ponedjeljak, 05.10.2009.

kućna telepatija

Prvu godinu nakon što mi se rodio sin, supruga i ja držali smo mu krevetić u našoj spavaćoj sobi. S njim nije bilo nikakvih problema preko noći. Kako je zaspao, tako se nije budio do jutra. Eventualno je jednom do dva puta sedmično zakmečao, dali bi mu dudicu da otpije nekoliko gutljaja, odmah je zaspao i nije se više javljao do jutra. Svega dva ili tri puta, kad su mu rasli zubići, probudio nas je plačem i trebalo nam je dva-tri sata nošenja gore-dolje po stanu da ga smirimo, tek da vidimo kako je to onima koji tako nešto doživljavaju svake noći.

Nakon godinu dana uredili smo jednu sobicu za njega i premjestili ga ondje. Stanovali smo u stanu od dvjesto kvadrata i između našeg i njegovog kreveta bilo je petnaestak metara zračne linije, ali su je prekidala tri zida, te smo noću ostavljali sva vrata otvorena da ga čujemo ako zatreba. Pokazalo se da ono na što su nas iskusniji upozoravali funkcionira: roditelji mogu spokojno spavati uz najžešću grmljavinu, ali se bude i na najmanji zvuk svog djeteta.

Pokazalo se još nešto na što nas nitko nije upozorio. U to smo se vrijeme supruga i ja posvećivali u potpunosti jedno drugome otprilike dva-tri-četiri puta sedmično, obično noću u bračnom krevetu nakon što smo uspavali sinca i riješili se svih ostalih dnevnih obaveza. Vrlo brzo nakon što smo ga preselili, čim sam ja svršio mali se nepogrešivo javljao iz svoje sobe. I dok su mene još tresli orgazmički grčevi, supruga se izvlačila ispod mene i trčala u njegovu sobu da ga smiri. Ubrzo smo znali da će se to dogoditi, pa je žena pri kraju uvijek bila ne meni i odmah ustajala, te žurila k njemu. Naposljetku je skakala čim je osjetila da je meni došlo, trčala preko stana i tek na pola puta se začuo njegov krik. Bez obzira u koje vrijeme se upustili u naše igrice, čim je mali zaspao, u ponoć ili pred jutro, moj sin je nepogrešivo reagirao.

Držali smo sva vrata otvorena da bi ga čuli ako zatreba, ali smo imali poseban krevet koji nije škripao, nego upijao sve šumove pokreta, ja sam se kontrolirao da se ne derem kad mi dođe, ali svejednako, nepogrešivo, baš svaki put bez izuzetka, malac se nepogrešivo budio i javljao. Međutim. majčini orgazmi nisu ga ni najmanje uzbuđivali.

Trajalo je to otprilike tri godine. Trajalo je to ne sedmicu, dvije, mjesec ili nekoliko mjeseci, nego tri godine, otrpilike barem tri stotine puta za redom. Naposljetku nismo imali drugog objašnjenja osim - telepatija. Nema srodnijih organizama nego otac i sin, titramo na istim frekvencijama, mali je još toliko mlad da mu racionalnost i nagomilana iskustva nisu potisnuli urođenu sposobnost osjećanja podražaja koju su odrasli odavno izgubili, u trenutku orgazma naglo emitiram veliku količinu mentalne energije, moždanih talasa, tko će znati čega što ga potresa u najdubljem snu dovoljno da ga probudi. Onaj osjećaj da izlazim iz sebe, da se moje biće širi beskrajima svemira - možda to uopće nije varka. Dodatnu zabavu pružala mi je činjenica da ga majčini orgazmi nisu ni najmanje uzbuđivali, što mi je pružalo sjajnu priliku da je zafrkavam da mi ih zapravo glumi.

Kad smo već bili sasvim sigurni da je pojava predvidiva i neizbježna, počeli smo razmišljati da se prijavimo nekim psiholozima, znanstvenicima s "Ruđera Boškovića" ili tako nekome koga znanstveno zanimaju takvi fenomeni. Nismo znali točno kome, malo smo premišljali koliko bi promijenilo naša život da nam se u stan naseli znanstvena ekipa od desetak ljudi s mjernim aparatima koja nadgleda naše seksualne susrete, ali smo se za znanost bili spremni žrtvovati, no kako je iz dana u dan uvijek bilo nešto treće, neprimjetno je proteklo tri godine i stvar se promijenila. Kada je supruga prvi put skočila s mene i stigla pretrčati stan, a da se sin nije javio, te ga zatekla kako spokojno spava, začudili smo se. Nakon što se to ponovilo dva-tri puta za redom, pa pet-šest puta, nakon mjesec dana od prvog izostanka njegovog buđenja više nikada se to nije ponovilo. Time je izostao razlog da tražimo ikoga kome bismo to prijavili.

Svjestan sam da mi malo tko već ovo vjeruje, ali sada slijedi dodatak koji će priču učiniti sasvim nevjerojatnom, koji izgleda kao neuvjerljivi literarni dodatak, a ipak ga moram zapisati u interesu potpune istine.

Otprilike u vrijeme kada je prvi put izostalo djetetovo buđenje nabavili smo psa. On je uskoro odabrao svoje mjesto za spavanje, fotelju u najdaljem uglu stana, tako da nam je noćni raspored spavanja izgledao otprilike kao istostranični trokut. Kad je vidio da smo navečer otišli u krevet i zagasili svjetlo povlačio se na svoju fotelju i pojavljivao iz svog dijela stana tek ujutro kada smo se uzvrtjeli po kuhinji. Međutim, otprilike mjesec dana nakon što se sin prestao buditi nakon mojih orgazama, kada smo već zaboravili na to i ugodno se opustili, prenula nas je tutnjava kroz stan. Nismo ni shvatili što se događa, a pas je banuo u sobu s razrogačenim očima, načuljenim ušima i uzbuđeno zvjerkao na sve strane - što se događa? Kad se to naredni put ponovilo, odlučili smo tome stati na kraj. Tek što smo se riješili sina, a sad da životinja počne! Sljedeći put smo prije nego smo se počeli maziti zatvorili vrata spavaće sobe. Nakon moga orgazma ponovo smo začuli tutnjavu kroz stan, ali se zaustavila pred vratima. Još tri-četiri-pet puta je dotrčao do zatvorenih vrata, a onda je i on prestao.

Znam da sve ovo djeluje kao ne baš odviše maštovita izmišljotina, kao takva nikome ne može biti nikakav dokaz, ali ipak zapisujem jer će biti jedna osoba koja će znati da je bilo upravo tako, a to je upravo moj najvažniji čitatelj na svijetu - moj sin. Kad ovo pročita pitati će majku da li je sve to istina, a ona će mu potvrditi. Neka zna.


- 12:23 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker