opaki dobri djed

subota, 03.10.2009.

Meni je bilo četrdeset, a njoj ni dvadeset, pa sam je smotao na brzinu, i sve bi to bila kratka ljetna romansa da nešto nije bilo čudno. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da nešto nije uobičajeno, te još neko vrijeme da shvatim što. U ponečem je bila nespretna kao da to radi prvi put, recimo, vrlo se loše ljubila, dok je drugo nešto radila virtuozno, kao vrhunska profesionalka. To još ne bi bilo ništa čudno da je u tome bilo nekog sistema. Kao što veze počinje tako da se ljudi prvo gledaju, pa se drže za ruke, pa se zagrle, pa se ljubakaju, pa tako dalje, tako i ono što mladi ljudi znaju o seksualnim igrama raste po nekom slijedu: nauče jedno, pa drugo, pa uvježbaju treće, pa su u nečemu već pravi majstori, dok do nečega još nisu ni došli i imaš priliku izmamiti priznanje "Ovo je mi je prvi put da tako nešto radim!" Sa njom je bilo… pa - čudno. U jednom trenutku imao sam osjećaj da je upućujem u elementarno, dok se već u sljedećem pokazala toliko vješta da sam pomislio da je dobrano iskusna, a čas zatim ponovo ne bi znala što s rukama i nogama i sva se zapetljala. Imao sam osjećaj kao da se nalazim pred ljestvama kojima je netko bez ikakvog sistema izbio neke prečke. No brzo je učila i već treći put što smo bili zajedno sve je teklo glatko da ne može glatkije. Ipak, zapamtio sam kako je bilo u početku i to me kopkalo.

Kopkalo me i kopkalo, sve dok nije stekla u mene dovoljno povjerenja, a vjerojatno i zato jer je bilo izvjesno da se nakon tog ljetovanja više nikada nećemo vidjeti, te mi je ispričala priču koju nikada ranije nikome nije povjerila.

Imala je seksualne odnose s vlastitim djedom od sedme godine, pa sve do osamnaeste, kada je djed umro. Na samrtnoj postelji ga je mazila, kad nitko nije gledao, onako kako je znala da on voli.

Grlo mi se u trenu osušilo. "Pa kako?"

Djed je bio vrlo pažljiv, zapravo je nikada nije na ništa prisiljavao, samo ju je mazio i tražio da i ona njega mazi. Vremenom su ta maženja bivala sve raznovrsnija. Ne, nikada se nisu ljubili onako "filmski", a kako je djed bio vrlo tradicionalan jako je pazio da ostane nevina. (Himen je kasnije potrošila s nekim dripcem iz susjedstva koji je bio sušta šeprtlja.)

Ona - curica - u tome nije vidjela ništa loše, dapače - bilo je ugodno. Svi su znali da je djedova ljubimica, uvijek je od njega dobivala bolje darove nego ostala unučad, djed ju je uvijek uzimao u zaštitu pred ostalim odraslima i sva djeca su znala da ne smiju ništa protiv nje ili će imati posla s njim. I djed je bio stvarno dobar djed: vodio ju je i u cirkus i u kino i na izlete, neumorno učio s njom i pomagao joj raditi domaće zadaće, igrao se s njom kad god je htjela i pribavljao joj sve što je poželjela.

Od nje je tražio prvenstveno jedno, što je ona - usprkos godinama - dobro shvatila i još bolje se toga pridržavala: nitko ne smije saznati za ono što se događa kada su nasamo. Možda je upravo nju odabrao između brojne unučadi jer je procijenio da bi ona mogla to izvesti. Mnogo je riskirao. Da je itko saznao, njezin otac, njegov sin, prvi bi mu sjekirom raskolio glavu. Nema govora da bi preživio. Da nije njezin otac, ostali bi ga linčovali da je išta procurilo.

Dva su me elementa u priči gotovo fascinirala. Prvo, kako je čuvala tajnu, tako je izoštrila osjetila da uoči ako netko drugi skriva neku tajnu, a - govorila mi je - toga je bilo na sve strane. Recimo, bili su neki bratić i sestrična, poznati kao nesnosna djeca, koje nikako nisu mogli smiriti osim da ih ostave na miru zajedno. Nikome to nije bilo ništa sumnjivo, na porodičnim okupljanjima njih dvoje su obično smještavali u posebnu sobu i ujutro su se njihovi roditelji isčuđavali "Kako ih stavimo zajedno tako postanu kao bubice! Evo, uskoro će podne, a oni još ne izlaze iz sobe, još spavaju kao anđelčići." To je počelo dok su još bili prava djeca, a nastavilo se i dok su bili dobrano porasli. Na isti način je uočavala da postoje neke tajne između šogora i šogorica, tetke i kućne pomoćnice, a jedan stric, okorjeli samac, bio je izuzetno privržen svojoj kujici. U toj tradicionalnoj i vjerski zadrtoj obitelji sve je bilo ispremreženo tajnim vezama. Dapače, ako je ona, kao dijete, to primjećivala, lako moguće da je i netko drugi od onih koji su nešto skrivali također to uočavao. Pa ako ih je dobar broj znao ili naslućivao što se zaista događa, tajne su morale ostati neotkrivene samo za onu nekolicinu koji bi se odmah prihvatili sjekire da su išta saznali.

Drugo, još fantastičnije - i djed je imao baku. Pričao je unuci da je bio ljubimac svoje bake kao što je ona njegova. Recimo da je i djedova baka imala takvog djeda i eto ti tajne incestuozne linije koja traje u obitelji već dvjesto godina nastavljajući se kroz svako drugo koljeno! Pa ako traje dvjesto godina, zašto ne bi trajala i - lako moguće - i četiri stotine godina!

A jeste li primijetili što sam napravio s dva veznika "i" na kraju prethodne rečenice? Neki revni lektor u trenu bi bez krzmanja prekrižio jednoga od njih, ugladio rečenicu da ostane bez očigledne zamjerke, ali time bi nestala ova nepravilnost kojom je zabilježeno kako je ono što sam želio reći najbolje rečeno i kako najbolje zvuči.

- 08:58 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>