Sve će to, što je sada rasijano po nebrojenim osobnim računalima po kućama i uredima, sakupljeno na manjem broju mjesta, postati i fizički dosezljivo. To će omogućiti, uz manju nadopunu legislative, da veliki vlasnici autorskih prava, u prvom redu za glazbena djela i filmove, zbog zaštite svojih autorskih prava onemoguće pohranu bilo čega što nije legalno kupljeno ili u ovlaštenom posjedu. Nakon toga podaci će se preventivno kontrolirati u potrazi za teroristima, kriminalcima, pedofilima, ili tko će već aktualno biti označen kao društvena prijetnja, a naposljetku će svi pohranjeni podaci biti pročišćeni, očišćeni i kastrirani. Time će završiti internetska era u kojoj svatko može pohraniti bilo što, i razmjenjivati to s onima koji su mu po volji. Morati ćemo razmisliti prije nego zapišemo ijednu rečenicu, a dodanašnje stanje biti će zapamćeno kao svojevrsni internetski Divlji zapad.

Očekujući tako nešto već nekoliko godina, na vrijeme sam se započeo pripremati. Sačuvao sam jedno staro računalo s 386-procesorom i rezervnim dijelovima koje radi još na DOS-u i na njemu se piše u WordStaru. Nema načina da se ono s ičim danas postojećim spoji, pa ni da itko u njega zaviruje. Sačuvati ću i mašinu na kojoj sada radim, sa svim aplikacijama, pa kada je zamijenim suvremenijom, preseliti ću je u stražnju sobicu i više nikada je neću spojiti na internet. Pomoću nje moći ćemo pregledavati blago koje pohranjujemo na vanjskim harddiskovima. Supruga mi već godinama manijakalno skida filmove. Kako uđe u ured tako ispod Excelovih tablica i službenih dopisa brsti po sajtovima s piratiranim hitovima i filmskom klasikom. Sakupila ih je toliko da ih, kad odemo u penziju, nećemo stići pogledati do kraja života. Ni ja ne sjedim besposlen. Kako uključim kompjutor da bilo što pišem, tako se zakačim na internet i istovremeno skidam pornografiju. Svaka poštena hrvatska kuća treba imati svoju zalihu pornografije za teška vremena. Imam već 500 gigabajta filmića, sličica i tekstova, pa kada je proglase nepoćudnom i zabrane, moći ću opskrbljivati prijatelje, rodbinu, susjedstvo, razmjenjivati s drugim kolekcionarima, prodavati je za teške novce i ostaviti u naslijeđe djeci i unucima.

Nekoć su se porodice okupljale oko kućnih ognjišta. U budućnosti će se okupljati oko porodičnih videoteka.






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker