subota, 10.10.2009.

pobunjeničko rogoborenje



UCJENA

Silno me iritira, nervira i ide mi na živce što nekome moram plaćati za vodu. Za istu onu vodu koja besplatno pada s nebesa, izvire iz zemljice, teče po tlu moram plaćati nekome za koga ne znam ni tko je ni što je. Nekom nekakvom poduzeću…

Dobro, još razumijem da mi naplaćuju to što mi dovode vode u kuću. Čak bih mogao zažmiriti na to što to nisam ni tražio. Na pedesetak metara s dvije strane moje kuće teče po jedan potok. Zašto ne bih pio vodu iz njih, sakupljao kišnicu? Jest da bi bilo manje komotno, ali nikome ne bih trebao ništa plaćati.

Ne mogu piti iz potoka jer netko u njega ispušta kanalizaciju, a drugi uz njih ostavljaju smeće. Ne mogu se kupati u kišnici jer je zagađenje zraka toliko da do zemlje stižu samo kiseline i lužine koje bi mi izgrizle kožu.

Osjećam se ucijenjenim. Ako prestanem plaćati vodu, odmah će mi je isključiti i umrijet ću od žeđi daleko prije nego bih uspio nagovoriti one koji truju potoke da prestanu ili zaustaviti one koji zagađuju zrak ili izboriti to sudskim tužbama, ako bi mi to ikada i uspjelo.

Ucijenjen sam ustrojstvom svijeta da budem njegov poslušni podanik, da mi nepristajanje na njega ne može biti više od rogoborenja, inače me nema.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker